Premijer Račan se uvijek i uporno bori i čini sve da koalicija šest stranaka čvrsto i radi i živi. Premijer Račan bori se za svakoga da ostane u koaliciji i da na neki način uvaži i programske i osobne specifičnosti. Napor je i biti u koaliciji i održati je / Proces privatizacije brodogradilišta kreće već ovaj mjesec! / U ovih pet mjeseci Vlada je pokazala da sve ide na natječaj. O svemu će se odlučivati transparentno

• Gospodine Liniću, IDS je najavio proglašenje euroregije Istre do kraja godine, s tim da bi u sastav te regije osim nekoliko slovenskih i talijanskih općina te Istarske županije ušle, nakon eventualnih referenduma i, kako govore, Liburnija te otoci Cres i Lošinj?
– O tome se ne bih izjašnjavao kao potpredsjednik Vlade. Uvijek polazim od toga da političke stranke imaju pravo pokazati što je njihov program. Kad govorim kao SDP-ovac koji dolazi iz Primorsko-goranske županije, tvrdim da ćemo građanima ponuditi puno uspješniji program i pokazati da teritorijalne aspiracije, stalne rasprave o granicama, dijeljenje Hrvatske i, rekao bih, nekakvo autonomaštvo i zatvaranje, nije dobro ni za regiju, a nije dobro ni za razvoj Hrvatske. Na području na kojem se djeluje treba se boriti za boljitak toga područja a samim tim stvarat ćemo, na neki način, jaču i sigurniju Hrvatsku.
• Rekli ste autonomaštvo?
– Ne, iako na neki način zatvaranje nekih regija to može značiti. Nisam rekao da je taj njihov program autonomaštvo. Ali, smatram da i takvih programa ima. Jačanjem lokalne samouprave a zadržavajući čak i postojeće teritorijalno ustrojstvo koje nije dobro i koje će vrijeme pregaziti i pokazati koliko je veliki broj loših rješenja, može se dosta toga napraviti. Treba iskoristiti tu dobru volju jer ljudi žele i s manjim jedinicama nešto doprinijeti i stvoriti. Treba i to probati stimulirati i davanjem određenih ovlasti lokalnoj samoupravi.
• Uspjet ćete uvjeriti stanovništvo Istre...?
– Nikoga ne mislim uvjeravati. To je program. Oni mogu birati. Prema tome, građani će birati ono što im se više sviđa.
• Mislite li da će biti prihvaćen Vladin prijedlog o pet regija (prema kojem je Istarska županije subregija u Primorskoj regiji)?
– S time se ne opterećujem. To je sada samo prijedlog. Kao potpredsjednik Vlade u ovom trenutku radim na provođenju zakona i, rekao bih, na kreaciji nekih zakona vezanih uz gospodarstvo i zaista ne bih govorio o tome što stranke programski pokušavaju u ovom dijelu Hrvatske dobiti ili učiniti.
• Vaše stajalište o ideji jačeg vezivanja triju stranaka, inače, članica koalicije Vlade: LS-a, HNS-a i IDS-a?
– To je nešto što uvijek može koaliciju ojačati. To je njihovo pravo i ne vidim u tome ništa lošega. Polazim od toga da su i SDP i HSLS jače vezani svojim sporazumom, prema tome, bit će možda i puno lakše ako budu dva jaka sporazuma koja bi koaliciju učvrstila.
• Ali, premijer Račan je u nedavnom intervjuu povodom spekulacija u vezi s tim rekao – ako žele, neka odu?
– Uvijek polazim od toga da kad se uđe u koaliciju, treba pokazati da smo odgovorni i da možemo nositi teret koalicije, tako da se, manje-više, i premijer Račan uvijek i te kako uporno bori i čini sve da koalicija šest stranaka čvrsto i radi i živi. Premijer Račan bori se za svakoga da ostane u koaliciji i da na neki način uvaži i programske i osobne specifičnosti. Napor je i biti u koaliciji i održati je. Kod premijera Račana posebice primjećujem kako se uvijek bori da nitko ne ode.
• Evo, jedno pitanje vezano uz posao. Brodogradilišta. Hoćete li ih prodati?
– Sigurno. Brodogradilišta će se nastojati privatizirati. Dio privatnog kapitala koji se time dobije treba na neki način unijeti u brodogradnju da dobijemo moderniju tehnologiju i odgovorne ljude koji neće raditi cirkuse koji se rade, a to znači neprekidno angažiranje državnog proračuna za loše ugovore i loše vođene poslove. Neprekidni gubici su znak loših uprava i loših ljudi koji vode brodogradnju. I očito je da to moramo promijeniti. Privatizacija je jedan od tih modela.
