JACQUES PAUL KLEIN, VODITELJ MISIJE UN-a U BiH
Bivša hrvatska vlast obogatila se na račun prognanika
* I Beograd i Zagreb sve su činili da Haaški sud ne dobije legitimitet: u Zagrebu su od nas skrivali dokaze o srpskim, a u Beogradu o hrvatskim zločincima
Razgovarao Dejan JAZVIĆ

Voditelj misije UN-a u BiH, veleposlanik Jacques Paul Klein, vrlo je dugo u Hrvatskoj i BiH. Nakon, kako mnogi smatraju, uspješnog vođenja prijelazne uprave UN-a u istočnoj Slavoniji, taj američki diplomat i bivši general došao je na mjesto zamjenika visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH. Javnost je nedavno zaintrigirao kritikama bivše vlasti u Hrvatskoj, a s njegovim imenom povezivala se i navodna inicijativa o stvaranju zajedničke vojne postrojbe u koju bi ušli časnici i vojnici iz Hrvatske, BiH i SR Jugoslavije.

Besmislen strah od balkanskih integracija
* Ako je vjerovati pomoćniku ministra obrane Federacije BiH Sulejmanu Budakoviću, Vi ste autor zamisli o zajedničkoj hrvatsko-bosanskohercegovačko-jugoslavenskoj vojnoj postrojbi. Koliko je istine u toj tvrdnji?
- Takva inicijativa ne postoji. Trenutačno imam tri bitna cilja. Prvi je izgradnja postrojbe civilne policije iz BiH, što je nedavno i realizirano, a kao što znate bosanskohercegovački policajci već su u Istočnom Timoru. Drugi je cilj obuka oko 16.000 časnika iz BiH, koji bi kao međunarodni promatrači bili upućeni u neko od kriznih područja u svijetu. I treći cilj, koji namjeravam ostvariti do kraja godine, jest osnivanje satnije u koju bi ušli pripadnici svih triju naroda. Ova inženjerijska ili logistička vojna postrojba bila bi uključena u neku od mirovnih operacija UN-a. Time bismo potpuno preskočili ove ideje o tri vojske u jednoj državi i učinili nešto konstruktivno. Nikada nisam tisak ili bilo koga drugoga izvijestio o stvaranju neke regionalne postrojbe, iako za to postoje modeli. To možda i ne bi bila loša ideja, ali za budućnost. No, dok Srbija ne postane demokratska zemlja i dok Milošević ne ode, takva se ideja ne može realizirati. S gospodinom Budakovićem nikada nisam razgovarao niti sam mu poslao ikakve prijedloge.
* Dio hrvatske, ali i bosansko-hercegovačke javnosti strahuje od novih balkanskih integracija. Je li taj strah opravdan i koliko mu pridonosi opća konfuzija oko buduće uloge Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe?
- Ne mislim da je Pakt o stabilnosti uplašio ljude. Zapravo, on još nije ispunio svoja obećanja. Mislim da je europski stav prema ovom dijelu jugoistočne Europe bio "držimo ih na udaljenosti, tamo je jeftina radna snaga, proizvodi koje možemo dobiti jeftinije nego drugdje". Pakt o stabilnosti promijenio je taj stav. Na Zapadu su shvatili da je mnogo skuplje ostaviti ovo područje izvan Europe nego ga uvesti u europsku zajednicu. Što se tiče Jugoslavije, ona je prošlost i mislim da je svima poznat stav Slovenaca, Hrvata i ljudi iz BiH prema Jugoslaviji. Stoga ne postoji nikakva šansa da se takva balkanska zajednica restrukturira. No, teško je i očekivati pozitivne pomake u susjednim zemljama sve dok je na sceni Miloševićev parakriminalni režim u SRJ.
* Nedavno ste u Osijeku vrlo oštro govorili o ponašanju bivše hrvatske vlasti. Što najviše zamjerate bivšoj hadezeovskoj vladi?

- Bivša hrvatska vlast prevarila je izbjeglice, pogrešno ih vodila, obogatila se na račun tih ljudi. Više sam puta putovao u Bruxelles i prikupio 72 milijuna dolara za ponovnu izgradnju istočne Slavonije. Hrvatska vlada stalno je potkopavala sve što sam na tom planu pokušavao učiniti. Zašto? Da sam ja donio novac i da smo obnovili istočnu Slavoniju, tamo bi vjerojatno ostao veći broj Srba. To nije bio cilj hrvatske vlasti, jer ih se ona željela riješiti. Hrvatska je očito bila odlučila da će istočnu Slavoniju obnavljati tek nakon UN-ova odlaska. No, tada je bilo prekasno jer više nije bilo novca. Oni ljudi u hrvatskoj administraciji koji su se obogatili na račun građana Hrvatske ugrozili su međunarodni kredibilitet države. Osječki župan u to je vrijeme stalno potkopavao sve što smo mi željeli učiniti. Otišao sam predsjedniku Tuđmanu i kazao mu: "Vi želite da mi odemo iz Hrvatske". On je odgovorio: "Da, nakon isteka vašeg mandata". Potom sam mu kazao: "Sudeći po tome kako radi osječki župan, mi ćemo ovdje ostati još deset godina". Smiješno, ali župana su nakon toga uklonili.

