Uvrštavanjem prethodne rasprave o izmjenama Ustava u dnevni red izvanrednog srpanjskog zasjedanja Sabora šestorka ispunjava dio predizbornih i postizbornih obećanja da će se u taj zahtjevan i osjetljiv posao krenuti do ljetnog raspusta. Radi toga je doduše ljetni raspust parlamenta skraćen za mjesec dana, a pet stranica obrazloženja odluke o pristupanju promjeni Ustava još su samo uvod u formalnu inicijativu. Iako je formalizirani prijedlog načela za izmjenu Ustava zajedno s nacrtom promjena, kako saznajemo, praktično bio završen, radi ostavljanja prostora za postizanje potpunog konsenzusa oko izmjene Ustava unutar šetorke, osobito oko budućnosfi (ne)sudjelovanja dijaspore na izborima, od prve se faze promjene Ustava odustalo. Takvim se načinom ulaska u ustavne promjene omogućava i širi poželjni konsenzus što većeg broja parlamentarnih stranaka i izvan šestorke. O izmjenama će se, naime, moći izjasniti i stranke koje u dosadašnjim dogovorima o ustavnoj reformi nisu neposredno sudjelovale. I koliko je dobro da su odluku o pristupanju promjeni Ustava zajednički potpisali Mesić i Račan, toliko je dobro da se daljnje faze promjene Ustava sele u Odbor za Ustav i Poslovnik Zastupničkog doma. Upravo bi se u odboru u kojem su predstavnici svih parlamentarnih stranaka moglo doći do najvišeg stupnja konsenzusa oko promjene Ustava. I HDZ se prije parlamentarnih i predsjedničkih izbora izjasnio za potrebu jačanja parlamentarnog sustava. Nedavno su najavili vlastitu verziju prijedloga za promjenu Ustava, premda su i sami svjesni neracionalnosti takvog napora. I parlametarna većina će se, naime, morati pomučiti da skupi potrebnu dvotrećinsku većnu za promjenu Ustava, pa je iluzorno očekivati da bi to moglo uspjeti parlamentarnoj oporbi. I promjene Ustava neizbježno prate stranačka nadmetanja, ali je to i prevažan dokument da se oko njegove izrade ne bi okupila sva pamet struke i ono pameti što ima u politici. Unutar šetorke za sada se u tome uspjelo jer je prihvaćeno 80 posto prijedloga Mesićeve skupine koju su činili redom najpriznatiji hrvatski ustavnopravni stručnjaci.

I ako preoprezno ulaženje u promjene i neprestano opipavanje bila unutar šestorke i šire nekoga živcira, prošlotjedni Miloševićev državni udar s promjenom Ustava u samo 24 sata mogao bi djelovati kao apaurin. I koliko bi se svaka usporedba s nezgodnim istočnim susjedom trebala izbjegavati, jer nitko se ne bi trebao uspoređivati s lošijim od sebe, zbog različitih dosega do kojih se stiglo s dvije strane granice u protekih deset godina možda to i nije loše ovog puta učiniti. Milošević je svoj projekt jedan čovjek jedan glas, koji je bio detonator za raspad bivše SFRJ, uspio ostvariti tek sada na ostacima ostataka “Velike Srbije”. Uz previsoku cijenu, totalnu diktaturu. S druge pak strane s onim što se sada čini kao petljanje, nedlučnost ili hod po jajima Hrvatska se u desetoj godini demokracije pribiližila idealu visoko razvijene konsenzualne demokracije.