Javna packa od predsjednika Republike za vladajuću je koaliciju krajnje neugodna, ali situacija se dodatno nepotrebno dramatizira, vjerojatno zato jer ni šestorka ne podnosi kritiku. U ovom trenutku političke strukture kurblaju svoj mozak pokušavajući odgonetnuti zašto je Mesić tako donirao Račana - odgovara li Predsjednik na ignoriranje Vlade, koja ga, navodno, drži podalje od informacija i svojih kadrovskih špekulacija, uzvraća li Mesić na Vladinu inicijativu o ustavnim promjenama ili je nešto treće posrijedi. Traženje razloga zašto su se u vrhu ponovo pohvatali za vratove - to je opet, čini se, prvi problem cijele nacije.

Kada je prije nekoliko dana iz Vlade objavljeno da će na ulicu zbog stečaja više od 11 tisuća radnika - u vladajućim strukturama nikome nije skočio adrenalin, nitko se nije uzbudio. Nitko se ne uzbuđuje ni oko najave ministra Vidovića da će u iduća dva-tri mjeseca nezaposlenost doživjeti kulminaciju, Pače, na pitanje novinara kako će radnici reagirati na stečajeve, odgovara se: S olakšanjem. Ako vladajući misle, pa se usude još to i javno reći, da zatvaranje radnih mjesta u prekobrojnih može izazvati išta drugo osim očaja - onda je jasno zašto katastrofalne najave preko njihovih usta klize glatko, kao da državi najavljuju med i mlijeko.

Iz spomenute dvije reakcije vladajućih krugova silnog uzbuđenja zbog jedne pljuske šefa države i totalne ravnodušnosti zbog pljuskanja radnika - lako je zaključiti da je državna vrhuška mnogo više zaokupljena svojim unutarnjim odnosima nego socijalnom perspektivam zemlje. Mnogo su joj značajnije relacije između Predsjedničkih i Banskih dvora, njihov peting i njihova natezanja, njihova kombinatorika tko će s kim i dokad, nego sve mnogoljudnija armija socijalnih očajnika. Odnose u vrhu države treba svakako uskladiti sa Ustavom, političkom voljom birača i načelima demokratske korektnosti, ali problem Hrvatske ipak nisu rivalstva i naguravanja između Mesića i Račana. U ovom trenutku jedino je legitimno posvetiti se zaustavljanju skonomskog i socijalnog kolapsa zemlje. Sve drugo je izraz ignorancije ili izraz nemoći.