Premijer Ivica Račan u emisiji Hrvatskog radija u ponedjeljak, 10. srpnja, ponovno je naglasio da će se na jesen kritički analizirati rad Vlade i da će se "eventalno izvršiti neke promjene na pojedinim funkcijama", da će se, dakle, doista dogoditi rekonstrukcija Vlade. I većina vodećih Ijudi šestorke smatra da je Vlada - bez obzira na to što je prošlo tek nešto više od šest mjeseci njezina mandata - zrela za rekonstrukciju, da je prošlo dovoljno vremena da pojedini ministri jasno pokažu da se ne snalaze najbolje i da je, zbog ozbiljnosti trenutka, važno da se obave brze smjene, da se odmah dade prilika novim ljudima. Samo je predsjednica HNS-a dr. Vesna Pusić odlučna u stavu da je za rekonstrukciju Vlade prerano, da bi ona u ovom sastavu trebala dovršiti svoj četverogodišnji mandat i da je, naprosto, prošlo premalo vremena da bi se mogao ozbiljno vrednovati rad pojedinih ministara.

Istodobno, uz načelan stav većine u šestorci da je vrijeme za rekonstrukciju Vlade, dakle za zamjenu onih ministara koji nisu dobro fimkcionirali, na hrvatskoj se političkoj sceni dogodio i novi "slučaj Budiša" – lansirana je ideja o uključivanju Dražena Budiše u hrvatsku Vladu, kao nešto što, zapravo, nema veze sa stvarnim kadrovskim promjenama u Račanovu kabinetu, ali bi se moglo zbiti tijekom njegove rekonstrukcije.

Prvo se pojavila spekulacija da bi Gorana Granića, potpredsjednika Vlade, koji obavlja i dužnost zamjenika premijera, mogao zamijeniti Dražen Budiša, a zatim je na Saboru Mladih HSLS-a, održanom u subotu, 8. srpnja, ponovno izabrani predsjednik mladih liberala Zdravko Vukić jasno izgovorio prijedlog stranačkog podmlatka: "Mladi liberali smatraju da je Dražen Budiša sposoban za obnašanje visokih funkcija u Vladi i mislimo da bi njegov ulazak u Vladu bio koristan za Hrvatsku." U kasnijim izjavama drugih aktivista Mladih HSLS-a inicijativa je dobila i preciznije konture: ne traži se Granićeva zamjena Budišom nego se smatra da bi bilo dobro da, uz Granića, i Budiša bude u Vladi!

Uslijedio je, zatim, odgovor premijera Ivice Račana u "Nacionalu": "Nećemo dopustiti da pojedinci ili skupine zakulisnim igrama ugrožavaju vladajuću koaliciju: ako neki mladi pojedinci namjeravaju strančarenjem promovirati svoje osobne ili stranačke ambicije nasuprot nacionalnih interesa koje štiti Vlada, onda moraju znati da će trenutačno najviše naškoditi vladajućoj koaliciji, ali dugoročno će štetiti svojoj stranci."

Uvijeno, ali oštro. Račanova je izjava više nego išta dotad potvrdila da već odavna poljuljana koalicija SDP-a i HSLS-a sad počinje pucati i pred očima javnosti, da nekoć uobičajena komunikacija Račan - Budiša "iza zatvorenih vrata" više ne postoji. Jer, da komunikacija postoji, i ovaj bi slučaj već mogao biti riješen.

U HSLS-u, međutim, ističu da je još prošlog ponedjeljka, 3. srpnja, Malo vijeće HSLS-a uputilo u centralu SDP-a dopis u kojem je predložen sastanak njihovih stranačkih vodstava. Odgovor, međutim, do utorka, 11. srpnja, nije stigao! Dorica Nikolić čak je telefonski provjeravala je li bilo sve u redu s dostavom: Gordana Sobol potvrdila je da je dopis stigao, ali odgovora svih ovih dana nije bilo. Drugim riječima, Ivica Račan već više od tjedan dana izbjegava sastanak s Draženom Budišom!

