Vjesnik: 2. 7. 2000.
Kramarić: LS, HNS i IDS stvorit će građanski politički centar
Mislim da Hrvatsku tek čeka profiliranje političkih stranaka. Imam osjećaj da je i ovo glasovanje 3. siječnja bilo uglavnom protiv a ne toliko za. Hrvatski politički centar čeka zapravo na pravu stranku koja će tu poziciju zaposjesti. Mislim da je za stabilnost hrvatske demokracije nužna jedna stranka g
rađanske i liberalne provenijencije
Zlatko Kramarić, potpredsjednik Liberalne stranke, ovih je dana optužen da je prešutno sve vrijeme u Osijeku surađivao s Glavašem. Tu je tvrdnju izrekao Vilim Herman, a Kramarić o svemu kaže:
- Kod nas su na djelu revizionisti. Oni misle da povijest počinje onog momenta kada se oni u nju uključe, a da ono prije toga apsolutno ništa nije vrijedilo, niti značilo. Kao čovjek izbjegavam personalne sukobe. Znači, mogu se slagati ili ne slagati s određenom politikom. Sama činje
nica da sam deset godina, vremenu usprkos, ali i svim pozivima i mamljenjima, ostao dosljedan svojoj politici, potvrđuje da je tako govoriti o meni u najmanju ruku nekorektno. Građanski, a ne samo politički. To samo govori o jednom tipu politike koji kod nas ovog momenta dominira. Kada bih htio biti maliciozan, kao što nisam, upitao bih gdje su bili ti ljudi 1990., 1991. i 1992. godine kada je u Osijeku trebalo govor ljubavi pretpostaviti govoru mržnje, kada je trebalo inzistirati na poštivanju pravne države, na autonomiji svih institucija nad kojima nikakva politika ne smije imati kontrolu. To su bila ta vremena kada, nažalost, u osječkoj priči nitko nije sudjelovao osim moje malenkosti.
• Zar nije Herman tada bio s Vama?
- On je bio uvijek tu negdje, u, kako se kaže, blagoj pozadini. Ali to ljudima ne zamjeram. Uvijek su to ljudski izbori koji imaju svoje opravdanje. Kao što to nikad nikome ne uzimam, ni u plus ni u minus, nego jednostavno bila su takva vremena, pa je netko imao pravo i uplašiti se i reagirati na razini vremena, ali ovo što se sada događa doista je, blago rečeno, politički neukusno.
• Što mislite o objavljivanju stenograma?
- Stenogrami ne mogu prenijeti neverbalnu komunikaciju. S druge strane uvijek je opasno ako se ispusti samo jedna riječ, jedan red ili ako se pomalo zaigra s prenošenjem onog smisla kada se širi razgovor svodi na jedan suženi smisao. Ti stenogrami na izvjestan način pokazuju vrijeme u kojem smo živjeli, vrijeme u kojem se kormilarilo kroz politiku na način kako se kormilarilo. S druge strane, upravo što u stenogramima nema rekonstrukcije atmosfere, motiva, neverbalne komunikacije, iz njih se može steći pogrešan dojam. Tako da su ti stenogrami u ovom trenutku izgubili onaj smisao koji su eventualno trebali imati. Dakako, stenogrami ne smiju biti političko oružje i prema njima treba imati jedan senzibilan odnos. Stvari su delikatne, u pitanju su i ljudske sudbine, a uvijek je teško iz perspektive 2000. godine suditi o nekim događajima s početka devedesetih.
• Neki bi Vam prigovorili da imate stanoviti zazor prema stenogramima i zbog vlastitog pojavljivanja u njima?
- Jako bih volio da se objave stenogrami iz 1991., 1992. i 1993. godine. Vjerojatno u svim tim razgovorima nisam bio svaki put sjajan, dijelom i zbog konteksta kojeg nema u stenogramima. Osobno nemam ništa protiv da se objave moji stenogrami, iako sam i te kako svjestan da nisam bio uvijek sjajan. Ali, isto tako vjerojatno bi se vidjelo da sam bio puno sjajniji od nekih drugih.
• Znači, ili objaviti sve stenograme ili ništa, a ne selektivno ići s njima u javnost?