• Postoje li neki vremenski rokovi kada bi krenuo taj proces?
– Tijekom sedmog mjeseca će Vlada krenuti u brodogradnju, raspravljati i utvrditi nekakve mjere i programe što dalje.
• Sad opet moram postaviti pitanje vezano uz špekulacije da će »Viktor Lenac« preuzeti brodogradilišta »3. maj«, gdje je nedavno smijenjena uprava, i Kraljevicu?
– U ovih pet mjeseci, što je uvijek Vlada radila? Transparentno. Prodaja ne može ići po tome poznam li ja Vrhovnika (direktora »Viktora Lenca«, op. a.) ili ne znam. Je li on zainteresiran, ili nije. Prodaja znači da će se obvezno ići i na međunarodni natječaj, da će se pokušati naći više ponuđača, a onaj tko ponudi bolje programe dobit će brodogradilišta. A to što ova uprava (u brodogradilištu »3. maj«, koja je smijenjena, op. a.) nema odgovora na dubioze, na pljačku koja je organizirana u državnom proračunu, nešto govori. Ništa bolja nije ta uprava, ili bivša uprava. Ova zadnja govori nismo mi krivi što je ona bivša pokrala. Ona bivša spominje one prije njih. Od 1991. godine, uzmimo, u brodogradnji sve ide nizbrdo. Ali, ipak, vidimo, u »Uljaniku« je nešto bolja situacija. Kada govorimo o tome, nismo generalni, ali je pokazano u Puli da je moglo biti i nešto drukčije, da su mogli biti uspješniji, da se u posljednje dvije godine moglo nešto učiniti, dok kod drugih imamo da je u posljednje dvije godine još lošije. I što sad oni čine? U Rijeci je gospodin Vrhovnik izrazio nekakav interes, i odmah – Linić je lopov. Zašto? Zato što se zna s Vrhovnikom? Zato što smo u istoj stranci? Je li to ozbiljno? Vidite li da čovjek koji vodi tu upravu mora otići. Jer, to nema nikakve veze. U ovih pet mjeseci Vlada je pokazala da sve ide na natječaj. O svemu će se odlučivati transparentno. Meni je drago da je »Viktor Lenac« zainteresiran. Zašto bivša uprava nije već pripremila brodogradilište za privatizaciju? Uprava je trebala pronaći zainteresirane ljude za brodogradnju jer u svijetu imate masu brodogradilišta, masu privatnih vlasnika – zašto ih uprava nije »dopeljala«? Jesmo li već mogli imati deset konkurenata i ozbiljno razgovarati? Jesmo. Evo, vidite, to je to. Bitno je da se mi bavimo insinuacijama pojedinih neodgovornih ljudi. Vodi li to nekamo? Tko će ozbiljan sada početi razmišljati o ulaganju? Umjesto da se kaže, evo, deset ponuda boljih od Vrhovnikove.
• S Vama se ne slažu ni Vaši partneri iz Rijeke, PGS?
– Zato se i razlikujemo. Zato nismo ista stranka. Mi smo partneri, ali se mi razlikujemo i po ljudima i po programima. mene prozivaju za brodogradilište i kažu, eto, u Vladi je i što nam čini. Pazite, ti radnici brodogradilišta mene već deset godina prozivaju. Godine 1990. sa smjenom prvog rukovodstva u »3. maju«, koje je vodio Aliceo Frank, već sam se odredio o tom novom rukovodstvu koje je preuzelo brodogradilište. Vrlo negativno. Tko me je skoro smijenio? Radnici. Pokazalo se da je bio stravično neodgovorna osoba, da je nanio najveće štete. Otjerao je neke od najvećih brodovlasnika. Je li bio Slavko Linić u pravu? Jest. Isto se to dogodilo i s drugom garniturom. Znate tko me opet najviše napadao? Sindikati i radnici. Što to pokazuje? Da bi se ti radnici duboko morali zamisliti zašto Slavko Linić uvijek na vrijeme kaže o čemu se radi. Imam pravo reći svoje mišljenje. Otvoreno ga govorim. A onda me žele likvidirati. Žele mi oduzeti pravo da imam glavu i da imam pravo govoriti. A baš ja imam pravo govoriti. Deset godina ni jednom nisam pogriješio u slučaju rukovodstva brodogradilišta »3. maj«. Tko je pogriješio? Radnici i sindikati. Uvijek su griješili. A je li to potrebno reći? Jest. A nitko se neće baviti time. A baš sad imam posebno pravo o tome govoriti. Sad sam potpredsjednik Vlade. Odgovaram u ime građana koji su me izabrali za zastupnika državnog vlasništva u tom »3. maju«. I to mi se želi oduzeti, da imam pravo govoriti.