Đurđa Adlešić, potpredsjednica HSLS-a, potvrdila je, ekskluzivno za "Globus", da je taj prijedlog za sastanak i za zajedničko "sjedanje za stol" i rješavanje svih problema doista upućen SDP-u još prošlog tjedna, ali se nije htjela upuštati u nagađanja zašto tako dugo nema odgovora. "Mislim da su sva ova prepucavanja preko medija kontraproduktivna i da je važno da smireno sjednemo za stol i riješimo sve nesporazume. Prošli tjedan, nakon sastanka Malog vijeća, prije nego što je predsjednik stranke Dražen Budiša otišao na kraći odmor, poslan je dopis SDP-u u kojem tražimo sastanak kako bismo raspravili sve nedoumice i nejasnoće koje su se dogodile između nas. Mi smatramo da smo stup Vlade, da smo joj potrebni i da sve probleme moramo rješavati razgovorom. Očekujemo da ćemo ovih dana dobiti odgovor predsjednika SDP-a s terminom sastanka.”

Činjenica jest da se predsjednik HSLS-a Dražen Budiša nije ogradio od istupa Mladih HSLS-a, niti je do danas progovorio ima li doista ambicija za ulazak u Vladu. Zašto bi, uostalom, unutarstranačko razmišljanje o tome da bi u budućoj rekonstrukciji Vlade trebalo biti mjesta i za Dražena Budišu nužno bilo destruktivno? Bio bi to destruktivan prijedlog samo kad bi HSLS zahtijevao više nego što mu pripada po dogovorenoj shemi Vlade, kad bi, primjerice, tražio mjesto više, ili, kako sad tvrde neki, kad bi zahtijevao ponovnu izmjenu Zakona o Vladi samo zato da Budiša uđe u Račanov kabinet. Ali, ni jedno tijelo HSLS-a nije službeno zatražilo ništa takvo.

To što je predsjednik Mladih HSLS-a tako odlučno iznio u javnost taj prijedlog, Đurđa Adlešić tumači kao unutarstranačku slobodu: "Kod mladih liberala podrazumijeva se sloboda mišljenja i govora. Oni su, jednostavno, spremni izreći svoje mišljenje bez konzultacije s drugima u stranci. Tako je bilo i ovaj put, i žao mi je što se njihova razmišljanja sad prikazuju kao nekakve opasne akcije, kao ucjene. Mladi, dakako, imaju svoj način viđenja problema, a mi smo u stranci odlučili da mladima damo prostora, da im ostavimo potpunu slobodu istupa. Činjenica je da su i u Malom vijeću značajno zastupljeni, ali, ističem, uvijek smo se dosad usuglašavali i dogovarali. Tako će, nedvojbeno, biti i s ovim njihovim razmišljanjem.

Neslužbeno se u HSLS-u, među starijom "gardom" liberala, može čuti i razmišljanje da je bit problema u tome što ih se koalicijski partner, SDP, zapravo želi riješiti! Po njihovu mišljenju, Budiša se kontinuirano prikazuje kao nerealan političar, koji neprestano nešto zahtijeva, kao političara koji nije za dogovor... Iza toga, smatraju, krije se SDP-ova želja da se, pošto raskine veze s HSLS-om, poveže s drugim koalicijskim partnerom, pretpostavljaju s HNS-om, strankom u usponu, i, što je najvažnije: strankom Stipe Mesića!

Ima, međutim, i liberala (koji to, dakako, ne žele izgovoriti javno) koji priznaju da je i Dražen Budiša "težak", da izgubi živce kad ne bi smio, i da bi bilo važno da je i on u novije vrijeme pokazao više takta. Ivici Račanu, ipak, prigovaraju što nije pokazivao više poštovanja prema Budiši. Mnogi još i danas zamjeraju Račanu što se nije pojavio u stožeru Dražena Budiše one večeri kad je on izgubio na predsjedničkim izborima.

Zanimljive su i reakcije ostalih članova šestorke na inicijativu za ulazak Dražena Budiše u Vladu. Dr. Zlatko Kramarić, potpredsjednik LS-a, odlučno ističe da inicijativa da Budiša postane četvrti potpredsjednik Vlade "nije korektna". "Ta inicijativa zahtijeva novi zakon o Vladi, a budući da je prilikom izglasavanja povjerenja ovoj vladi u Sabom već učinjena jedna nezakonska koncesija HSLS-u - naime, ni u jednom zakonskom tekstu ne postoji institucija zamjenika premijera! - ova nova mogla bi se shvatiti kao još jedna 'ucjena' HSLS-a. A takve ucjene za nas su neprihvatljive!"

