Vjesnik: 7. 7. 2000.
Nezaposlenost u Hrvatskoj i dalje raste, pa će kraj godine više od 400.000 radnika dočekati na burzi
!
Po podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u svibnju je posao na burzi čekalo 350.996 radnika / Nezaposlenost je malo opala u odnosu na rekordni ožujak (357.711 nezaposlenih), no to je tek privremeno stanje zbog sezonskog zapošljavanja u poljoprivredi, turizmu i graditeljstvu / Nezaposlenost će svoje trpko lice pokazati najesen kada će uz uobičajeni porast nezaposlenosti zbog većeg priljeva završenih školaraca više pristizati radnici s otkazima zbog stečajeva poduzeća / U prvih pet mjeseci, na burzi
se još nije osjećao stečajni val - otkaz je zbog stečajeva ili likvidacije tvrtki dobilo samo 5.772 radnika / Tek se u svibnju priljev radnika na burzu malo povećao, što bi moglo označiti početak stečajnog stampeda
ZAGREB, 6. srpnja - Zbog najavljenih stečajeva u 208 poduzeća u državnom vlasništvu, sljedećih nekoliko mjeseci će ostati bez posla 11.500 radnika. Njima bi se moglo pridružiti još 31.500 radnika, jer stečaj visi i nad glavom 178 poduzeća, gdje je stečaj odgođen dok uprave do sredine srpnja ne po
nude programe oporavka. Stečajevi se već sada vode u 1.000 tvrtki, svakodnevno na burzu stižu i viškovi radnika, kojima bi se ubrzo trebali pridružiti i prekobrojni državni službenici, pa ozbiljni analitačari najavljuju da ćemo kraj godine dočekati s više od 400.000 nezaposlenih.
U novu rundu stečajne kuge, kako sindikati nazivaju val stečajeva koji predstoje, Hrvatska već ulazi s ogromnom nezaposlenošću. Po podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u svibnju je posao na burzi čekalo 350.996 radnika. Nezaposlenost je, doduše, malo opala u odnosu na rekordni ožujak (357.711 nezaposlenih), no to je tek privremeno stanje zbog sezonskog zapošljavanja u poljoprivredi, turizmu i graditeljstvu.
Nezaposlenost će svoje trpko lice pokazati najesen, kada će uz uobičajeni rast nezaposlenosti zbog veće prijave na burzu završenih školaraca, jačim tempom pristizati radnici s otkazima u džepu zbog stečajeva poduzeća. U prvih pet mjeseci, na burzi se još nije osjećao stečajni val. U tih pet mjeseci otkaz je zbog stečajeva ili likvidacije tvrtki dobilo samo 5.772 radnika. Tek se u svibnju priljev radnika na burzu malo povećao, što bi moglo označiti i nekakav početak stečajnog stampeda.
Prošlih mjeseci, pa i godina otkad je HDZ-ova vlada 1992. političkom odlukom zaustavila stečajeve, na burzu su mahom stizali radnici koji su dobili otkaz kao višak zbog smanjenja opsega posla ili sanacije poduzeća. Zato i otkazni saldo na burzi sada još i nije tako dramatičan kao što će ujesen vjerojatno biti.
U prvih pet mjeseci, otkaz je na ovaj ili onaj način dobilo gotovo 75.000 radnika. Riječ je, dakako, samo o onima koji su se prijavili na burzu, jer dio otpuštenih radije sam potraži neki posao na crno. Među tih 75.000 otkaza, za 27.000 se može reći da su, uvjetno rečeno, »pravi«, s gašanjem radnih mjesta, jer su radnici otpušteni kao višak ili zbog stečaja i likvidacije tvrtki. Sljedećih 13.500 otkaza dali su radnici sami ili u sporazumu s poslodavcem.
Osim njih, oko 35.000 radnika je dobilo otkaz, jer im je istekao ugovor na određeno vrijeme, pa su se vratili na burzu. Naime, oko 75 posto nezaposlenih dobije na burzi posao na određeno vrijeme, nakon čega opet čeka novu prigodu na kraću stazu. Poslodavcima se, ističu, ne isplati primati radnike u stalan posao, jer ni sami ne znaju dokad će poslovati, a »leteći radnici« su im jeftiniji.
