Ima li u SDP-u doista nezadovoljnika aktualnim kadrovskim promjenama u kojima članovi te stranke baš i ne prolaze najbolje, za sada nije poznato, ali to što je rekla Jerković nije daleko od istine. Kao najjača stranka u šesteročlanoj koaliciji, SDP je u nadzorne odbore i upravna vijeća državnih poduzeća i ustanova u Rijeci ugurao vrlo malo svojih kadrova. Štoviše, na pojedina mjesta koja su nakon izbora doživjela promjenu došli su ljudi koji ne samo da nisu SDP-ovci, već su bili ili članovi HDZ-a, ili su u eri vladavine te stranke obnašali odgovorne dužnosti, a može ih se nazvati pripadnicima tzv. tehnomenadžerske strukture. U takvoj situaciji prvo pitanje koje se logično nameće je - ima li SDP uopće dovoljno svojih kadrova, stručnih i obrazovanih, kad poseže za kadrovskim rješenjima koja nisu nova i koja, po nekim tumačenjima, poput onog predsjednice riječkog Gradskog vijeća, simboliziraju politiku kontinuiteta, a ne diskontinuiteta s bivšom vlašću.

Upravo na toj liniji ovih dana pucaju neke spone i u istarskom SDP-u. Šefa Carine u Puli, koji je bio član HDZ-a, zamijenio je drugi HDZ-ovac, a odluku o toj promjeni potpisao je ministar financija Mato Crkvenac, SDP-ovac glavom i bradom. To je potpredsjednika istarskog SDP-a Livija Bolkovića ponukalo da podnese ostavku. U riječkom SDP-u još nema takvih lomova, ali iz drugih stranaka dolaze upiti koji se na prvi pogled čine vrlo logičnima. Prilikom nedavne smjene direktora “3. maja”, Sanjina Kajbe, netko je primijetio apsurd da je u kadrovskim promjenama među prvima “odletio” valjda jedini čovjek koji se nalazio na čelu velikih državnih poduzeća ili institucija, a da nije bio član HDZ-a. Istovremeno, na čelu Županijske komore u Rijeci i dalje je Bruno Janković, čovjek iz nukleusa HDZ-a, štoviše iz kadrovskog inkubatora Darija Vukića, protiv kojeg je upravo Slavko Linić, vodeći riječki SDP-ovac inicirao podnošenje kaznene prijave koja baš ovih dana nekadašnjem direktoru “Croatia linea” prijeti skidanjem zastupničkog imunitezana i jedna zanimljiva epizoda, kada je prije nešto više od godinu dana, kao predsjednik Županijske komore, podržao prijedlog da se direktoru “Viktora Lenca” Damiru Vrhovniku dodijeli Nagrada Grada Rijeke, što nije prošlo nezapaženo.

Običnim smrtnicima, kad pogledaju malo bolje neke od ovih činjenica, vjerojatno ništa nije jasno. Osim ako se doista ne radi o pojavi koja je već zabilježena početkom devedesetih kada su se zatečene upravljačke strukture jednostavno prilijepile za novu HDZ-ovu vlast koja ih je bez problema prihvatila. Pa će tako i Zorica Jerković ostati frustrirana činjenicom da kod Vlade i nadležnih ministarstava bolje i lakše prolaze ljudi koji su na rukovodeće funkcije došli zahvaljujući političkoj opciji koja je poražena 3. siječnja, a ljudi iz šesteročlane koalicije koja je preuzela vlast ne mogu doći u situaciju ni da preuzmu odgovornost. Pritom gotovo svi tvrde da nemaju pojma kako uopće dolazi do imenovanja pojedinih članova nadzornih odbora koja u pravilu odskaču od bilo kakvih međustranačkih dogovora.

Doduše, ta famozna koordinacija šestorke, čije je metode u kadriranju prije neki dan nedopustivim ocijenio sam predsjednik Stipe Mesić, u Rijeci nije nikad ni zaživjela, jer ju neke stranke, u prvom redu SDP, nisu smatrale relevantnima. Tako je sve ostalo na vertikalnoj komunikaciji s Vladom i ministarstvima, pri čemu se svatko snalazio kako je umio. No, da se SDP tu ne snalazi najbolje, pokazao je najbolje onaj fijasko s ministrom pomorstva koji je, kao, bio rezerviran za Rijeku, da bi na koncu pripao Splitu. Zato danas riječki gradonačelnik Vojko Obersnel “vrišti” na svaki Tušekov istup u kojem, naravno, baš i nema prevelikog optimizma za Rijeku. No, ne daj Bože da u rujnu doista dođe do rekonstrukcije Vlade i da SDP-u, kao što se ovih dana kalkulira, u toj rekonstrukciji doista pripadne mjesto ministra pomorstva. Kladim se da bi riječki socijaldemokrati, da dobiju taj mandat, to mjesto ponudili Željku Lužavcu.