Damir Kajin, potpredsjednik IDS-a, smatra da će inicijativa Mladih HSLSa za Budišin ulazak u Vladu na jesen postati službeni zahtjev HSLS-a: "Čim se o tome govori ovako, očito je moguće očekivati da će to biti jedan od zahtjeva s kojim će HSLS izaći pred premijera Račana na jesen. Mnogi već vide Budišu na Zrinjevcu, a Piculu u Washingtonu. Kažem: mnogi. Ali ne i premijer."

Vesna Pusić, predsjednica HNS-a, smatra da je neprimjereno da pojedine stranačke organizacije mladih dopuste sebi pokretanje inicijativa za promjene u Vladi. To je doista neozbiljno. Što se tiče mogućeg ulaska Dražena Budiše u Vladu, u tome principijelno ne vidim nikakav problem. Treba se dogovoriti o tome kako da se to realizira vodeći računa o kvaliteti rada pojedinih sadašnjih članova Vlade i o odnosu snaga medu koalicijskim partnerima."

Dr. Zdravko Tomac, potpredsjednik SDP-a, smatra da je slučaj "Budiša u Vladi" zapravo medijski prenapuhan "jer je sezona kiselih krastavaca", a spekulacije da će Budiša doći na mjesto dr. Gorana Granića smatra potpuno neutemeljenima: "Kratko sam vrijeme radio s dr. Goranom Granićem i smatram da je on vrlo koristan u ovoj Vladi, no hoće li HSLS ili koja druga stranka što sudjeluje u Vladi tražiti neke promjene, trebali bi reći oni sami. A dosad nije izrečen ni jedan takav službeni stav. Vlada je sastavljena po načelu koalicije, odnosno broj mjesta u njoj utanačen je po izbornim rezultatima. Mjesta, dakle, pripadaju određenoj stranci i ljude predlaže ona sama, a onda se o prijedlozima može raspravljati na višoj instanciji. Smatram da nije moguće izvršiti promjene bez pristanka premijera, užeg kabineta Vlade i pojedinih stranaka. Zapravo, svaka rekonstrukcija Vlade u koaliciji vrlo je delikatna i složena i mislim da bi olako mijenjanje ovog sastava Vlade moglo destabilizirati tu Vladu. Pred šestorkom je vrlo velika odgovornost, a osobito pred vodećim ljudima u Vladi i Saboru. Hrvatska ima goleme šanse i trebalo bi rješavati sve probleme s kojima se suočavamo tako da budemo efikasniji. Treba omogućiti ovoj vladi da bolje funkcionira, a ne otvarati pitanja personalne rekonstrukcije. Odvraća se pozomost s problema i postaje pitanje Janko ili Marko, a to nije dobro. Važno je kako će funkcionirati cijeli mehanizam vlasti, hoćemo li se okrenuti bitnim problemima ili ćemo se neprestano vrtjeti u krug poput mačke koja pokušava uhvatiti svoj rep..."

Na pitanje je li čelništvo SDP-a razgovaralo o funkcioniranju Vlade i o mogućoj rekonstrukciji dr. Zdravko Tomac odgovara da je stranka posljednji put razgovarala o Vladi u Uvali Skot, i tada je njezino funkcioniranje ocijenjeno pozitivnim. Otad u stranci nije bilo nijedne rasprave u kojoj bi se govorilo o rekonstrukciji Vlade...

