Račanova vlada ide na rekonstrukciju, ali ne zbog želja javnosti, nego zbog stranačkih nadigravanja!

Kad bi površno pročitao novine i pogledao televiziju, odnosno čuo glas javnosti, Ivica Račan bi se najprije trebao odreći Slavka Linića i Ivice Pančića, ali bi u tom slučaju priznao ogromne Vladine pogreške (osobno je zatražio od Pančića objavljivanje imena invalida, kao što je inzistirao na Linićevu dolasku u Vladu), što cijelu Vladu vodi u - ostavku. To se neće dogoditi, a Linić i Pančić će otići samo na vlastito inzistiranje, čemu pak nisu skloni / Račan ne želi raskol s HSLS-om, pa mu se ne isplati smjenjivati te ministre, osim kad bi, upozorenja radi, ponudio jednog SDP-ovog ministra za jednog HSLS-ovog, ali to je još jedna preriskantna igra / Budući da se HSS drži one »šutnja je zlato«, najavljeno ovoljetno mirenje ili razračunavanje s LS-om, HNS-om i IDS-om donijet će najavu rekonstrukcije

ZAGREB, 5. srpnja - Vlada će najesen vjerojatno biti rekonstrirana, objavio je premijer Ivica Račan, a da pritom nije naveo ni razloge za to niti imena ljudi koje će se promijeniti. Mnogo dalje nije otišao ni predsjednik Stipe Mesić, koji je rekonstrukciju obrazložio time što su neki u Vladi bili dobri za prvih nekoliko mjeseci, a novo razdoblje traži nove ljude. Rekonstrukciju smatraju dobrom i neki istaknuti čelnici šestorice, ali ni oni ne žele javno govoriti o razlozima za to. Očito, u javnosti nema euforije zbog pozitivnih rezultata, ali to očito nije jedini povod predstojećim promjenama u Vladi. Više od polovice članova Vlade našlo se prošlih mjeseci na udaru ili raznih udruga, ili sinidata ili masa nezaposlenih. To istodobno ne znači da ministri nisu u pravu, ali to jamačno nelagodno pritišće Vladu koja ne zna kako izbjeći udarce što dolaze s različitih strana. Slavka Linića napadaju svi koji su u seriji stečajeva ostali bez posla, poput radnika »Name«, bez obzira što je SDP u predizbornoj kampanji najavljivao politiku stečajeva s preustrojem, ali valjda nitko nije očekivao takve posljedice. Ivicu Pančića napada većina čelnika udruga proizašlih iz Domovinskog rata, iako je i sljepcu jasno da se na invaliditetima kralo. Davorko Vidović je ponudio način isplate pokradenih mirovina time što je ipak uveo isplatu dječjih doplataka, ali ga umirovljenici optužuju da način isplate mirovina nije dobar. Božidar Pankretić tek se našao pred prvom paljbom poljoprivrednika zbog ulaska Hrvatske u WTO i jeftinijih uvoznih poljoprivrednih proizvoda, iako se predizborno najavljivao ulazak u WTO.
Iako predizborno nije najavio ništa posebno, Božo Kovačević se odupire ilegalnoj gradnji, pa je protiv sebe okrenuo čak i dio vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj. Stjepana Ivaniševića napada Udruga sudaca, Hrvoja Kraljevića rektor Sveučilišta u Zagrebu Branko Jeren... I, kad se sve to zbroji, Vladu napada znatan dio građanstva. Koji dio? Mnogi će reći da su to većinom (ne računa li se umirovljenike) oni, koji su za HDZ-ove vlasti nezasluženo živjeli natprosječno, ali da Vlada na čelu s Ivicom Račanom ne zna jednostavno »pomesti« kritičare, koji se protive - provođenju zakona. Dapače, novo istraživanje Međunarodnog republikanskog instituta (IRI) potvrđuje da se Vladi zamjera neodlučnost.
No, ta nedolučnost nije najvažnija podloga za stvaranje loše javne slike o Vladi, ali je vrlo indikativna za stranački razdor u vlasti, koji je izbio na površinu brže no što je itko očekivao. Pokazalo se da je gotovo svaka stranka od prvog dana Vladina djelovanja mislila na sebe i svoje interese, a ne na državne, što se odnosi i na HSLS, SDP-ovog koalicijskog partnera. Naime, kako god je nakon određenih poteza Vlada dobivala ili gubila na popularnosti, tako su se mijenjali stranački odnosi u šestorici, a kako je javnost (barem ona glasnija) većim dijelom negativno percipirala Vladine poteze, tako se i dobar dio stranaka šestorice manje ili više otvoreno suprotstavljao SDP-u ne bi li se tu stranku okrivilo za sve loše u Hrvatskoj. Zato uopće nije pitanje to hoće li iz Vlade otići ministri na koje dio javnosti pritišće, već hoće li iz nje otići oni iza kojih stoje stranke, nespremne podmetnuti leđa i zbog SDP-a i zbog Vlade, pa i u njezinim najtežim trenucima.
