Večernji list: 3. 7. 2000.

ŠTO U EUROPSKIM ZEMLJAMA DOBIVAJU DRŽAVNI DUŽNOSNICI
Samo ruski dužnosnici otkupljuju stanove poput hrvatskih
* Zapadnjaci očekuju da njihovi političari i državni dužnosnici sami riješe svoje probleme, a ne da se na to raskalašeno troši novac poreznih obveznika

U Hrvatskoj se praksa darivanja stanova ili dijeljenja superpovoljnih kredita putem ministarstava objašnjava potrebom da se u državnu službu privuče najsposobniji kadar. Ista bi se teza mogla izreći u bilo kojoj zemlji. Stoga nas je zanimalo kako se zapadnoeuropske zemlje odnose prema trošenju novca poreznih obveznika za stambeno zbrinjavanje državnih dužnosnika. Odgovori su očekivani - zapadnjacima nije na kraj pameti na to raskalašeno trošiti proračunski novac, a kamoli objašnjavati da je to logično.

U Austriji - samo predsjednik
Austrijsko zakonodavstvo predviđa da isključivo predsjednik Republike, dok je na dužnosti, može stanovati u rezidenciji koji je državno vlasništvo. Svi ostali dužnosnici, bez obzira djeluju li na saveznoj ili lokalnoj razini, moraju se sami brinuti za to.
- Austrijska je praksa takva da država doslovce ni za koga ne kupuje stanove niti kreditira njihovu kupnju - rekao je za "Večernji list" Bruno Aigner, glasnogovornik predsjednika austrijskog Parlamenta Heinza Fischera.
No, za
to je zakonima precizirano kad je i u kojoj je visini austrijski Parlament spreman preuzeti troškove stanovanja i putovanja do Beča, kako za ministre tako i zastupnike u austrijskom Parlamentu.

Prema Aignerovim riječima, dužnosnici čije je prebivalište udaljeno najmanje dva sata vožnje do Beča imaju pravo na mjesečni dodatak od 12.000 šilinga, što obuhvaća subvencioniranje troškova stanovanja i prijevoza. Za one čije je prebivalište udaljeno tri i više sati, Parlament za troškova stanovanja i prijevoza izdvaja 18.000 šilinga na mjesec, što je gornji limit u subvencioniranju austrijskih političara.
Rješavanje stambenog pitanja u Njemačkoj je i za državne službenike i namještenike privatna stvar za koju nema novca u državnom proračunu. Kada se netko zaposli
u ministarstvu, pa se mora preseliti u drugi grad, poslodavac mu plati samo preseljenje. Nema dotacija ni povoljnih kredita. Jedina pogodnost su stanovi u državnom vlasništvu, koji su u pravilu nešto jeftiniji nego oni iste kvalitete na slobodnom tržištu. No, takvih je stanova malo i obično su nešto skromnije uređeni, pa najčešće dobro plaćenim državnim službenicima nisu dovoljno privlačni. Tako su, primjerice, pri preseljenju iz Bonna u Berlin brojni stanovi u državnom vlasništvu, uključujući i jednu novogradnju u blizini Reichstaga prvotno namijenjenu parlamentarnim zastupnicima, ostali prazni, pa su morali biti ponuđeni na slobodnom tržištu.
Britansko Ministarstvo vanjskih poslova, a ni bilo koje drugo ministarstvo, ne troši nijednog novčića na smještaj
svojih službenika. - O smještaju se svatko brine isključivo sam - izjavila je za "Večernji list" glasnogovornica britanskog MVP-a. - Ministarstvo nema svojih stanova, nikome ne daje stambene kredite, niti nalazi smještaj svojim službenicima. Ako netko, tko živi izvan glavnoga grada, dolazi raditi u Ministarstvo, već pri javljanju na natječaj prihvaća da će se morati sam pobrinuti za svoj smještaj. Ministarstvo može pomoći u pronalaženju privremenog smještaja, ali svatko od svoje plaće podmiruje stanarinu ili otplaćuje kredit za kupnju stana - objasnila je glasnogovornica MVP-a.
Na smještaj o državnom trošku mogu računati samo premijer i desetak ministara, koji, dok su na položajima, žive u službenim rezidencijama u Londonu. Smještaj je iz vladina budžeta os
iguran i britanskim diplomatskim izaslanicima u inozemstvu.

