THE NEW YORK TIMES – 8. SRPNJA, 2000.
DEMOKRATSKI OBRAT U HRVATSKOJ
Na Balkanu nema u posljednje vrijeme previše nekih dobrih vijesti, ali Hrvatska je danas sretna iznimka. Nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana u prosincu prošle godine i biranjem oporbe na parlamentarnim i predsjeničkim izborima, zemlja se okrenula od autoritarizma i nacionalizma. Iako usporedbe sa Srbijom nisu ispravne, brze promjene u Hrvatskoj političkoj kulturi optimističan su znak za one koji pate pod diktatorstvom Slobodana Miloševića.
Ali nacionalizam bi se mogao vratiti u Hrvatsku ako privreda bude i dalje propadala. Da bi se pomoglo da se Hrvatima poboljša životni standard Hrvatskoj bi trebalo više podrške sa Zapada nego što je ona prima sada.
Tuđman nije nikada postigao zao glas kakvog uživa Milošević, ali da je poživio i on bi možda bio optužen za ratne zločine.
Tuđman je želio etnički čistu Hrvatsku koja bi obuhvaćala sva područja u kojima žive Hrvati, te su njegove vojne postrojbe vršile zločine nad Srbima i Muslimanima. Kako se čini i on je takodjer pokrao milijarde dolara i davao novac prijateljima, svojoj obitelji i svojim političkim istomišljenicima. Krađa je bila dovoljno velika da uništi privredu države.
Novi predsjednik Stipe Mesić i predsjednik vlade Ivica Račan zatvorili su neke Tuđmanove obavještajne urede te su zaustavili njegovo šikaniranje novinara i grupa građana. Počeli su surađivati sa medjunarodnim sudom za ratne zločine i prekinuli su tajne fondove putem kojih su se odlijevala sredstva bosanskim Hrvatima. Javno su se obvezali da će prihvatiti povratak hrvatskih izbjeglih Srba, iako njihov povratak ometaju lokalni činovnici i birokracija.
Neke od tih mjera, kao povratak hrvatskih Srba nisu baš u narodu popularne, te će vlada izgubiti podršku naroda ako ne dođe do ozdravljenja privrede.
Hrvatskoj je potrebna strana pomoć u povratu ukradenog novca. E.Z. je obećala neznatno povećanje ekonomske pomoći, ali je istovremeno ukinula humanitarnu pomoć.
Clintonova administracija je obećala posebnu pomoć od 35 milijuna dolara, uglavnom tehničke pomoći, ali Američki Kongres je to odgodio. Hrvatskoj privredi je potrebna reforma, ali zemlji su potrebne investicije i pomoć da bi mogla ublažiti učinke rezanja budžeta na obične ljude, kako ovi ne bi osjećali nostalgiju za tuđmanovim danima.