Globus: 7. 7. 2000.
Je li uistinu moguć raspad šestorke?
S obzirom na rejting LS-a, IDS-a i HNS-a, izlazak ministara tih stranaka iz Vlade bio bi vrlo riskantan politički potez, koji bi njihove stranke mogao odbaciti daleko od središta političkoga odlučivanja, i to u korist HSLS-a i HSS-a, koji bi tada vjerojatno dobili više ministarskih mjesta
Piše: Davor Butković
Ivica Račan ostavljao je dojam, dok sam ga u nedjelju intervjuirao, relativno zadovoljna čovjeka. Bio je uvjeren da je barem riješio sve glavne probleme ustavnih promjena.
Naime, za ponedjeljak je imao zakazan ručak s predsjednikom Mesićem, kad su se trebali dogovoriti o posljednjim detaljima vezanima za ustavne promjene, poslije čega su Predsjednikov ured i Vlada predstavili javnosti zajednički tekst promjena.
Darko Hudelist, “Globusov” izvjestitelj iz Dvora, razgovarao je s predsjednikom Mesićem u ponedjeljak prije podne, prije samoga predsjednikova objeda s p
remijerom.Tom je prigodom Mesić izjavio "Globusu" da mu Vlada još uopće nije bila iznijela svoj prijedlog ustavnih promjena.
Dakle, ono što je Račan smatrao završenim poslom, i što se, naposljetku, i dogodilo, Mesiću je, barem za potrebe javnosti, bila nova informacija, o kojoj još nije mogao ništa odlučiti.
Mesić i Račan objedovali su i pregovarali o ustavnim promjenama samo dan pošto je predsjednik na Đakovačkim vezovima žestoko kritizirao šestorku.
Istoga dana kad je Mesić optužio šestorku za donošenje
nelegalnih odluka, jedan od kandidata za potpredsjednika Liberalne stranke, osječki gradonačelnik dr. Zlatko Kramarić, najavio je mogući raspad te grupacije, promovirajući ideju o formiranju centrističke stranke, u kojoj bi bili HNS, LS i IDS.Tu su Krama
rićevu ideju odmah podržali neki od čelnika tih stranaka, kao i sam predsjednik Mesić.Opasnost slijeva!
Znajući da su baš pojedini političari iz LS-a, IDS-a, pa i HNS-a, ujedino najoštriji dosadašnji kritičari Račanove Vlade, te da - bez obzira na objavljeno primirje - sukob između premijera i predsjednika zbog stvarne moći u državi i dalje traje, gotovo je očito da je posrijedi ozbiljna politička akcija protiv sadašnje Vlade. Toj akciji, vjerojatno, nije svrha smijeniti premijera nego povećati utjecaj L
S-a, IDS-a i HNS-a na Vladinu politiku i tako, de facto, glavni centar moći definitivno prebaciti u Ured predsjednika Republike.Račan je na takvu akciju triju manjih stranaka šestorke reagirao vrlo hladno: poručio im je da, ako žele, napuste Vladu i koaliciju, podsjećajući da LS, IDS i HNS, sve skupa, imaju tek desetak saborskih zastupnika, što znači da njihov eventualni odlazak ne bi ugrozio stabilnost Vlade.
Jasno određivanje suprotstavljenih pozicija - pri čemu su na jednoj strani SDP i njemu i dalje vjerni koalicijski partneri HSLS i HSS, dok su na drugoj članice bivše Porečke skupine - preokrenulo je sliku koju su načinili neki mediji i političari, tj. da je Vladi gotovo smrtonosna desna koalicija koju bi vodio Dražen Budiša, pod uvjetom da se udruži s
HDZ-om. Sad je, naime, vidljivo daje Vladi neusporedivo opasnija tzv. lijeva koalicija, dakle stranke koje su, danas, politički radikalnije prema proteklih deset (HDZ-ovih) godina od SDP-a i njegova šefa Račana.No, činjenica da Vladu više ugrožavaju ambicije lijeve koalicije od Budišina trajnog postizbornoga nezadovoljstva mnogo je manje važna od nekih drugih posljedica najnovijega razvoja događaja.
Naime, prvi put poslije izbora politička se scena u Hrvatskoj razmjerno jasno profilirala.
