Spekulacije o promjenama u hrvatskoj Vladi, ovog je tjedna, na određeni način, potvrdio i predsjednik Stjepan Mesić. Još se, naravno, ne zna kome se sve klima stolica, ali sudeći po rezultatima na udaru bi se morali naći i ekonomski resori.

Način na koji se dosad vodila kadrovska politika mogao bi se, grubo rečeno, nazvati svojevrsnim oblikom korupcije. Nova se vlast za razliku od HDZ-a nije pomamila za poduzećima i privilegiranim poslovima s državom, za novcem iz banaka, kućama i avionima, ali jest za funkcijama. Lovnu sezonu otvorio je najjači koalicioni partner Račanovog SDP-a, predsjednik socijalnih liberala, Dražen Budiša, koji je odmah poslije izbora izjavio da ministarska mjesta pripadaju stranačkim ljudima. Pojednostavljeno i opet grubo rečeno to je značilo da se borba vodila u prvom redu za vlast, a tek onda i za drukčiju politiku.

To je izazvalo reakcije neovisnih ekonomista i drugih intelektualaca koji su mu poručili da se ponaša kao HDZ-ovci, koji su tvrdili da su oni stvorili Hrvatsku. Koalicijski su partneri, međutim, spremno slijedili liniju koju je on utvrdio. Rezultat se može pročitati u nedavnoj izjavi Hrvatske udruge poslodavaca da se u ministarstvima ne mogu riješiti ni najobičniji problemi jer zamjenici i pomoćnici ministara, postavljeni po stranačkom ključu, nerijetko ne znaju svoj posao.

Ali u jednome su stranke vladajuće koalicije ipak u pravu. Njih su birači prepoznali kao jamca promjena, i to je odgovornost koju samo one nose. U ekonomiji su te promjene nažalost izostale. Dok je u nizu drugih područja politika HDZ-a uglavnom postala prošlost, od odnosa prema Bosni i Hercegovini ili haaškom sudu, do otvaranja prema svijetu, u gospodarstvu sve teče starim koritom. Nakon kratkotrajnog oživljavanja industrijske proizvodnje, nakon izbora, ona se vratila na postotke iz vremena HDZ-ova Borislava Škegre. Kao i prije, izvoz pokriva manje od 60 posto uvoza. Nezaposlenost također raste, a država se i dalje mnogo više brine o svojim činovnicima, nego o radnicima iz poduzeća u stečaju.

Dok se nova vlast, kao i stara, zaklinje u stabilnost, cijene su u četiri mjeseca, porasle za pet, a cijene kod proizvođača za više od 9 posto. Već u sljedećem koraku i taj će se porast prenijeti u cijene u maloprodaji, što znači da ni od razvikane stabilnosti ne ostaje mnogo.