A što da SDP očekuje kad u trenucima napada na Pančića taj isti ministar riječima »to su problemi Ministarstva obrane i iz njega proizašlog Ministarstva branitelja« neizravno zove u pomoć Jozu Radoša, ali od njega nema znatnije zaštite, bez obzira što je u predizbornoj kampanji Ministarstvo obrane označeno »državom u državi« i »leglom kriminala«, koje je pokušao očistiti još Andrija Hebrang. Iako je i predsjednik Mesić podržao Pančića, to nije na pravi način učinio HSLS i njegov predsjednik Dražen Budiša, koji tim i sličnim potezima stalno oživljava svoju tezu o osvajanju glasova i simpatija nezadovoljnih HDZ-ovaca.
Na nezadovoljstvo Vladinim potezima, za HNS i LS odlično su se nadovezali i njihovi uspjesi, a SDP-ovi neuspjesi na lokalnim izborima od Zagreba na niže. Ti neuspjesi, naročito ako se nastave, mogu uzdrmati SDP, samim time i Vladu u kojoj te dvije stranke imaju, kao i IDS, po jednog ministra, ali čiji su članovi i te kako kritizirali Vladu. Dapače, Zlatko Kramarić najavljuje nastavak kritika, Damir Kajin podržava rekonstrukciju Vlade, a samo Vlado Gotovac u ime LS-a zauzdava takva razmišljanja, tvrdeći da se sukobima u Vladi i šestorici Hrvatska bavi sasvim nevažnim pitanjima, dok se bitna (ponekad pogubna) zanemaruju.
Zdravko Tomac najavljuje ovoljetno sređivanje stanja u šestorici u što očito Račan ne vjeruje previše, pa najavljuje rekonstrukciju Vlade, bez obzira blefira li pri tom ili misli ozbiljno. No, Tomac se nada nečemu još važnijem, a to je izglasavanje ustavnih promjena i nekih zakona kojima bi se popravilo Vladinu sliku u javnosti. Što, ako se to ne dogodi? Rekonstrukcija je neminovna, ali promjene će biti rezultat stranačkih nadigravanja, a ne želja javnosti. Kad bi površno pročitao novine i pogledao televiziju, odnosno čuo glas javnosti, Ivica Račan bi se najprije trebao odreći Slavka Linića i Ivice Pančića, ali bi u tom slučaju priznao ogromne Vladine pogreške (osobno je zatražio od Pančića objavljivanje imena invalida, kao što je inzistirao na Linićevu dolasku u Vladu), što cijelu Vladu vodi u - ostavku. To se neće dogoditi, a Linić i Pančić će otići samo na vlastito inzistiranje, čemu pak nisu skloni. Uostalom, sudski razvoj događaja vrlo bi lako mogao spasiti Pančića.
Račan ne želi raskol s HSLS-om, pa mu se ne isplati smjenjivati te ministre, osim kad bi, upozorenja radi, ponudio jednog SDP-ovog ministra za jednog HSLS-ovog, ali to je još jedna preriskantna igra u kojoj vladajući u Vladi pokazuju svoje slabosti. Budući da se HSS drži one »šutnja je zlato«, najavljeno ovoljetno mirenje ili razračunavanje s LS-om, HNS-om i IDS-om donijet će najavu rekonstrukcije. Naime, sa samo tri ministra tih triju stranaka ne kotiraju bogzna kako, a najproblematičniji u cijeloj priči je Božo Kovačević, čiji bi odlazak s mjesta ministra lako uzrokovao negativan odijum prema Vlade. Ostala dva ministra koji bi mogli otići razlazom triju jačih i triju slabijih stranaka su Ivan Jakovčić, čija početna popularnost blijedi na račun Tonina Picule, te Radimir Čačić, koji se svojski trudio da zasjedne na mjesto ministra za javne radove, obnovu i graditeljstvo, ali HNS želi postati remetilačkim faktorom SDP-u i to ne krije.
Dakle, smjene u Vladi ponajviše će biti rezultatom političkih obračuna među strankama šestorice. Naravno, Račanu sada nema nazad, ali ako se tijekom ljeta doista smire odnosi, vrlo lako će zahtijevati promjene na mjestima pomoćnika i zamjenika. Nakon toga će možda reći da nigdje kategorički nije najavio smjenu ministara, što je točno, već promjene u Vladi, koja se ne sastoji samo od ministara. Dakle, premijerove riječi se u ovom trenutku mogu shvatiti kao poruka. Način na koji će je druga strana protumačiti i odgovoriti, bit će važan pokazatelj promjena u Vladi.