• Kako to objašnjavate?
– Neredom. Senzacije. Svatko govori što god hoće. Ali, ne argumentima. Diskvalifikacijama. Ja ne govorim ni o čemu drugom nego o gubicima i o odgovornosti nekog za te gubitke. Ni to ne smijem reći. A ja samo pokušavam raditi svoj dio posla. Kada sam došao, prvih mjesec dana sam mogao govoriti o onome što sam zatekao i što mislim o onima koji su bili prije mene. Jeste li kad čuli da ja više govorim o tome? Ne. Došao sam i sad moram pokazati da od ovog što ima mogu nešto učiniti. Pokušavam raditi svoj posao.
• Kako objašnjavate da su Vas gotovo po svim novinama kritizirali zbog politike stečajeva?
– Zato što ja radim. Evo, zaključak Gospodarsko-socijalnog vijeća je da se slažu da se trebaju provesti stečajni postupci i strukturne promjene kako bi se očistila trgovačka društva koja su već davno prestala raditi. Jer je to u interesu radnika. Ali je netko radnike naučio da je stečaj zatvaranje radnog mjesta. Nije istina. Stečaj je usklađenje i sudsko pomaganje u odnosima vjerovnika i dužnika. Ali, nažalost, u stečaj idu i poduzeća u kojima uprave nisu usklađivale tržište i proizvodnju s brojem radnika. To se sada čisti. Zato što smo imali neodgovorne ljude koji su u biti uništili i državni proračun i krali građane Hrvatske, ugrozili te radnike. A mi to moramo sada očistiti. Moramo spašavati segment po segment, dio po dio. Negdje cijelo društvo uđe u stečaj i nastavi raditi ali tjeramo vjerovnike da se nagode oko dužnika. I to uz pomoć suda jer vidimo da sami neće. Sve to činimo u interesu radnika, a najviše nas napadaju radnici. Zašto? Zbog negativnih događaja u prošlosti oko svega toga. Moramo taj imidž promijeniti. Problem su dugovi i struktura, odnosno, neusklađen odnos između broja zaposlenih i proizvodnje. To se treba riješiti, jer se nema pravo sve uništavati. Ako je pet radnih mjesta od pedeset, tih pet je spašeno. Imaju sigurnu budućnost i mogućnost da sutra dođu opet do pedeset. A negdje će svi ostati. Govorilo se da će svih 12 tisuća radnika iz takvih poduzeća u kojima su inače neredovito ili nikako primali plaću, ostati bez posla. Sada je očito da će oko 8 tisuća zadržati posao, a oko 4 tisuće neće. Što je bolje? To mi probajte objasniti. Ako išta pokušate raditi, ne valja. Znam ja da ne valja. Stali smo mi na put svim onim kriminalcima koji su iz toga izvlačili svoju korist, ugrožavali radnike, pravili nered, gurali radnike i sindikate uvijek ispred samo da bi nastavili svoje crne poslove.
• Na listama popularnosti u pojedinim novinama, unatoč potpore iz dijela stručnih krugova, plasirani ste prilično nisko?
– Nikad me to nije opterećivalo. Rezultati mog rada vidjet će se naknadno. Kada sam 1999. došao u riječku gradsku upravu, nitko me nije volio. Ni uprava, ni vijećnici, ni moja stranka. Osam puta sam smjenjivan, kasnije me i Sabor smjenjivao. Nitko me nije htio. A kada sam odlazio? Nisam ovdje došao po političkoj podobnosti, nego po svom znanju, altruitetu i, rekao bih, dosta uspješnom radu. Prema tome, ne očekujem da će me cijelu ovu godinu netko voljeti. Moje aktivnosti i moj posao nikako nisu lagani. Posao nije dopadljiv. Međutim, vidjet ćemo što će biti s rezultatima. Zato se nikad ne opterećujem tim listama.
• Kada očekujete određeni napredak u zemlji?
