Gotovo po definiciji, loši su dečki omiljeni. Njima se svi dive jer imaju hrabrosti i drskosti. Oprašta se onima koji imaju nekog šarma, koji nekako izvuku osmijeh u publike, a uspijevaju sakriti svoju pakost, pa i zlo koje čine djeluje pristupačnije. Ako su pritom pametni te genijalnost iskaču jednostavnošću plana, postanu besmrtni. Mnogi su gangsteri ostavljali cvijeće u pljački pa postajali miljenici javnosti. Drugi bi, pak, hladnokrvno dolazili na mjesto zločina i radoznalo zavirivali policajcima iza leđa. No, najčešće je bila riječ o pojedinačnim slučajevima koji nisu uspijevali ugroziti opstanak cijeloga društva. Nova je vlast zatekla dugove, prazne blagajne, gladne i besposlene, obespravljene i izgubljene. Strpala je neke, medijski proslavljene bogataše u zatvore, neke je bivše državne dužnosnike prozvala, potvrdila time ono što su građani znali i - stala. Vlast ne poznaje dovoljno sposobnih pa se sama, nesavršena i nespretna, zatrpala problemima. Štiti demokraciju, pravo na obranu, formalno izbjegava revanšizam i malim se koracima kreće naprijed. Kupuje vrijeme. A za to vrijeme oni od prije dolaze na mjesta zločina, naviruju se preko ramena i savjetuju, glasno komentiraju što se dogodilo. Nisu ni krili svoju pakost, ali nisu ni ostavljali cvijeće. Bili su prezauzeti, savršeno organizirani. Crkvenac kaže da je država imala 9000 računa i da je kroz njih trošen državni novac te da stoga dugujemo više od devet milijardi kuna. Jednostavno: Devet tisuća računa, tisuće prilika, još više lopova. Tu, iza leđa. Savjetuju, smijući se.