Pokazalo se da su Vladi i premijeru Ivici Račanu veći problem prikriveni i javni pritisci na Vladu i njezine članove, nego otvorene kritike zbog povećanog broja nezaposlenih, serije stečajeva i ostaloga o čemu su često govorili čelnici IDS-a, LS-a i HNS-a / Umjesto da se pojavi u Zagrebu, opovrgne špekulacije i porazgovara s Račanom, Dražen Budiša je i dalje uživao u godišnjem odmoru / Pobornici teorije zbližavanja i/ili koaliranja još najjače stranke i one u najvećem uzletu mogu se samo naslađivati nakon što je Stjepan Mesić dao podršku Račanu, znajući i da je Mesić Ahilova tetiva Budiši, koliko god on to opovrgavao

ZAGREB, 13. srpnja – Vlada je homogena, između SDP-a i HSLS-a nema razlike, ali nešto je dovoljno trulo da je premijer Ivica Račan odlučio sazvati izvanrednu konferenciju za novinare zbog ponašanja nekih HSLS-ovaca u i pri Vladi. U svome poznatom stilu pričao je mnogo, a rekao malo, pa je novinarima preostalo da pokušaju između redaka izmjeriti dubinu nesuglasica stranaka vladajuće koalicije. Račan zapravo teško optužuje HSLS, onako kako dosad nije optužio nijednu stranku šestorice za uzdrmavanje Vlade, a da to potvrdi, već je na konferenciji za novinare stao na stranu cjelokupne Vlade i njezinog potpredsjednika Slavka Linića u obznanjenom sukobu s HSLS-om (o ustavnim promjenama) i šefom Hrvatskog fonda za privatizaciju Hrvojem Vojkovićem (o upravljanju privatizacijom). Naravno, bilo je to i više no dovoljno da se konačno oglasi i Dražen Budiša.
Budiša se brani, tvrdi da mu nikad nije palo na pamet ući u Vladu, ali on ili nije shvaćao težinu stanja nastalog medijskim tvrdnjama o njegovu potencijalnom ulasku u Vladu ili je loš političar, pa je desetak dana šutio. »Treba slušati što govorim«, kaže Budiša, zaboravljajući da nije previše govorio i da novinari gotovo nisu mogli doći do njega dok se odmarao. Ujedno, svojom izjavom kao da poručuje da ne treba slušati neke iz njegove stranke. U vezi s tim špekulacijama šutio je i cjelokupni HSLS. Uporno se tvrdilo da se dr. Gorana Granića ne kani povući iz Vlade, ali nitko nije decidirano govorio o Budiši. Čak ni Dorica Nikolić, koja je rekla da se javno odredila, izjavila je samo to da »HSLS podržava sve ministre u Vladi«. Naoko je time doista sve rekla, ali tada se čula informacija o prepravljanju Zakona o Vladi, kojim bi se otvorilo mjesto za Budišu kao potpredsjednika Vlade. Možda je to bila samo jedna od špekulacija, ali granica medijskog napuhavanja prijeđena je istupom čelnika Mladih hrvatskih liberala, koji nije rekao ono što je Jutarnji list velikim slovima istaknuo na prvoj stranici: »Budiša mora ući u Vladu«.
HSLS-ov se demantij nije dovoljno čuo, a na taj naslov upecali su se mnogi čelnici šestorice, što djelomično ne čudi kad i sam dr. Goran Granić u istom listu objavljuje da je bio taj koji je predložio to da ne bi bilo loše da se nađe mjesta u Vladi za predsjednika HSLS-a. Tko zna što je tada mislio Dražen Budiša, ali umjesto da se pojavi u Zagrebu, dade nekoliko intervjua, opovrgne špekulacije i porazgovara s Račanom, on je i dalje uživao u godišnjem odmoru. I ostao na onoj - slušajte mene, a ne druge, pa makar taj drugi bio potpredsjednik Vlade dr. Goran Granić.
Ivica Račan je priznao novinarima da su novinski članci uzrokom njegove reakcije, čemu je pribrojio i ponašanje nekih HSLS-ovaca u Vladi i vladinim ustanovama, ali nije pribrojio i ono na što je sigurno mislio, a to su čudni Budišini potezi u prošlih nekoliko mjeseci. Nedolazak Budiše u Sabor na govor predsjednika Stjepana Mesića, polaganje vijenca na grob pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, po kojem HSLS-ovci daju ime trgu u Splitu, prigovaranje Račanu na manjku osjećaja za branitelje Domovinskog rata, forsiranje stranačkih ljudi na mjesta šefova tajnih službi te kritiziranje HRT-a zbog podilaženja SDP-u natjerali bi na razmišljanje i mnogo bezbrižnije političare od Račana.
Poznavatelji medijskih prilika znaju da u zadnje doba u jednoj novinskoj grupaciji, koja podržava SDP, postoji snažna tendencija kritiziranja HSLS-a, navodno da se time zbliže SDP i HNS, a iz igre izbacio HSLS. To, naravno, ne znači da je Račan nasjeo novinarskim podmetanjima i sapunanju daske Budiši, ali je znak za Budišu da, ako su mu namjere prema koaliciji s SDP-om najpoštenije, promijeni taktiku, jer u protivnom svojim ponašanjem nudi tim novinarima »pucanje penala na prazan gol«. Uostalom, podsjetimo se samo Račanovog bijega od davanja podrške Budiši na predsjedničkim izborima, pa ćemo znati da je u njegovu slučaju politika pragmatika, a ne jeftino nasjedanje trikovima. A pobornici teorije zbližavanja i/ili koaliranja još najjače stranke i one u najvećem uzletu mogu se samo naslađivati nakon što je Stjepan Mesić dao podršku Račanu, znajući i da je Mesić Ahilova tetiva Budiši, koliko god on to opovrgavao.
Sasvim logično, Račan je pokušao izdići Vladu iznad stranačkih prepucavanja, držeći se time tvrdnje da se stranka mora djelomično zanemariti za dobrobit države. Vlada je homogena, nema strančarenja. Koliko je uspio u izdizanju, tek će se vidjeti nakon najavljena sastanka vodstava dviju stranaka. Ako se na njemu Budiša bude branio, mogao bi reći ono što je već izjavio Vjesniku - da se »othrvao pritiscima iz stranke« u vezi s njegovim ulaskom u Vladu, pa bi se moglo zaključiti da su drugi iz HSLS-a krivi za njegov sadašnji položaj žrtvenog janjeta. Vrlo neozbiljno za stranku takvog kalibra, ali iz mulja u koji je upao i svojom i tuđom krivnjom, HSLS se nekako mora izvući.
Time se pokazalo i priznalo da su Vladi i premijeru Račanu veći problem prikriveni i javni pritisci na Vladu i njezine članove, nego otvorene kritike zbog povećanog broja nezaposlenih, serije stečajeva i ostaloga o čemu su često govorili čelnici IDS-a, LS-a i HNS-a. Za njih je Račanova konferencija za novinare određeni vid zadovoljštine, toliko velike da su nakon nje davali iznimno pomirljive tvrdnje, ali - dajući pritom premijeru bezrezervnu podršku. Eh, koliko je malo dovoljno da se promijene odnosi u šestorici.