- Mnogi koji danas napadaju predsjednika Tuđmana ne bi se osudili progovoriti da je on živ. Uvijek sam mislio da je predsjednik Tuđman tvrdolinijaš i nacionalist i nikada nisam kazao da je nešto drugo. Istina je da se on i ja nismo slagali o mnogim pitanjima, ali u poslovima koje je imao sa mnom uvijek je održao riječ. Bitno je da se ne morate slagati s onim u što on vjeruje, ali ne možete mu osporiti da je u to uistinu vjerovao. To je odlika koju je predsjednik Tuđman imao, a Milošević je, primjerice, nema. Razgovarajući s Miloševićem shvatio sam da on vjeruje samo u moć i novac. U svakom slučaju, predsjednik Tuđman osigurao je svoje mjesto u hrvatskoj povijesti. Kada se za 25-30 godina bude pisala povijest, vjerujem da će to biti vidljivo.
* Često govorite o svom uvjerenju da će osumnjičeni za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije biti privedeni pred Haaški sud. Kada će pred njega izići odgovorni za zločine tijekom agresije na Hrvatsku, primjerice Milan Martić, i hoće li možda prije njih u Haag otići neki hrvatski generali?
- Ne mogu govoriti uime Haaškog suda. No, prije nego što se itko optuži, prikupljaju se dokazi o njegovoj eventualnoj odgovornosti i protekne mnogo vremena prije podnošenja optužnice. Više od 35 godina bio sam vojni časnik i ni jedan časnik kojega poznajem ne bi nikada želio biti povezan sa zločinima kakvi su se dogodili u Hrvatskoj i BiH. Takve zločine ne mogu učiniti civilizirani ljudi. Stvar je vrlo jasna, jer dok god ne kaznimo krivce, ne skidamo krivnju s nevinih. Te zločine počinili su pojedinci i oni moraju odgovarati. Navest ću vam jedan primjer. Za vrijeme svog mandata u istočnoj Slavoniji otišao sam u Zagreb i zatražio od vlasti podatke o jednom Srbinu za kojeg sam vjerovao da ga možemo lako optužiti za ratne zločine. Bilo mi je jasno da mi hrvatske vlasti ne žele dati te inforamcije iako su ih, bez sumnje, imale. Jednostavno, skrivali su dokaze od nas. Pitanje je zašto. Da su mi dali te informacije, hrvatski bi dužnosnici legitimirali Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu. Gotovo se isto ponovilo kad sam od vlasti u Beogradu tražio podatke o jednom hrvatskom zločincu. Jedino je bošnjačka strana dosad u potpunosti surađivala s Haaškim sudom.
* Misija UN-a od početka je uključena u istragu o atentatu na doministra MUP-a Federacije BiH Jozu Leutara. Nekoliko ste puta najavljivali skoro rasvjetljavanje tog zločina i otkrivanje njegovih počinitelja. Međutim, javnost još čeka odgovore.
- Kada pomislimo da možemo zatvoriti taj slučaj, pojave se novi dokazi, novi tragovi i postavljate si vrlo teško pitanje: kada mi je dovoljno i kada možemo izdati naloge i uhititi ljude odgovorne za taj teški zločin. Reći ću vam ono što sam kazao i obitelji pokojnog Leutara na komemoraciji, a to je da mi nećemo otići dok se taj slučaj ne riješi. Istodobno sam se obitelji ispričao zbog kašnjenja, ali kada sve iziđe na vidjelo, uvjerit ćete se da je vrijedilo.

