Budišin strah
Budiša se boji da ne bude ono što nije! I da bude ono što jest! Dražen Budiša vjerojatno svaki dan sa strepnjom očekuje neće li ga neke novine optužiti da razbija koaliciju, prozvati ga za "skretanje udesno" ili ga sukobiti s nekim iz vrha HSLS-a ili vlasti.
Budiša je strašljiv političar pa se uglavnom brani, opovrgava, objašnjava. Pogotovu se boji da ga se u javnosti ne obilježi kao desničara. Jer na hrvatsku je desnicu narogušen velik dio same vlasti, golema većina medija, Amerika, Europa. Slikovito govoreći, ako je Budiša svoj imidž u javnosti stvorio uglavnom sa zatvorom u kojem je sedamdesetih godina bio kao hrvatski nacionalist, onda je on danas tek na - uvjetnoj slobodi. Ali tako je to kad se ideali iz mladosti ne baštine nego se s njima trguje.
A što je to hrvatska desnica - nitko ne zna. Zna se samo da se riječ "desnica" upotrebljava da bi se u nekoga uprlo prstom, optužilo, zastrašilo. Dakle, ne da se njome opiše neka praksa nego da se nekoga obilježi, ocrni. U Hrvatskoj možeš biti bešćutni tajkun, pa kao takav i ministar, ali ako imaš lijevi ili liberalni imidž, nemaš straha da ćeš biti označen kao politički nepodoban. Možeš biti i obični liberal ili ljevičar na vlasti te svojom politikom zagorčiti život desecima i stotinama tisuća radnika, opet nećeš biti označen kao politički nepodoban. Važno je, dakle, koji pridjev imaš u javnosti, a gotovo je posve nevažno kakve su posljedice tvoga djelatništva, tvoje politike.
U takvom stanju u kojem javni pridjevi i javno političko nazivlje ne podliježu provjeri u stvarnosti, politička sukobljavanja, svađe i sporenja vode se na razini pukih riječi na kojoj djela nemaju važnosti.
Dražen Budiša prihvatio je upravo takvu razinu u razjašnjavanju svojih nesporazuma s medijima i kolegama političarima. Umjesto da mu bude kompliment kad ga netko iz onog političkog i medijskog miljea koji ga je svojedobno bio poslao u zatvor nazove "desničarom", on upravo tom miljeu želi pošto-poto dokazati da nije desničar. Dana 3. siječnja ove godine birači nisu glasovali ni protiv domoljublja, ni protiv hrvatstva, ni protiv nacionalizma, ni protiv desnice. Nitko u predizbornoj kampanji nije ni spominjao te riječi kao nešto što bi trebalo biti presudno za ishod izbora. Obrana nacionalnih interesa, pa i pojačanim glasom, isticanje domoljublja i hrvatstva, pa i pojačanim glasom, nipošto ne znači biti desno u onom značenju u kojem se "desno" danas optužuje. To jest, "desno" se može biti i sa socijalnim programom, domoljublje i hrvatstvo mogu se i te kako uskladiti s brigom za gospodarstvo, za radništvo, za umirovljenike.
Za to što se hrvatstvo posljednjih godina zlorabilo i rabilo i za bogaćenje, i za kriminal, i za povlastice nije krivo hrvatstvo nego oni koji su ga zlorabili. Istinskom domoljublju ono što se zove "ekstremna hrvatska desnica" nije potrebno, ono tom domoljublju samo smeta i zapravo ide na ruku Vesni Pusić, Žarku Puhovskom i inim bdiocima nad grešnom Hrvatskom. Vesna Pusić više i ne spominje dvjesta tisuća radnih mjesta koje je obećavala prošle godine. Kao manekenka ljevičarstva ona šeće po političkim pistama i pokazuje izvrsnost svoga ljevičarskog lika upirući prstom u "desničare" kao suprotnost tome liku. A jadni Budiša, koji ni sedamdesetih godina, kad je završio u zatvoru, ni poslije, nikad nije bio desničar u onom značenju od kojega se danas brani, stalno strepi neće li biti prozvan. Zašto strepi i zašto se uopće brani? Zašto ne nađe načina da ekstremne desne beznadnike definitivno prepusti Izetu Aganoviću, Čedi Prodanoviću, Stipi Šuvaru, Žarku Puhovskom, Semini Lončar, Vesni Pusić, Zoranu Pusiću i inima koji su nesretni kad im prođe dan u kojem nisu identificirali nijednoga ustašu?
Veličina je Budišine biografije u hrvatstvu koje nikoga ne ugrožava a koje ga je uzdiglo upravo zato što je bilo ugroženo. To je apsolutno suprotno onom hrvatskom "desničarenju" kakvo mu se želi pripisati, u skladu je sa socijalnim programom koji domoljublje ne isključuje nego ga podrazumijeva, a može biti i u skladu s njegovom koalicijskom politikom ako je zna uspješno voditi.
Milan IVKOŠIĆ