- Upravo tako. Ta selektivnost je sporna jer je ona obično stvar voluntarizma. Protiv toga protestiram. Osobno protiv objavljivanja svih stenograma nemam ništa, iako sam unaprijed svjestan da gledano s ove pozicije nisam uvijek bio sjajan. Ali treba rekonstruirati kontekst iz recimo 1993. i 1994. godine da bi se shvatila situacija iz nekog stenograma o tome što je tko, primjerice, rekao o nekome u Washingtonu, pa kako je to bilo prenešeno, na čemu se inzistiralo, pa bi se vidjelo kako se tko kada postavljao.
• Kakvo je Vaše stajalište o pokojnom predsjedniku Tuđmanu?
- Ja sam uvijek poštivao instituciju predsjednika države koji je bio izabran političkom voljom naroda. Mi smo prolazili sve one amplitude, od jedne upućenosti ratnog gradonačelnika Osijeka na predsjednika države, do jednog bitnog političkog neslaganja u posljednje vrijeme. Bitnog neslaganja, dakle, kojeg se nisam libio ne samo iskazati nego i svojim djelovanjem pokazati. Mislim da je djelovanje mnogo važnije od onog što netko priča, jer ono najbolje govori o političkim stavovima.
• Imenovanje jednog trga u Splitu imenom dr. Franje Tuđmana?
- Kod takvih stvari bitno je imati stav Vlade. Mislim da je čak bivša Vlada nakon smrti Franje Tuđmana dala jedan naputak s preporukom da ne dođe do ovog divljanja, manije da se mjesta natječu tko će prije imenovati ulicu ili trg imenom prvog hrvatskog predsjednika, što nikada nije dobro. Prolazili smo kroz ta vremena. Uvijek je dobro da postoji vremenska distanca koja će omogućiti da se te stvari na pravi način urede. Mislim da to ne bi trebalo prepustiti samo odlukama gradskih ili općinskih vijeća nego bi i više instance trebale na to utjecati.
• Šestorka. Prigovaralo Vam se da ste ponekad oporba samoj Vladi iako ste dio vladajuće šestorke?
- Kod nas postoji jedinstven običaj da se parlament izvodi iz Vlade, a ne Vlada iz parlamenta. Mislim da su kritičke objekcije mnogo bolje od jedne puke apologetike. Na kraju krajeva čovjek odgovara i svojim biračima. U ovoj predizbornoj kampanji bio sam jedan od onih ljudi koji je bio i te kako svjestan svih onih gospodarskih problema s kojima ćemo se suočiti. Izbjegavao sam davati olaka obećanja, jer sam znao da sve to dolazi na naplatu. Isto tako sam i te kako svjestan da ova Vlada nema alternativu, da je uspjeh ove Vlade uspjeh i moje stranke. Ali se ne može dogoditi da se zapravo traži jedan matematički princip demokracije pa onda, da mi imamo toliko i toliko utjecaja, ali će odgovornost biti stopostotna. Prema tome, zadržavam sebi pravo da o nekim stvarima koje nisu baš previše sjajne ili su na neki način ispod razine očekivanja javnosti, o njima javno progovorim. Kao što isto tako nisam štedio pohvale u parlamentu što je Vlada poslušala glasove koji su upozoravali da se ne smije dopustiti blokiranje isplate dječjeg doplatka, posebno onim kategorijama koje su najugroženije. Dakle, nije samo da je moje djelovanje negatorsko, nego, dapače, pokušavam stvari gledati u vezi s određenim programima, projektima, interesima razvoja regije, države i pojedinih društvenih skupina a nikako s pozicija da sam apriori protiv.
• S kojim ste strankama u šestorci bliži, ako se tako može reći, u odnosu na neke druge?
- Kao čovjek pokušavam biti polivalentan i sa svima dobar. Ali, recimo ovako. Najtješnju suradnju imamo s kolegama iz IDS-a i HNS-a, pa onda HSS-a, dok nešto teže ide sa SDP-om i HSLS-om. Ali, ne bi se to moglo nazvati poremećenim odnosima.
• Svojevremeno je bila jedna ideja nešto tješnje suradnje, pa čak i objedinjavanja LS-a, HNS-a i IDS-a?