Stečajni će val, dakle, jače zapljusnuti burzu najesen. Sigurno je ipak da stečajevi neće stizati u tajfunskim naletim kao 1990. i 1991., dvije za radnike najcrnje godine. U te je dvije godine zbog rata i masovnih stečajeva ostalo bez posla oko 250.000 radnika! Samo 1991. godine, mjesečno je na burzu stizalo i po 10.000 otpuštenih. Bivši društveni sektor se tada urušio, pomevši i trećinu radnih mjesta u državi.
Kad je stečajni val zaustavljen, ono što nisu uništili stečajevi, uništile su pljačke i malverzacije u pretvorbi i privatizaciji, a bivša vlast krenula je s praksom sanacije poduzeća, odnosno bacanja novca u vreće bez dna propalih poduzeća kako bi se što dulje kupovao socijalni mir. Sada se, kad je koalicijska Vlada odlučno prekinula harčenje novca poreznih obveznika za spašavanje propalih tajkuna, zapravo plaća cijena za sve što se nije pravodobno učinilo prethodnih godina.
Ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović ovih je dana procijenio da će nezaposlenost kulminirati u idućih dva-tri mjeseca te da je ova godina posljednja u kojoj će Vlada obavljati mrtvozornički posao zatvaranja propalih poduzeća. Nakon toga, optimistički govori ministar, krajem ove ili početkom sljedeće godine počet će obrnuti ciklus, odnosno otvaranje radnih mjesta.
Svakako je utješno iz ustiju »socijalnog« ministra čuti da će se svjetlo na kraju mračnoga gospodarskog tunela možda pojaviti osvitom 2001. godine. No, ni ministar, jer mu to i nije »fah«, niti Vlada još nisu ničim konkretnim potkrijepili ta optimistička očekivanja. Pamti se tek izjava ministra gospodarstva Goranka Fižulića. On je proljetos u intervjuu Vjesniku rekao da će se još mjesecima trend nezaposlenosti povećavati, jer će se morati likvidirati tvrtke koje ne mogu preživjeti na tržištu. Ali, ako se do kraja godine taj trend ne zaustavi, odnosno, ako se broj nezaposlenih ne počne postupno smanjivati, Fižulić je tada najavio da će dati ostavku.
Ono što u najavi masovnih stečajeva neodostaje, a zbog čega ovih dana vrište sindikati, prijeteći i uličnim demonstracijama najesen, odnosi se na posao obojice ministara. I, naravno, cijele Vlade. Zasad je, naime, neizvjesno hoće li biti dovoljno novca barem za novčane naknade otpuštenim radnicima, koji će se sliti na burzu. A što je još važnije, ne nazire se program koji bi otpuštenima kad-tad, ali što prije, osigurao novo radno mjesto.
Sindikati ovih dana ogorčeno kritiziraju Vladu da je krenula u eutanaziju propalih poduzeća, a da o tome sa socijalnim partnerima nije ni razgovarala. Malo koji sindikat danas ne priznaje nužnost stečajeva za vegetirajuća poduzeća u kojima radnici mjesecima ili godinama ne primaju plaću, pa bi im i 900 kuna naknade na burzi bilo bolje, privremeno rješenje.
Zbog izostanka socijalnog dijaloga, sindikati su zatražili hitnu sjednicu Gospodarsko-socijalnog vijeća (zakazana je već za ovaj petak) da dobiju čvršća jamstva za to da će Vlada pripremiti socijalne amortizere prije nego što radnike potjera na burzu. Ističu da žele sudjelovati u rješavanju problema poduzeća, koja možda i imaju izgleda preživjeti, jer u protivnom neće snositi odgovornost za posljedice.
Sindikati, otprilike pet do 12 nude deal Vladi i poslodavcima kako bi stečajno čistilište prošlo što bezbolnije za radnike, ali i za Vladu, kojoj sz zapravo veća prijetnja spontani radnički buntovi. Pritom inzistiraju da se najkasnije do rujna zaključi socijalnim sporazum o ključnim reformskim zahvatima. Tražimo svoj dio odgovornosti, poručio je ovih dana predsjednik GSV-a i glavni tajnik SSSH Vitomir Begović, rekavši da sindikate, ogluši li se Vlada, »nitko ne smije prozivati za mogući rast snaga otpora i kaosa, na što neki računaju već ujesen«.
Ljubinka Marković