Jutarnji list: 3. 7. 2000.

INOZEMNI DUG Vanjski dug Hrvatske dosegnuo je gotovo deset milijardi dolara, što je više od 49 posto BDP-a

Svaki stanovnik duguje 2222 dolara

Dr. Branimir Lokin je nadavno rekao da Hrvatsku treba više brinuti unutarnji nego vanjski dug. Kod nas je taj omjer skoro izjednačen. Inozemni se dug, naime, može i oprostiti ili reprogramirati, a RH ima veliku šansu za takve angažmane

Piše: Jadranka Šević

Prema posljednjim podacima Hrvatske narodne banke, ukupni inozemni dug Hrvatske dosegnuo je gotovo deset milijardi dolara, što je više od 49 posto bruto nacionalnog proizvoda (BDP). Ako uzmemo da Hrvatska ima 4,5 milijuna stanovnika, ispada da je svaki od nas zadužen sa 2222 dolara. Godine 1993. zaduženost je bila 560 dolara a krajem 1997. 1600 dolara po stanovniku.

Prema kriterijima održivosti MMF-a, dug ne bi smio biti veći od 30 posto BDP-a, a Hrvatska je već 1997. godine premašila tu razinu. Dok je 1993. godine inozemni dug iznosio 22,8 posto BDP-a, već se 1997. sa 6,1 milijardi dolara povećao na 34,4 posto. Šezdeset posto tadašnjeg duga ili oko 3,7 milijardi dolara naslijedenoje od bivše Jugoslavije.

No taj dug, koji bivša vlast cijelo vrijeme provlači kao alibi zaduživanja, ne može se primijeniti na godine koje slijede a u kojima se dug povećao za čak 3,8 milijardi dolara.

Krajem 1999. zemlje u razvoju u prosjeku su bile zadužene u vrijednosti 36,5 posto BDP-a. Prema tom pokazatelju Hrvatska je već u opasnoj zoni. No, ako je usporedimo s tranzicijskim zemljama, ona ne odskače od prosjeka.

Prijeđen prag zaduženosti

Od zemalja srednje i istočne Europe, najveće probleme s dugovima imala je Bugarska u kojoj je 1992. dug iznosio čak 161 posto. Mađarska i Poljska do 1995. godine balansiraju s dugom izmedu 55 i 71 posto BDP-a. Hrvatska je u drugoj skupini tranzicijskih zemalja zajedno s Češkom, Rumunjskom, Slovenijom i Slovačkom, koje početkom tranzicije imaju nisku zaduženost koja se s godinama povećava.

I visoko razvijene zemlje bilježe povremene eksplozije zaduženosti. Tako je zaduženost Belgije 1996. godine premašila 130 posto, a Grčke i Italije 120 posto BDP-a.

Ove godine otplata 1,55 milijardi

Na temelju već stvorenih obveza (glavnice i kamata) prema projekciji HNB-a, otplata duga trebala bi ove godine iznositi 1,55 milijardi kuna, što je oko osam posto pretpostavljena iznosa BDP-a. Godine 2001. otplata će iznositi 2,02 milijarde, a 2002. 1,64 milijarde.

Uz pretpostavku da bi izvoz ove godine bio iznad razine 1998. (lani je bio u padu), udjel otplata iznosio bi oko 20 posto izvoza dok po prihvaćenom memorandumu MMF-a iz 1996. godine ne bi smio biti veći od 12,5 posto. U analizi zaduženosti Hrvatske najvažnija je, ipak, prema ocijeni Ivana Lovrinovića sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, slabost ili jakost domaćega gospodarstva.Tako se, primjerice, prema istim kriterijima Belgija i Italija mogu smatrati prezaduženima, no njihova gospodarstva usprkos tome dobro funkcioniraju.

Ono što nas treba brinuti su negativni trendovi hrvatskoga gospodarstva kao što su stagnacija robnog izvoza, povećanje nezaposlenosti, nelikvidnost i recesija. Oni pokazuju da će Hrvatska teško iz domaćih izvora financirati rastuće potrebe pa će biti prisiljena i dalje se zaduživati. Visoka razina predstavlja opasnost za likvidnost i u krajnjem slučaju solventnost zemlje ako povećanje nije popraćeno rastom BDP-a. Upravo zbog toga je dr. Branimir Lokin nadavno rekao da Hrvatsku treba više brinuti unutarnji nego vanjski dug. Kod nas je, da podsjetimo, taj omjer gotovo izjednačen. Inozemni se dug, naime, može i oprostiti ili reprogramirati, a Hrvatska ima veliku šansu za takve angažmane nakon promjene vlasti. Ulaganja bi, također u prvoj fazi smanjila pritisak na povećanje duga, a izvoz koji se takvim ulaganjima stvara izravno bi povećao otplatnu sposobnost Hrvatske.