Globus: 14. 7. 2000.
SDP više ne želi trpjeti HSLS-ove pritiske
Pozadina neobično otvorenog i oštrog upozorenja hrvatskoga premijera šefu HSLS-a u povodu kontroverznoga nedjeljnog skupa mladeži te stranke, na kojem se gotovo ultimativno zahtijevalo da Dražen Budiša uđe u Vladu; od tog se zahtjeva Budiša nije ogradio...
Piše: Davor Butković
Dražen Budiša morat će, vrlo skoro, javnosti odgovoriti na cijeli niz pitanja o svojem odnosu prema koalicijskoj Vladi. Naime, Ivica Račan u "Nacionalu" je otvoreno apostrofirao HSLS kao jednu od stranaka koja ugrožava Vladu.
To zahtijeva razjašnjenje sve napetijih odnosa između dvije stranke koje su najzaslužnije za uvjerljivu siječanjsku pobjedu ondašnje demokratske opozicije nad HDZ-om.
Račan je samo sedam dana prije, u intervjuu "Globusu", odbio optužiti Budišu za rušenje Vlade: ustvrdio je da su za stabilnost njegova kabineta najopasniji pripadnici
tzv. unutarnje opozicije, HNS, LS i IDS.No, čini se da je skupština Mladih HSLS-a, održana prošle nedjelje, na kojoj se izrijekom zahtijevalo da predsjednik HSLS-a uđe u Vladu, bila kap koja je prelila čašu Račanova strpljenja.
Premijer i predsjednik SDP-a
stoga je odlučio i HSLS-u poslati poruku jednaka sadržaja kakvu je, prošloga tjedna, poslao HNS-u, IDS-u i LS-u: ni Račan, ni SDP nisu spremni tolerirati ucjene u vezi s Vladom.No, dok je poruka unutarnjoj opoziciji imala, prije svega, prijeteći prizvuk, bez nekih dugoročnih teških posljedica - jer, kako je i Račan kazao, eventualni izlazak tih triju stranaka iz šestorke ne bi, zbog malog broja njihovih saborskih zastupnika, ugrozio Vladu - raskid s Budišom mogao bi, uz ostalo, izazvati gubitak Vladine v
ećine u Zastupničkome domu.Glavni uzrok sad već sasvim očitom sukobu dvaju glavnih koalicijskih partnera jest Budišino nezadovoljstvo političkim, ali i medijskim, položajem nakon formiranja nove vlasti u veljači.
Budiša je bio jedan od dva najvažnija političara u akciji rušenja HDZ-a. Zauzvrat nije dobio ništa!
Za takav je ishod, djelomično, i sam odgovoran, jer je, uvjeren da će pobijediti na predsjedničkim izborima, odbio bilo kakvu državnu dužnost (iako je, svojedobno, bio pretendirao na položaj predsjed
nika Sabora).Kako je vrijeme odmicalo, Budiši je, čini se, sve više svanjivalo u glavi da je marginaliziran. Istodobno se među njegovim bliskim suradnicima počela širiti teza o mogućnosti nove koalicije u šestorci, tj. saveza SDP-a, i to njegova radikalnijeg dijela, s Mesićevim HNS-om.
Budiša u takvoj koaliciji vidi veliku opasnost za politički status HSLS-a i za Hrvatsku, smatrajući da bi ona mogla voditi negiranju svega što se dogodilo u proteklih deset godina, dakle i neprijeporno pozitivnih rezultata Tuđmanove vlasti.
Izraz nevjerodostojnosti
Predsjednik HSLS-a, međutim, u iskazivanju nezadovoljstva događajima u vlasti i nekim trendovima u javnosti povukao je previše pogrešnih poteza.
Prvo, nije dovoljno jasno reagirao na krivo intoniran govor potpredsj
ednika Sabora i dužnosnika HSLS-a Bolte Jalšovca na Bleiburgu, čime je i samoga predsjednika Vlade doveo u neugodnu situaciju.Drogo, Budišina tvrdnja da HTV favorizira SDP bila je prvi ozbiljan udarac glavnoga koalicijskog partnera Račanu.