Njome i dalje dom
inira SDP, kao najača i, zasad, centristička stranka.Nasuprot SDP-u opet se - nakon šest mjeseci zajedničkog rada s SDP-om u Vladi - formirala Porečka skupina, dakle: IDS, LS i HNS, koja bi se, po Kramarićevu prijedlogu, trebala ujediniti i koja je jedina
stvarna oporba SDP-u.Hrvatska je dakle - otvaranjem sukoba između članica bivše Porečke skupine i SDP-a - prvi put nakon siječanjskih izbora dobila otvorenu opoziciju: dosad su te stranke u Vladi i pobjedničkoj koaliciji imale status unutarnje oporbe.
Ug
rožena Vlada?Druge dvije članice šestorke, HSLS i HSS, ne sudjeluju u sukobu, ali im njegovo otvaranje bitno povećava važnost.
Račanu su, zasad, i HSLS i HSS prijeko potrebni da bi zadržao stabilnost Vlade.
HSLS, usprkos nizu nerazumljivih političkih poteza, u takvim okolnostima, sasvim sigurno, neće ugrožavati koaliciju s SDP-om, dok je HSS, svojim statusom u šestorci - koja bi se uskoro mogla svesti na trojku (bez LS-a, IDS-a i HNS-a), vrlo vjerojatno, prezadovoljan: stranka koja nije dobila ni jedan glas na zagrebačkim izborima ima predsjednika Sabora! Osnovno pitanje koje nameće najnoviji sukob u šestorci - što su ga svojim izjavama potaknuli Stipe Mesić i Zlatko Kramarić - svodi se na opstanak Vlade.
Prvo, hoće li LS, HNS i IDS doista povući svoje ministre iz Vlade, što im je - naglasivši, uzgred, da ih on ne tjera - ponudio premijer Račan?
Drugo, može li doista, kao što Račan misli, Vlada opstati bez tih triju stranaka?
Čini se da će Vlada, u sadašnjem sastavu, s ministrima iz svih šest stranaka pobjedničke koalicije, ipak opstati još neko vrijeme.
Naime, LS je mala stranka, bez ikakva ozbiljnog biračkog tijela. IDS je nevažan izvan Istre. HNS još ne može biti siguran vrijedi li doista oko 20 posto glasova, kao što su pokazali zagrebački izbori.
S obz
irom na poznati rejting LS-a, IDS-a i HNS-a, izlazak ministara tih stranaka iz Vlade bio bi vrlo riskantan politički potez, koji bi njihove stranke mogao odbaciti daleko od središta političkoga odlučivanja, i to u korist HSLS-a i HSS-a, koji bi, tada, vjerojatno dobili više ministarskih mjesta.Predsjednik Mesić postao bi onda jedino političko uporište triju stranaka. No, kako neki od šefova LS-a, HNS-a, pa i IDS-a, uopće nisu očekivali da će on postati šef države, a nisu podržavali ni njegovu kampanju, to se uporište ne može smatrati odveć čvrstim.
Račanov račun
Što se tiče Račana, mislimo da ni on, unatoč drukčije intoniranim izjavama, ne bi bio presretan da IDS, LS i HNS napuste Vladu, već i zato što bi tada SDP ostao oslonjen samo na dva koalicijska partnera, kojima bi morao davati veće ustupke.
U vrijeme kad se očekuju veliki socijalni nemiri, Račanu nije potrebno da na čelo radnika stane neka od stranaka koje sad sudjeluju u Vladi te da, na temelju radničkoga nezadovoljstva, stekne vodeći politički položaj.
Zato će Račan, vjerojatno, pokušati svakako spriječiti formalni raspad šestorke.
Valja, dakle, očekivati da će pobjednička koalicija i dalje ostati zajedno, ali s drugačijim pozicijama, s ozakonjenom oporbom u grupaciji i u Vladi, te sa stalnim pokušajima da se stekne politička prevlast na onim področjima na kojima bude moguće.
Alternativa tome - ako se šestorka formalno i nepovratno raspadne - jesu izvanredni izbori, koji bi se, vjerojatno, morali raspisati nakon određenog razdoblja funkcioniranja tročlane Vlade (SDP, HSLS, HSS).
Političke stranke pritom moraju imati na umu da u Hrvatskoj, nakon siječanjske euforije, više nitko ne želi izlaziti na glasovanje, što je zorno pokazao upravo katastrofalni odaziv na niz lokalnih izbora održanih proteklih mjeseci.