- Mogu vam kazati samo to da neću otići iz Sarajeva dok se taj slučaj ne završi. To je sigurno.
* Slažete li se s ocjenom da je Bosna i Hercegovina postala svojevrsna meka za teroriste?
- Stvarna razina kriminala u BiH zapravo je vrlo niska. Ima mnogo krijumčarenja, crnog tržišta, a to je u prvom redu posljedica rata. Stvarna razina nasilja mnogo je niža nego u većini zemalja. Ipak, iznenađen sam sigurnosnim napretkom u BiH, što govori i podatak da na proteklim izborima nismo imali ni jedan izgred. Naravno, ne možemo poreći da je ostalo još mnogo bandi, kriminalnih skupina i udruga, čiji primarni cilj nije stvaranje nasilja nego bogaćenje. Na žalost ove zemlje, oni su korumpirali njezin gospodarski život. Velike pozitivne pomake očekujemo nakon uspostave državne granične službe.
* Oporbeni vođe u BiH, u prvom redu predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, najavljuju da će opći izbori u studenome ove godine biti prekretnica za budućnost zemlje. Kakve promjene Vi očekujete od tih izbora?
- SDP je napravio određen napredak, to je nepobitno. No, bit će zanimljivo vidjeti kako će se odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti svih triju naroda u oba entiteta odraziti na glasače i izbore. Da budem iskren, mnogi u SDA-u vrlo su nervozni. Problem u BiH je što ljudi i dalje glasuju po etničkom principu, a ne po ideološkom ili ekonomskom. Drugim riječima, glasuju iz straha. Trebaju nam stranke koje nisu utemeljene isključivo na etničkom principu, to je ključno. Dodatni je problem u toj zemlji dominacija marksističkog načina razmišljanja i trebat će vremena da se to prevlada.
* Kako gledate na eventualno povlačenje Ante Jelavića s predsjedničke dužnosti u HDZ-u, o čemu se prije sabora stranke mnogo špekulira? Ima i onih koji tvrde da su neki predstavnici međunarodne zajednice od njega zahtijevali da se povuče?
- O tome nisam ništa čuo, no postoji stari politički trik: "Ako me ne volite, ja ću se povući". Nije neuobičajeno da vođe najavljuju svoje povlačenje. Tako zapravo poručuju: "Postoji li ovdje netko tko može biti vođa? Vjerojatno se ne možete nikoga sjetiti i zato budite presretni što imate mene". Mi to zovemo političko kockanje.
* Kocka li se Jelavić?
- Nisam siguran. Svi se političari katkad igraju. Cilj je političara da budu ponovno izabrani, ali mora im biti jasno da kad jednom budu izabrani, moraju raditi kako bi zadovoljili zahtjeve i interese svojih glasača.

Haag ne traži generale, nego ubojice
* Uviđate li pomak nove hrvatske vlasti u suradnji s Haaškim sudom?
- Nova hrvatska Vlada očito je spremna intenzivirati suradnju s Haagom. Mnogi će to, uvjeren sam, kritizirati. No, sud ne traži generale, nego ubojice i ne znam zašto bi to građanima Hrvatske smetalo.

Istina je, Tuđman je istočnu Slavoniju kanio naseliti Hrvatima iz BiH
* Je li istina da bivšoj hrvatskoj vlasti nije bio u interesu povratak prognanika u istočnu Slavoniju?
- To je točno. Bivša hrvatska vlast uvijek je iznova potkopavala naše napore da ostvarimo napredak u toj regiji. Predsjednik Tuđman nikada nije namjeravao dopustiti hrvatskim prognanicima da se vrate u istočnu Slavoniju. On je to područje kanio naseliti hrvatskim izbjeglicama iz BiH.

Mesiću i Račanu sam savjetovao da se ne žure jer će se Hrvati u BiH osjetiti ugroženima
* Koliko ste zadovoljni promjenom odnosa nove hrvatske vlasti prema BiH. S bošnjačke strane stižu pritužbe da je razlika između stare i nove vlasti samo u retorici.
- Dogodile su se dramatične promjene u odnosu Hrvatske prema BiH. Savjetovao sam predsjedniku Mesiću i premijeru Račanu, na našem prvom sastanku, da najprije odu u Sarajevo i daju znak bosansko-hercegovačkoj vladi da je Zagreb spreman za bolje i konkretnije odnose. Savjetovao sam im da daju znak i hrvatskoj etničkoj zajednici u BiH da će njezin interes i dalje biti zaštićen i da se neće iznenada graditi barijera, ali da će odnosi biti konstruktivni i transparentni. Ne putem podzemnih veza, kako je to bilo dosad. Jasno je da Hrvati u BiH trebaju imati neki oblik zaštite u smislu svoje kulture, jezika, religije. Tu će ulogu ubuduće imati Zagreb kada je riječ o Hrvatima, a Beograd kada je riječ o Srbima u BiH. Ako bi se prebrzo dogodila ta promjena u odnosima, bojao sam se da će se bosansko-hercegovački Hrvati osjećati ugroženi. Bitno je da hrvatska zajednica u BiH shvati da je uistinu moćna, unatoč brojčano nepovoljnom stanju. Njezina je snaga u zajedničkim državnim institucijama. To je područje u kojem oni imaju paritet i mogućnost veta. Ne mogu se sjetiti ni jedne druge zemlje u svijetu u kojoj 12 posto pučanstva ima pravo veta. No, to pravo Hrvati u BiH trebaju konstruktivno iskoristiti, a ne se boriti protiv međunarodne zajednice.