- Toj ideji treba prići analitično. Mislim da Hrvatsku tek čeka profiliranje političkih stranaka. Imam blagi osjećaj da je i ovo glasovanje 3. siječnja bilo uglavnom protiv a ne toliko za. Hrvatski politički centar čeka zapravo na pravu stranku koja će tu poziciju zaposjesti. Mislim da je za stabilnost hrvatske demokracije nužna jedna stranka građanske i liberalne provenijencije. Ali, da bi ta ideja uspjela mora doći do konsenzusa najmanje tri elementa: da su čelnici stranaka na istom fonu, da se članstvo stranaka s tim slaže i da pripremimo javnost na to pa da onda javnost to prihvati kao poželjni događaj a nikako kao neki incident.
• Kada bi se mogli stvoriti ti preduvjeti? Možda već za izbore za Županijski dom Sabora?
- Ako bismo sada zaboravili te svoje sitne strasti i eventualno neke nelagode, i kada bismo zapravo pokušali anticipirati buduća politička zbivanja, onda bi tom problemu trebalo pristupiti već sada. Odmah. Ono što je zapravo nedopustivo je da se smisao hrvatske politike iscrpljuje u kadrovskim križaljkama. Protiv toga smo od samog početka govorili. Nama nedostaje vizija, anticipacija jedne strategije na čemu mi zapravo neprestano inzistiramo i zbog čega žalimo što koncept »druge republike« nije, prije godinu i pol dana kada smo ga ponudili, bio na pravi način prihvaćen. Da je bio prihvaćen, vjerujem da bismo lakše riješili mnogo ovih problema. Od ovlasti Predsjednika Republike, parlamenta, Vlade, dakle, svih ovih stvari koje sada nepotrebno potresaju političku scenu.
• Vratimo se strankama. To ne bi bilo ujedinjavanje, nego suradnja LS-a, HNS-a i IDS-a na određenom ugovoru?
- Ima raznih modaliteta. Europska iskustva koja treba pretočiti govore o federaciji stranaka, uniji stranaka. Svakako da svaka stranka želi sačuvati svoj identitet, jer ovih deset godina i nije baš jedno tako malo razdoblje u razvoju hrvatske demokracije. Međutim, modaliteti objedinjavanja postoje i treba imati sreću i izabrati pravi.
• Svojevremeno se spominjalo ime Vesne Pusić kao lidera jednog takvog bloka?
- Mislim da nije toliko bitno ime lidera, koliko je važno da se stvori jedna pozitivna atmosfera u javnosti. Kao što je dvojka (SPD-HSLS) uz pomoć javnosti i medija koji su i na pravi način prezentirali, bila važna da i naše ideje budu prihvaćene u javnosti, tako je isto važno da se i sada na pravi način ta moguća suradnja LS-a, HNS-a i IDS-a predstavi u javnosti. Na kraju krajeva, biti predsjednik jedne stranke je nesumnjivo velika čast i odgovornost, ali to nije vječna kategorija. Politika, program, ideologija je nešto što određuje na dulje vrijeme zbivanja. U tom kontekstu, zašto ne i Vesna Pusić.
• Sretnete li se koji put s Budišom i u kakvim ste odnosima danas?
- Budiša se ubraja u rijetku grupu ljudi s kojima više ne komuniciram. No, on je stariji i to je njegov izbor.
• Znači, ni u Saboru?
- Ništa, nažalost. Iako sam ja osobno, mislim, bio dobar potpredsjednik HSLS-a. Unatoč tome što sam antiautoritativni tip, uvijek sam poštivao predsjednika stranke. Pa ma kako se on zvao.
• Kako gledate na Chiracovu inicijativu o summitu »zapadnog Balkana« i EU u Zagrebu?
