Ministar branitelja mora se ispričati teškom invalidu čije je ime pročitao među lažnjacima i koji mu je revoltiran donio svoju protezu na poklon. Kao što bi se morao ispričati i generalu Nojku Marinkoviću čije je ime također spomenuo u neodgovarajućem, kompromitirajućem kontekstu. Nije jasno zašto ministar Pančić to izbjegava učiniti. Isprikom onima kojima je nanesena nepravda samo bi osnažio svoju poziciju. Premijer Ivica Račan javno je izrazio žaljenje Marinkoviću, bilo bi dobro da na sličan potez motivira i svoga mladog i političkoj komunikaciji, očito, nevičnog ministra. Njegovo, s rukama u džepu, držanje dok mu je Beštek pružao protezu izazvalo je javnu konsternaciju i predstavilo ga kao ignoranta. Što nikako ne stoji, jer Pančić je bio branitelj Vukovara, potom je živio prognanički, godinama u hotelskom sobičku, on bi sigurno mogao znati što je muka ratnih stradalnika.

Danas ga boračke i druge iz rata proistekle udruge predstavljaju kao svoga najvećeg neprijatelja. Traže njegovu ostavku, postavljaju ultimatume, u to ime organiziraju demonstracije i blokade prometnica, iz mraka mu se prijeti metkom u glavu. Kao razlog za tu kampanju kontra Pančića navodi se nepravda nanesena Bešteku i Marinkoviću. Ali iza Beštekove proteze i Marinkovićeva gelera u glavi kriju se oni koji de facto kapitaliziraju njihove rane jer svojih nemaju. Akcije im pokreće strah od nalaza revizije - invalidnosti i najavljene revizije broja branitelja.

Već u prvoj rundi pokazalo se da je i na najvišoj razini, među generalima, mnogo simulanata, onih koji su na osnovi dubioznog invaliditeta, primali visoke naknade i druge beneficije koje im ne pripadaju. Od desetak visokih časnika s objavljene liste samo je pogrešno uvršteni Marinković ranjen na bojišnici. Gotovo svi drugi stradali su ne u borbi, nego većinom u prometnim nesrećama, neki su te udese i sami skrivili, ali umjesto da odgovaraju - dobili su invalidsku povlasticu. Umjesto da generali, uhvaćeni u laži i prijevari, snose konsekvence, sve do nečasnog otpusta iz vojske, oni u javnosti dižu dreku i pretvaraju se u tužitelje. Jedan kriči o novom Bleiburgu, drugi tvrdi da je riječ o staljinizmu, treći svoje rane mistificira, kao da je riječ o državnoj tajni, pa na pitanje gdje je stradao, javnosti poručuje: “Južno bojište...visoka funkcija...Piriš - ništa više o tome neću reći”.

Lažni se invalidi danas skrivaju iza pravih. Zapravo je riječ o parazitima, koji žive na račun tuđih rana, invalidnosti i tragedija. Profiterima tuđih stradanja. Broj branitelja danas nitko pouzdano ne zna, navodno je narastao na 600 tisuća, stvarni je broj bio upola manji. Znalci tvrde da je trećina invalida fingirana. General Zvonimir Červenko, šef prije tri godine ugaslog Povjerenstva za reviziju, tvrdi da je od oko 30 tisuća ratnih vojnih invalida, koliko ih u Hrvatskoj danas ima, samo nešto više od 13 tisuća zaista ranjeno na bojištu. Svi ostali, govorio je Červenko, stradali su u birtijama, u lovu, na svadbama. Inflacija i u tom području rezultira obaranjem vrijednosti. Štancanjem lažnja-. ka - na gubitku su pravi borci. Njihova reputacija stradava. Ako se zna da je među braniteljima i invalidima mnogo onih koji to ni po kojem osnovu ne mogu biti, onda apriori svi postaju sumnjivi.

Ali iza Beštekove proteze i Marinkovićeva gelera skrivaju se ne samo pojedinci, koji strahuju od gubitka privilegija i mogućeg kaznenog progona, nego i čitave organizacije. Razni Liovići i drugi braniteljski tajkuni znaju da će –uspije li revizija invalidnosti - slijediti i druge akcije zavođenja reda i pravne države u njihovim redovima. Pančićevu rezolutnost oni doživljavaju kao dosad najozbiljniju prijetnju i zato su ga spremni rušiti na svaki način. Boračke su se udruge digle na noge navodno zato jer je ministar dvojicu nespornih invalida doveo u pitanje, ali nitko ne govori o onih desetak, po svemu sudeći, nespornih lažnjaka, koji su se dosad gojili od svojih nepostojećih ili neratnih rana. Nitko da ih osudi, da kaže: fuj, to se ne smije, to ruši ugled branitelja, hrvatski vitezovi i heroji tako se ne ponašaju, to baca ljagu na Domovinski rat.

Nitko od tih, za sudbinu branitelja strašno zabrinutih ljudi, ne govori o mutnim financijskim špekulacijama u kojima su sudjelovali lideri raznih udruga, pa i cijele organizacije. Ne govori se o igri s dionicama koje je Hvidra dobila, a koje su - nakon velikog manipuliranja u prilog Kutle - jednostavno nestale, Pančić kaže: “dionice je pojeo mrak”. Ne spominje se povezanost nekih braniteljskih udruga s kriminalom i podzemljem. Ne traži se istraga, hvatanje lopova i špekulanata. Nitko, također, ne govori o stopostotnim invalidima, koji već godinama u toplicama uzaludno čekaju obećano stambeno zbrinjavanje. Ministar najavljuje da će uskoro biti poznat nalaz kriminalističke policije, na osnovi njega vidjet će se, kaže, da su vođe nekih udruga mafijaši i kriminalci. Zato Pančića treba srušiti, upucati, po svaku cijenu zaustaviti.

Na koncu, iza Beštekove se proteze skrivaju i političari kojima ono što radi ministar branitelja nije drago. Bez obzira jesu li, kao pripadnici stare vlasti, HDZ-a i DC-a, zainteresirani da sami sebe aboliraju, prijetvorno se predstavljajući braniteljima branitelja. Ili je riječ o onima koji vozeći “novi smjer” sveudilj vrebaju kako bi nekoga svoga pogurali i na Pančićevo mjesto. Ili im je u principu neugodno kad se oko nečega podigne velika prašina (ovi bi proveli radikalne promjene, ali da se pritom nikoga i ništa ne dira). Račanova vlada, pokazalo se, preferira “ne talasaj” politiku, bilo bi porazno kada bi i u slučaju revizije invalidnosti podvila rep. Ako može u tom - onda lopovluk može opstati u svakom području.

Braniteljske su se udruge oko cijele akcije podijelile. Pravim borcima i invalidima u interesu je, možda i životnom, da se lažnjaci prokažu i u njihovim krugovima napravi reda. Zato bi Darko Beštek i Nojko Marinković, unatoč svemu, morali podržati Pančića u njegovom, pokazuje se, po život opasnom poduhvatu. On ih jest uvrijedio i još se nije ispričao, ali za pogrešno svrstavanje na pogrešnu stranu već su u javnosti dobili moćnu satisfakciju. A baš zahvaljujući provedenoj reviziji javnost danas pravi jasnu razliku između njih dvojice, koje na svaki način časti i podržava, i onih koji su, kako kratko i jasno reče predsjednik Mesić, stradali u jurišu na janjetinu.