– Već kraj godine će pokazati bitnije rezultate. Nadam se da ćete nam u tome pomoći. Stvarati sliku o Hrvatskoj. Ne trebate o hrvatskoj Vladi. Bitno je da se kaže kako je u Hrvatskoj.
• Očekuje li se do tada obrnut proces u odnosu na ovaj današnji, dakle, početak pada broja nezaposlenih?
– Sigurno.

• Rekonstrukcija Vlade...
– ... to je hrvatska tragedija. Tvrdim! Nitko u Hrvatskoj ne želi da nešto uspijemo. Nitko. Moram reći da sam šokiran i s vama novinarima. Ne date nam raditi. Smetate nam. Dapače, provocirate. Vi ćete reći - niste to vi. Ali, ja ponovno velim, što čeprkate po nečemu što smrdi? Zašto? Što želite pružiti hrvatskom narodu? Zaista vas to pitam? Pa, to je strava i užas.
• Mislite na objavljivanje imena ministara koji navodno odlaze u jednim dnevnim novinama?
– Mislim i na vaše pitanje. Pitajte onoga tko je to rekao. Pa, nisam ja taj. Ali, to je strava i užas, ljudi moji. Pogledajte, što mi imamo? Svi su nezadovoljni. I svi govore. Nesposobna Vlada. Glupa Vlada. Ne zna što hoće. Ne zna tko ju vodi. Mijenjamo Vladu. Mijenjamo članove Vlade. Oprostite. Hajde, mogu i razumjeti da građani i ne vjeruju u nas. Ali, tko od svijeta će vjerovati? Što mi želimo? Da sutra nemamo sutrašnjicu? Jeste li pitali novinara koji je napisao da mu je tu informaciju dao jedan od članova Vlade. Mislite li da je to stil pisanja u Hrvatskoj? Mogu li hrvatskoj stabilnosti doprinijeti novinari koji pišu – jedan od članova Vlade? Pa, napišite tko je taj – jedan od članova Vlade. Mislim, tko vam daje pravo da tako pišete.
• Ali...?
– ...Tko vam daje pravo... Vi morate nešto shvatiti... Ako vam je informaciju dao građanin ja se slažem da ga štitite jer mu vlast može naškoditi. Ali, ako je jedan član Vlade takve gluposti rekao, recite njegovo ime. On je javna ličnost, vi novinari trebate to reći. Pa da znamo tko radi a tko se bavi glupostima. Ali, ovakvo destabiliziranje Hrvatske. Pa to su štete. Mi stalno uništavamo svoju domovinu.
• Ali, u tome prednjače novine za koje se tvrdi da su bliske SDP-u?
– Zašto novinar ne objavi ime tog člana Vlade? Je li profesionalno da se to objavi? On nije građanin koga treba štititi od vlasti. On je vlast. Recite njegovo ime. Tražite od novinara da kaže njegovo ime. Pišite o tim novinarima koji ne stvaraju dobar imidž o Hrvatskoj. Pa, ja zbilja mislim da ne bi trebao svijet dolaziti kod nas. U ovoj zemlji ne vrijedi ništa. Zaista ne vrijedi ništa. Ispada da ništa nije učinjeno. Da ne znamo tko nam glavu nosi. Da jedan drugog smjenjujemo. Moram reći da sam pet mjeseci u ovoj Vladi. I mislim da je mnogo toga učinjeno. Sustavnih mjera ima. Osmišljenih programa i, rekao bih, planskih aktivnosti ima. Moram reći da izvanredno funkcioniram s ostalim članovima Vlade. Ali, ako bih to potražio u novinama, ja to ne bih našao.
• Kako to objašnjavate?
– To ne prodaje novine. Nego, stalno prostora dajete ljudima koji ne rade, koji vole prljati i koje vole senzacije prodavati.
• Ali, u plasiranju takvih senzacija prednjače novine za koje se drži da su bliske SDP-u odnosno predsjedniku Mesiću?
– Dobro, ali, trenutačno, razgovaram s vama, koji predstavljate Vjesnik i pitate me ta pitanja i ja pokušavam vama objasniti da su to šokovi za mene. To ne vodi nikamo. To su stvari koje me toliko razočaraju da bih jednostavno plakao. To je toliko nezdrava situacija da se bojim. Stvarno se bojim za Hrvatsku.
• Jeste li o tome problemu govorili s nekim iz Vlade?
– Ne. Ne. To je bezuspješno. Nećemo uspjeti. Jer, nitko neće postaviti ozbiljno pitanje.

MARKO BARIŠIĆ