Novi list: 2. 7. 2000.

RAZBISTRIVANJE ODNOSA HRVATSKE S MMF-om

Diktat ne uvodi štednju

Hrvatska Vlada ima maksimalnu dobru volju da prihvati nastavak drastičnog kresanja javne potrošnje i broja potrošača, ali naprosto je nemoguće prihvatiti zahtjev MMF-a i odustati od proširenja prava na dječji doplatak i od povrata barem dijela duga umirovljenicima

Piše Ratko MANDIĆ

Ni poslije konferencije o ekonomikama tranzicijskih zemalja u Dubrovniku nisu još razbistreni kompleksni pregovarački odnosi i pozicije Hrvatske i MMF-a. Svjetski financijski moćnici, kao što je nedavno rekao Francuz Michele Camdesus, dugogodišnji direktor Međunarodnog monetarnog fonda u Washingtonu, predajući tu dužnost - praktično, čelnika svjetske središnje banke - Nijemcu Horstu Kohleru, zemlje u tranziciji i siromašne zemlje trećega svijeta tretiraju linearno, bez razlike, u skladu sa svojim tvrdim monetarističkim i neoliberalističkim ekonomskim pristupom stvarnosti. A Camadesus - sada, po odlasku iz MMF-a - reći će da bi taj pristup morao biti elastičniji, prilagodeniji svakoj zemlji zasebno.

Ovih dana se to reflektira na naše prilike na pomalo neobičan način. Podvojenost gledišta, ponašanja i neizrečenih namjera najbolje se očituje, s jedne strane, u maksimalnoj dobroj volji hrvatske Vlade da prihvati - tegoban i pun rizika - nastavak unutarnje politike stezanja remena drastičnog kresanja javne potrošnje i broja potrošača. Tako je to u petak u Saboru jasno rekao i glavni hrvatski pregovarač s MMF-om, financijski ministar dr. Mato Crkvenac.

On kaže da tome nema što bitno dodati. Osim napomene da se otvorena pitanja u pregovorima s MMF-om oko zaključivanja novog tzv. stand by aranžmana (poček starih dugova, uz novih 250 milijuna dolara pod povoljnim uvjetima) stalno vrte, pa i lome, na dubini, širini i brzini hrvatske politike unutarnje štednje, uz pojačano stabiliziranje vanjske platne likvidnosti države.

Crkvenac, razumljivo - jer nije običaj da najviši pregovarači otkrivaju karte dok pregovori traju - ne može javno ulaziti u detalje dugih (i poluslužbenih i službenih) dijaloga s MMF-om. Tri dana je novi šef Misije MMF-a za Hrvatsku, Nijemac Hans Flickenschild, poluslužbeno razgovarao u Zagrebu, prije odlaska na konferenciju u Dubrovnik. Bio je izvidnica ekipi MMF-a u punom sastavu koja službeno dolazi u Zagreb u srpnju, treći put ove godine. Pa bi se novi aranžman s MMF-om mogao zaključiti do rujna.

Hrvatska, praktično, nema osobitih sporova s MMF-om. Diktat, međutim, štednju ne uvodi nigdje, pa ni u Hrvatskoj. Konkretno, Hrvatskoj je naprosto nemoguće prihvatiti zahtjev MMF-a da odustane od proširenja prava na dječji doplatak (Sabor je to jednoglasno usvojio u petak, a stupa na snagu 1. listopada) kao ni od povrata barem dijela duga umirovljenicima.

S MMF-om bez konflikta interesa

Ugledni makroekonomski analitičar dr Željko Rohatinski, čovjek kojeg se ovih dana spominje kao mogućeg novog guvernera hrvatske središnje banke, u subotu je, prije službenoga puta za naš list prokomentirao kompleks odnosa a MMF-om.

- Uloga i funkcija koju MMF ima u međunarodnim financijskim odnosima - kaže dr Rohatinski - prirodno stavlja u središte njegova interesa pitanje eksterne likvidnosti zemalja članica. S obzirom na činjenicu da je eksterna likvidnost odraz cjeline ekonomskih performanci neke zemlje, unutarnjih i odnosa s inozemstvom, kontinuirano održavanje vanjske likvidnosti i pretpostavlja efikasnost nacionalnih ekonomija. I Hrvatskoj, dakle, nužno treba pokretanje privrednog rasta, stabilnosti i održivi odnosi platne bilance. To bi moralo pretpostavljati autonomno definiranje ciljeva nacionalne ekonomske politike u svakoj zemlji. Pa kada, konkretno Hrvatska, nastoji zaključiti nove aranžmane s MMF-om, ne bi trebala postojati konfliktnost interesa u definiranju temeljnih ciIjeva ekonomske politike.

Članska prava ništa ne jamče

Međunarodni monetarni fond (engl. IMF) i Svjetska banka (engl. WE) središnji su centri međunarodne monetarne i financijske moći. Stoluju u Washingtonu, a na čelu su im Europljani iz zemalja EU-a. Raspolažu, dakako, golemim kapitalom. MMF, donekle, ima ulogu središnje svjetske emisijske banke. Njegovi su zajmovi obično strateško-strukturalne prirode. Odobrava ih središnje tijelo nakon pomnih provjera na terenu i analiza, za što za pojedine zemlje i regije postoje posebne misije.

Svjetska banka odobrava također povoljne kredite. Ali, u pravilu, ruku pod ruku s aranžmanima MMF-a. Uostalom, redovna godišnja zasjedanja MMF-a i Svjetske banke održavaju se zajednički. Hrvatska je članica MMF-a, kao i sve međunarodno priznate sljednice bivše SFRJ. Zasad, bez SR Jugoslavije, i to iz poznatih razloga. Članska prava ništa unaprijed ne jamče, osim mjesta za stolom. Svaki novi stand by aranžman (poček dospjelih odnosno dobivanje novih zajmova) stvar je često teških i dugotrajnih pregovora s MMF-om, uz uvjete koji nisu samo ekonomski.

Najpovoljnije zaduživanje - bez uvjeta

Potpredsjednik i financijski ministar Vlade Ivica Račan, Slavko Linić i dr Mato Crkvenac, vratili su se iz Tokija s dosad najpovoljnijim kreditom svježeg novca za pokriće dospjelih hrvatskih vanjskih državnih dugova. Riječ je o 380 milijuna dolara pokrivenih tzv samuraj-obveznicama. Točnije, hrvatskim državnim zadužnicama na te obveznice, znane na dalekoistočnom financijskom tržištu kao vrlo povoljne. S obzirom na obnovu političkog, što znači i kreditnog rejtinga Hrvatske u svijetu, Račanova je Vlada dobila japanski zajam na rok otplate od sedam godina uz tri posto godišnje kamate.

Prethodno je isti ministarski dvojac na europskom financijskom tržištu, predstavljajući program Vlade i razvojne mogućnosti Hrvatske, dobio (također na državne zadužnice) 480 milijuna dolara (pola milijarde eura) kredita. Također na sedam godina otplate, ali sa pet posto godišnje kamate.