Rusi žive na dačama, državne stanove iznajmljuju
Stambenih kredita u Rusiji nema. Vjerojatno zato što visoki državni dužnosnici i činovnici i bez njih lako i jeftino dolaze do raskošnog krova nad glavom. Naime, čim dođu na neku od visokih dužnosti dobivaju veliki državni stan, koji zatim za godinu-dvije privatiziraju za mali novac.
Ta je praksa počela 1993. godine kada je tadašnji predsjednik Rusije Boris Jeljcin dopustio da njegovim tenkovima i
z Parlamenta rastjerani deputati privatiziraju svoje velike i raskošno uređene državne stanove, i to za smiješne iznose od 30 do 40 tisuća DEM. Karakteristično je da ruski dužnosnici nakon dobivanja državnog zadržavaju i svoj prethodni stan koji iznajmljuju. Još bolje prolaze ruski dužnosnici kojima uz državni stan u Moskvi za mandata pripada i državna dača u Podmoskovlju. Žive na dači, a skupo iznajmljuju stanove u Moskvi. Ruski mediji rijetko se bave stambenim malverzacijama jer je u zemlji velike korupcije riječ o sitnom novcu.
G. Drljača, S. Herek, A. Janković, B. Lacmanović, Ž. Toth, T. Božić

U MUP-u podijeljeno više od 700 kredita uz dva posto kamate
Afera o superpovoljnim stambenim kreditima krenula je iz Ministarstva vanjskih poslova. Bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić tvrdi da su ih dodijelili samo 12 i da mu je žao što ih nisu podijelili mnogo više. Posebno su sporni zajmovi Vesni Škare-Ožbolt, koja nije bila u MVP-u, i velepolaniku u Beogradu Zvonimiru Markoviću, kojemu je kredit na njegovu zamolbu - oprošten. No, slično je bilo, primjerice, u MUP-u, MORH-u, Ministarstvu pravosuđa..., ali ne samo u njima.
MUP je do "98. stambeno zbrinjavao ljude na teret proračuna dodjelom kredita i kupnjom stanova. Nakon "98. stambeni problemi počeli
su se rješavati isključivo kreditima, i to tako da je na godinu oko 200 milijuna kuna prosljeđivano Zagrebačkoj i Privrednoj banci, iz čega je MUP prema svojim kriterijima dodjeljivao kredite uz dva posto kamate za djelatnike. Ostatak kamate od pet posto subvencionirao je MUP, i to plaćajući je bankama unaprijed u punom iznosu. Tako je podijeljen 741 kredit. Kako je to nepovoljno za državu, planira se uvesti novi model. Povlaštene kredite osiguravali su i Hrvatska narodna banka, Hrvatske željeznice i druga poduzeća u vlasništvu države.
Upit koliko su kredita podijelili svojim ljudima uputili smo i HNB-u. Dobili smo samo odgovor da Državna revizija nije imala primjedaba na njihov pravilnik o rješavanju stambenih potreba zaposlenika iz studenoga 1997. godine.
Zahvaljujući tom pravilniku haenbeovci su dobivali stambene kredite uz tri posto kamate.

GORAN ROTIM, GLASNOGOVORNIK MINISTARSTVA VANJSKIH POSLOVA:
Povlaštenih kod nas više nema
- Sa sigurnošću mogu reći kako sada nema takvih stambenih kredita u našem Ministarstvu. Osobno sam protiv toga, u tome ne vidim nikakva smisla - rekao je glasnogovornik MVP-a Goran Rotim te podsjetio da je došao s HRT-a, gdje je imao priliku vidjeti kako je nekadašnji direktor HRT-a Ivica Mudrinić podijelio 350 stambenih zajmova - podobnima!