Denacionalizacija se odvija presporo

ZAGREB, 5. srpnja - Od početka siječnja 1997. kada se počeo primjenjivati Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, županijski su uredi za imovinsko-pravne poslove zaprimili 46.309 zahtjeva za naknadu oduzete imovine, bilo naturalnim povratom ili naknadom u gotovini, obveznicama ili dionicama/udjelima. Od te je brojke 5000 predmeta prošlo kroz prethodni nadzor Ministarstva pravosuđa, na njih je izjavljeno tisuću žalbi, a samo je 1900 predmeta postalo pravomoćno.
FNOI inače ne vodi evidenciju svih donesenih rješenja, već samo onih u kojima je obveznik naknade. Kako do sada nije ustrojena jedinstvena statistička evidencija zahtjeva za naknadu oduzete imovine (ni na razini županija, a ni na državnoj razini), ne mogu se točno razdijeliti navedeni zahtjevi kojima se traži povrat imovine. Isto tako nije moguće, dok se većina postupaka ne privede kraju, reći koliko će se od tražene imovine vratiti, a koliki će se dio zahtjeva riješiti isplatom naknade.
Ove je podatke u srijedu na konferenciji za novinare iznio Krešimir Starčević, predsjednik Fonda za naknadu oduzete imovine (FNOI), koji je nadležan za isplatu naknade u novcu i obveznicama RH, kada je prijašnjem vlasniku propisana naknada u ovom obliku.
Fond uz isplatu naknade u novcu i obveznicama za oduzete stanove koji se ne vraćaju u posjed i vlasništvo (u ovom slučaju od visine ukupne naknade u novcu isplaćuje se 25 posto, a ostatak u obveznicama) te u obveznicama za poljoprivredno zemljište koje se ne vraća u naturalnom obliku nadležan je i za isplatu naknade u obveznicama za poslovni prostor koji se neće vratiti u naturi te za neizgrađeno građevinsko zemljište i oduzete brodove i brodice koji se ne vraćaju u vlasništvo.
Starčević je podsjetio da je 10. prosinca prošle godine izdana Globalna obveznica RH za naknadu oduzete imovine nominalne vrijednosti 120 milijuna njemačkih maraka (473 milijuna kuna). Globalna je obveznica podijeljena na 300.000 obvezničkih udjela Globalne obveznice od kojih se svaki sastoji od 40 anuiteta obvezničkog udjela nominalne vrijednosti 10 DEM. Anuiteti dospijevaju na naplatu dvaput godišnje (1. siječnja i 1. srpnja) tijekom dvadeset godina, s tim da je prvi dospio 1. siječnja ove godine, a posljednji dospijeva 1. srpnja 2019. godine. Globalna obveznica ne nosi kamate, uvrštena je u prvu kotaciju Zagrebačke burze te je obvezničarima omogućeno da svoje anuitete mogu prodati na Burzi i prije dospjeća, iako dosad nije bilo ovakvih transakcija. Osim alokacije obveznica na ovlaštenike, Fond je dužan amortizirati obveznicu, to jest isplaćivati anuitet u visini tri milijuna DEM u kunskoj protuvrijednosti svakoga 1. siječnja i 1. srpnja do kraja razdoblja amortizacije. Prvoga srpnja ove godine dospio je na naplatu drugi anuitet, a isplata se vrši u gotovini na šalterima Privredne banke ili doznakom na tekući račun ili štednu knjižici obvezničara. Pravo na isplatu imaju svi obvezničari koji su na dan 30. lipnja ove godine u registru Središnje depozitarne agencije bili uvedeni kao imatelji drugog anuiteta obvezničkog udjela. Prema Starčevićevim riječima, do 28. linja zaprimljena su 93 pravomoćna rješenja po kojima je iznos naknade u obveznicama 13,9 milijuna kuna i 18 pravomoćnih rješenja po kojima je iznos naknade u novcu oko 1,19 milijuna kuna.
Inače, kako FNOI u početku nije imao svoj žiro-račun, sredstva od prodaje, odnosno otkupa nacionaliziranih i konfisciranih stanova uplaćivala su se u državni proračun. Riječ je o 224 milijuna kuna koji bi trebali biti prebačeni na račun Fonda. Do sredine svibnja ove godine od prodaje, odnosno otkupa oko 16.000 stanova prikupljeno je 770 milijuna kuna, od čega su 322 milijuna kuna namijenjena nekadašnjim vlasnici tih stanova. Ostatak naknade oni će dobiti kroz Globalnu obveznicu
Komentirajući činjenicu da je od 46.309 zahtjeva za povrat imovine u tri godine riješeno samo oko 5000, i to onih jednostavnijih, Starčević je naveo i razloge za sporost i nedjelotvornost rješavanja tih postupaka. To su, rekao je, nedonošenje podzakonskih propisa, kadrovska neopremljenost prvostupanjskih i drugostupanjskih tijela koja provode postupak, njihova nedovoljna ili čak nikakva koordinacija rada, te nedovoljna sredstva u državnom proračunu kojima bi se platili dodatni kadrovi u županijskim uredima i Ministarstvu pravosuđa i troškovi postupka. Istaknuo je i da na rješavanju žalbi na rješenja o povratu trenutno rade samo četiri osobe.
Starčević je zaključio da se postupak denacionalizacije dosad odvijao nezadovoljavajućom brzinom jer dosad nije riješena ni trećina zaprimljenih zahtjeva za povrat ili naknadu oduzete imovine.
Na pitanje što je s povratom imovine Crkvi, Starčević je rekao da FNOI za to nije nadležan te da je to riješeno međudržavnim ugovorom između Republike Hrvatske i Vatikana. Podsjetio je da Crkva ima pravo na povrat nekretnina, osim ukoliko one nisu ušle u temeljni kapital nekog trgovačkog društva, a u tom slučaju država Crkvi isplaćuje naknadu u novcu. To se sve odvija mimo Fonda. Starčević je na koncu istaknuo da se zalaže za to da Fond postane središnja institucija u kojoj će se moći dobiti sve informacije o procesu denacionalizacije.