- Ove posljednje inicijative govore da Europi još nije jasno kud će s nama , jesmo li u predvorju Europske unije ili postoje planovi da nas možda smjeste negdje drugdje. Ali, treba najprije vidjeti što se iza toga krije. Ja bih bio sklon da iskoristimo naše prednosti ako ih imamo. Krajnje je vrijeme da definiramo što nama znači Bosna, što nam znači Srbija, što Kosovo, Crna Gora, Makedonija, Rumunjska, Bugarska itd. Na kraju krajeva, morat ćemo putovati, trgovati, naše gospodarstvo je na neki način proizišlo iz tog jednog miljea, normalno s čitavim nizom specifičnosti, ali ipak to je naše eventualno, potencijalno tržište koje ne bi trebalo samo tako zanemariti. Možda je tu i konkurencija nešto prihvatljivija nama i u tom smislu bih ja razmišljao. Više se ne bojim nikakvih političkih asocijacija u smislu obnove Jugoslavije. Tu ne treba biti paranoičan, nema potrebe za nekom histerijom, ali dok se čeka priključak za Europsku uniju, mi nešto moramo raditi. Treba vidjeti što dobivamo s tim inicijativama i sastancima, što gubimo i kakvu korist možemo ostvariti.
• Biste li prihvatili carinsku uniju zemalja bivše Jugoslavije, bez Slovenije a s Albanijom?
- Ne bih. Ako smo krenuli sa Slovencima, onda ih trebamo i slijediti. Ovo je možda isuviše apodiktičan odgovor uzrokovan emocijama iako emocije nisu dobar saveznik u politici. Ali, ne bih prihvatio. Sjećanja su još uvijek prilično svježa i treba biti oprezan.
• Vaša ocjena Vlade?
- Treba biti hrabrija, treba ići sa što većim brojem inicijativa. Te inicijative trebaju imati i strateški karakter da se ne bi išlo s mjerama od slučaja do slučaja. Treba govoriti iskreno, jer je iskrenost stvar koja se honorira. To je moje ratno iskustvo. Ovaj narod ne treba zavaravati i nema nikakve potrebe za samoobmanom. Mislim zajedno s predsjednikom Mesićem da će ovih drugih sto dana Vlade biti mnogo važnije. Čeka nas uspješna turistička sezona. Ne trebamo zaboraviti ni našu drugu orijentaciju, poljoprivredu. Dolazim iz tog kraja, a tu su i područja koja su stradala u ratu i kojima je potrebno jednim stimulativnim mjerama pomoći. Isto tako, a to sam nedavno rekao i gospodi iz međunarodnih institucija, ako ja u svom parlamentu govorim pozitivno o Paktu o stabilnosti, e, onda dajte da vidimo neke konkretne rezultate tog Pakta na određenim projektima.
• Za koje još nema novca?
- Upravo tako.
• Za kraj, o mogućim koalicijama. Rekli ste da je glasovanje 3. siječnja bilo glasovanje protiv HDZ-a. S obzirom da HDZ nije više toliko jak a i Sanader tvrdi da još ne namjerava započeti pokušaj povratka prema vlasti, kakva su Vaša predviđanja u vezi sa sljedećim izborima za Županijski dom. Hoće li opet biti šestorka ili neki drugi savez?
- Ova nervoza koja se sada javlja je zapravo više posljedica onoga što će se dogoditi, a to je da će se na vrlo malom broju mjesta ponoviti upravo one političke kombinacije koje su prevladavale 3. siječnja.
• Kakve kombinacije su vjerojatnije?
- Mi ćemo se truditi gdje god možemo istupiti samostalno, ali isto tako ne bježimo od stvaranja i ovih nešto većih političkih grupacija.
• Znači LS, HNS i IDS?
- Da bude jasno, mi ćemo dati punu autonomiju ograncima, da oni odlučuju koji su im partneri najprihvatljiviji. Ali isto tako ćemo raditi na stvaranju jednog prepoznatljivog političkog centra građanske orijentacije od ovih triju stranaka, i eventualno s partnerima tipa HSS-a, ali pod nekim drugim kondicijama.
• S obzirom da su SDP i HSLS takvu koaliciju počeli stvarati puno prije izbora i medijski se tako predstavljali, hoćete li Vi i Vaša nova koalicija poduzeti nešto slično, radi prepoznatljivosti?
- To je pouka sa zadnjih izbora. U predizbornu utrku ušli smo s jednim malim hendikepom. Dugo se oklijevalo. Pokazalo se da čekanje minutu do dvanaest nije dobro.
Marko Barišić