Za takav drastičan korak predsjednik Mesić zasad nema pravih razloga, ali politički analitičari procjenjuju kako bi se sljedećih mjeseci oni mogli naći, ako šesteročlana Vlada u svom kampanjskom radu bude zaglibila u nepremostive unutarnje sukobe i u eventualnu krizu odlučivanja. Takav razvoj događaja malo tko želi, ali je pitanje hoće li Banski dvori doista uspjeti sljedećih mjeseci pojačati djelotvornost, koja je njihova najslabija točka. Nakon prvih sto dana Vlade, sam premijer Račan zacrtao je poboljšanje učinkovitosti kao njezinu prioritetnu zadaću.

Gospodarski i drugi problemi u Hrvatskoj toliko su se posljednjih godina nagomilali da zahtijevaju neodgodive, odlučne i brze reformske poteze, a i najšira javnost očekuje od Vlade daleko više. Problem je, međutim, i u tome što su mnoge prijašnje prednosti Ivice Račana, kao političara, nakon dolaska na vlast postale manama - njegovim i Vladinim. Predsjednik SDP-a postao je poznat po snažnim živcima, opreznom donošenju odluka i “politici čekanja” u sukobu s bivšom vlašću, što se do Tuđmanove smrti pokazalo vrlo korisnim. No, oklijevanje i odgađanje poteza Račan sebi danas više ne može dopustiti, jer vrijeme nepovratno curi.

Mnogi su stekli dojam da Vladu problemi naprosto zapljuskuju, umjesto da sama usmjerava stvarnost. Primjerice, iako Vlada svakog četvrtka održava redovite sjednice, gotovo do zadnjeg trenutka nepoznat je njezin dnevni red. Nije nepoznato da je Nacrt zakona o reviziji pretvorbe nedavno morao biti napisan naprečac, tijekom jedne noći, kako bi ujutro mogao stići na sjednicu Vlade. U lipnju su predstavnici Svjetske banke i MMF-a zaključili kako Hrvatska još nije spremna za reforme i za novi tzv. stand by aranžman, čije se potpisivanje najavljivalo za srpanj, pa su taj potez odgodili za jesen.

Na jesen bi se Račanova vlada mogla naći u škarama između zahtjeva tzv. međunarodne zajednice i nezadovoljnog dijela hrvatske javnosti. Mnogi u Hrvatskoj nespremni su za reforme, na otpuštanja ljudi s posla i gubitak nekih privilegija. Oni bi pred Banskim dvorima mogli tražiti žrtvenog jarca. I sami čelnici šesteročlane koalicije prije izbora su procjenjivali da će prva Vlada poslije HDZ-a imati strašno težak posao i da bi stoga lako mogla biti žrtvovana. Stezanje remena koje Svjetska banka i MMF traže od Hrvatske, moglo bi pomoći rušenju Vlade, to više što ona dosad nije dobila gotovo nikakvu inozemnu materijalnu pomoć, čak ni od toliko hvaljenog Pakta za stabilnost.

Odgovor na pitanje hoće li Mesić iskoristiti ovlasti prije ustavnih promjena ovisi o tome hoće li moguća nepopularnost Račanove Vlade ove jeseni dostići takve razmjere da se i u Parlamentu stvori kritična masa za promjenu ekipe u Banskim dvorima. To ne bi moglo ugroziti reforme, jer su one neizbježne. No, ne treba se čuditi ako bi nekima odgovaralo da Račanova Vlada bude samo prijelazna - takva koja će povući ključne reformske poteze u gospodarstvu, ispuniti zahtjeve Haaga i vraćati srpske izbjeglice - kako bi sljedeća vlada mogla doći na raščišćen teren i nastaviti upravljati državom u povoljnijim okolnostima. Može li Račan tome doskočiti?