Treba li vlast za ljepšu sliku o sebi promijeniti imidž ili naručiti retuš?
Potpredsjednik Vlade Slavko Linić pronašao je glavne krivce za hrvatske probleme. Pa i za destabiliziranje Hrvatske. Za sve su krivi novinari. Pišu što hoće, ne daju Vladi raditi, prave joj smetnje, rade smutnje, čeprkaju po svemu; čak provociraju. Potpredsjednik Vlade je stoga šokiran. Ta je novinarska rabota za nj strava i užas. A novinari destruktivci, osobe bez odgovornosti; kako za hrvatsku sadašnjost, tako i za budućnost.
Prije 20-ak godina, dok su ih partijski ideolozi tretirali kao "društveno-političke radnike", novinari su znali biti prozivani da su rušitelji socijalističkog poretka, bratstva i jedinstva, avangardne uloge SK... Danas ih, pak, potpredsjednik Vlade optužuje da su rušitelji budućnosti! Ne samo da ruše Vladu i državu nego i samu budućnost! Što je uzrok tolikoj uzrujanosti, ogorčenju i potpredsjednikovu gnjevu? Netko bi pomislio da su novinari izišli na ulicu i uspjenjeni krenuli na Gornji grad pa se potpredsjednik usplahirio i digao galamu. Tko bi pomislio da je "hrvatsku tragediju" uzrokovalo tek pisanje o mogućoj rekonstrukicji Vlade! To je toliko razljutilo potpredsjednika da se izvikao na novinara koji o tome nije ni pisao. I da apsurd bude potpun, izgalamio se na novinara vlastitih novina, tj. Vladina dnevnika. Čovjek mu je, očito, poslužio samo kao objekt frustracije.
Slavko Linić je već otprije poznat po teškim i neodmjerenim riječima, po komunikacijskoj neprilagođenosti. Njegov najnoviji ispad zato i nije veliko iznenađenje. Neusporedivo je veće iznenađenje Linićevo popovanje što bi i kako novinari trebali pisati. A ti "naputci" pomalo zaudaraju na baltićevsko i blaževićevsko vrijeme. Tada se nepoćudnim novinarima zabranjivao ulazak u Kockicu, u zgradu CK, a danas bi potpredsjednik Vlade novinarima zabranio da pišu o "preslagivanjima" u Vladi. Kao da su članovi Vlade nekadašnji partijski bogovi kojima se ni ime ne smije spomenuti uzalud, a kamoli im nešto zamjeriti.
Kada je partijska vlast krahirala, nadali smo se da je s njom nestao i njezin mentalni i politički kod. Ubrzo se pokazalo da smo bili u zabludi. U proteklih je 10 godina tadašnja opozicija s veseljem dočekivala svaki napis protiv manifestacije političkog despotizma. Kada se hadezeovska vlast urušila, nagrizena svojom poročnošću, opet smo se ponadali da napokon dolazi vrijeme novinarske slobode. Sada nas potpredsjednik Vlade dovođenjem u sumnju nuka da iznova posumnjamo. On nam, doduše, ne uskraćuje slobodu, ali nam zamjera neodgovornost u njezinu korištenju. Ako i prihvatimo dio te zamjerke - da među nama ima i neodgovornih - ipak i dalje ostaje sasvim razložnim slobodno pisanje o Vladi i mogućim promjenama u njoj. Zašto bi to bilo nelegitimno? A novinari koji to pišu neodgovorni? Pa posao je novinara da se bave i nagađanjima, a da to ne bude ni zlonamjerno ni upereno na rušenje koga. Vladin ugled, dakako, ovisi i o tome što će o njoj pisati novinari. Ali još više o tome što ona radi i kako radi. Zašto novinari - ako se doista želi nezavisno novinarstvo - ne bi smjeli pisati što radi i kako se ponaša Linić ili bilo koji član Vlade. Ne može nitko iz vlasti očekivati da bude unaprijed amnestiran za ono što čini. Novinari u novim političkim uvjetima žele redefinirati svoju ulogu. Tko im to može zamjeriti, a da još očekuje da mu oni aplaudiraju? To što će novinari kritički pisati, pa ponekad i presoliti, ne može biti izlika za viku na njih, a pogotovo za njihovo ušutkivanje.
Unatoč Linićevoj ljutnji, više će za Hrvatsku, pa i za javni ugled Vlade, ako dobro radi, učiniti nezavisno novinstvo nego neki članovi Vlade. Sposobnu Vladu ni zločeste novine ne mogu kompromitirati koliko neki potezi njezinih članova, pogotovo njezini nekompetentni članovi. A njih sigurno ima. Zato novine o njima i pišu. Vlasti to ne mora biti pravo, no ljutnja nikad nije bila argument. Želi li vlast ljepšu sliku o sebi, nekako je prirodno da retuš naruči u novinama koje plaća. Slika bi vjerojatno bila ljepša. Ali kakve koristi od lažnih slika? One samo gode taštini. No, ni njoj ne zadugo.
Milan JAJČINOVIĆ