Kasniji izgovor
i da je kritika bila usmjerena protiv vodstva HTV-a, a ne protiv SDP-a, bila je neefikasna i neuvjerljiva. Jer, posve je jasno da tako artikuliran stav o HTV-u nužno implicira barem sukrivnju SDP-a, pa samim tim i optužbu da je ta stranka u svojoj medijskoj politici nekorektna prema HSLS-u. Treće, Budiša se nije nedvosmisleno izjasnio o informacijama da će ući u Vladu. On, naime, jest u "Nacionalu", i u kasnijem priopćenju, demantirao da kani zamijeniti dr. Gorana Granića, ali nije učinio ništa da spriječi razne strukture i visoke dužnosnike HSLS-a - od Mladih liberala pa do ministra gospodarstva Goranka Fižulića - da agitiraju za njegov ulazak u Račanov kabinet.Tako je Budiša pokazao značajan stupanj nevjerodostojnosti (on ne može uvjerljivo tvrditi da nije zainteresiran za ulazak u Vladu, dok istodobno svi drugi iz njegove stranke tvrde da bi ga rado ondje vidjeli), što nikad prije nije bilo obilježje njegova političkog djelovanja.
Četvrto, Budiša se uspio, nažalost, posvaditi s velikim dijelom medija. Njegova tvrdnja da mediji pogrešno interpretiraju ulogu HSLS-a u nekim dijelovima možda i jest točna, ali činjenicaje da svađa s mediji
ma političarima nimalo ne koristi. Uostalom, i Budiša i HSLS sasvim su drukčije tretirali medije kad su bili u oporbi.Budi
ša je, dakle, povukao čitav niz poteza koji su oslabili i položaj njegove stranke i Vladu, i koaliciju SDP-a i HSLS-a...Kad je riječ o premijeru Račanu, nije jasno zašto on, već osam dana po izjavi Đurde Adlešić, ne želi odgovoriti na prijedlog HSLS-a o zajedničkom sastanku, što u Budiši, vjerojatno, budi duboku sumnju u pogledu budućnosti koalicije SDP-a i HSLS-a.
Slom desnice
Eventualni raspad toga saveza bio bi razmjemo štetan, iako ne i katastrofalan, za političku situaciju u Hrvatskoj.
Naime, Račanova Vlada - koja je nastala, prije svega, na temelju te koalicije - već je postigla rezultate koji će se, u nekoj kasnijoj retrospektivi, smatrati povijesno značajnim: ona
je demokratizirala i međunarodno afirmirala Hrvatsku, stvorivši glavne pretpostavke da, poslije trauma kroz koje upravo prolazi, postane normalna i uspješna europska država.Stoga ta vlada zaslužuje poštovanje i javnu podršku. Eventualne promjene u Vladi, uključujući i stranačke omjere u njezinoj strukturi, ne bi pak izazvale preteške političke posljedice, naprosto zato što danas na vlast ne mogu doći protueuropske, krajnje desne i antidemokratske snage.
One su u Hrvatskoj potpuno poražene.
Isto se tako ustavnim promjenama, koje bi u idućih nekoliko mjeseci trebale biti usvojene, onemogućuje da, u slučaju pada sadašnje Vlade, glavnu vlast u zemlji preuzme predsjednik Republike.
Naposljetku, istraživanja javnog mišljenja vrlo jasno pokazuju da bi, čak i da se raspišu novi parlamentarni izbori, što nitko ozbiljan ne želi, SDP opet osvojio većinu.
To znači da bi Račan, kao najozbiljniji političar u Hrvatskoj (čija je međunarodna vjerodostojnost, ovih dana, donekle nagriž
ena nerazumljivim novim sporom s Enronom), gotovo sigurno postao mandatar bilo kojega drugog kabineta koji bi, eventualno, mogao naslijediti prvu posthadezeovsku vladu.