Ipak, većina upitanih ne bježi od ocjene da je i ovo kratko vrijeme bilo dovoljno da neke osobe pokažu da se ne snalaze baš najbolje na vrlo odgovornim dužnostima u Vladi. Mnogi će izdvojiti - ali inzistirajući da im se ne spominje ime - da je Goranko Fižulić pogrešan izbor za mjesto ministra gospodarstva. "On je, nesumnjivo, vješt gospodarstvenik, ali mjesto ministra zahtijeva i određeno makroekonomsko znanje", reći će jedan "Globusov" sugovornik. Fižuliću se prigovara odstupanje od zajedničkih stavova Vlade: "Kad je javnosti objašnjeno što znači ulazak u WTO, Fižulić je ponudio svoje osobno viđenje tog procesa. I način na koji je predstavio carinske propise u Saboru bio je, najblaže rečeno, čudan." Većina smatra da je za mjesto ministra gospodarstva sad primjerenija osoba s više takta i šireg ekonomskog znanja, iako mnogi ističu Fižulićev šarm, otvorenost medijima i doista gorljivi angažman u pojedinim konkrektnim problemima.

Pave Župan-Rusković, ministrica turizma, od prvog dana izjavljuje da će u Vladi biti samo šest mjeseci, a nedavno je ponovno izjavila da je zapravo ne zanima rad u Vladi. Iako nije jasno zašto je osoba koja se tako postavila prema dužnosti ministra turizma uopće postala ministar, pretpostavlja se da će premijer u jesenskoj rekonstrukciji naći osobu koja ozbiljnije shvaća tu dužnost i koja neće sama određivati rok svog ministarskog trajanja...

I za prof. dr. Hrvoja Kraljevića, ministra znanosti i tehnologije, ocjene su dvojbene: prigovara mu se da se odviše oslanja na savjete suradnika "iz bivšeg sustava", da se neprimjereno konfrontirao s uglednim profesorima s Filozofskog fakulteta u Zagrebu...

No, njegove "ocjene" nikako nisu tako loše kao procjena kvalitete rada ministra prosvjete, dr. Vladimira Strugara. Ima i onih koji smatraju da je Strugar najveća Račanova pogreška jer je dopustio da se tako važan resor dodijeli HSS-u, premda je bilo evidentno da oni nemaju čovjeka za to mjesto. Strugar, predstavnik riječkog kruga stare Šuvarove garde, nipošto nije ministar koji bi razoreno hrvatsko školstvo izveo na pravi put. To je mjesto na koje treba doći mlada osoba s vizijom, koja razumije suvremene europske trendove. Mnogi će i danas reći da je za to mjesto idealan SDP-ovac Zlatko Šešelj, doajen privatnog školstva u Hrvatskoj, čovjek koji "izgara" za školstvo...

Po saborskom se kuloarima čuje da bi mogla biti smijenjena i Željka Antunović, potpredsjednica Vlade. Njoj se prigovara da nije znala uspješno prezentirati pojedine poteze Vlade te da se nije najbolje snašla u masi posla koji je trebala preuzeti. Osobito joj se spočitava neozbiljno prezentiranje problema s dječjim doplatkom ili izjave o vraćanju duga umirovljenicima. S druge pak strane, istraživanja javnog mišljenja pokazuju da Željka Antunović i dalje uživa velike simpatije javnosti.

Iako mediji ministru obrane Jozi Radošu povremeno prigovaraju oklijevanje i sporost, činjenica je da se nakon njegova vrlo obzirnog zagrizanja u problem ipak vide prvi konkretni rezultati. Ili, kao što kaže jedan "Globusov” sugovornik: "Radoš je vratio automobile i mobitele te utvrdio da 50 posto SIS-ovaca ne zadovoljava uvjete za rad u toj službi. A što je dosad napravila velika SDP-ova zvijezda Šime Lučin? Svi Penićevi SZUP-ovci rade kao da se nisu dogodile nikakve promjene..." Činjenicaje da će se premijer Račan u konzultacijama s članovima šestorke morati suočiti i s ozbiljnim zamjerkama na račun Šime Lučina, iako iz samog SDP-a nema glasina da se razmišlja o njegovoj smjeni.

No, kao što je, uostalom, i istaknuo profesor Tomac, svaka će rekonstrukcija Vlade biti vrlo težak posao. Ako ostaje stranački ključ koji je utvrđen prilikom prvog formiranja Vlade, znači da će se "neuspješni” ministri moći zamijeniti samo novim kadrovima iz stranke iz koje dolaze. Drugim riječima, koga će HSS moći ponuditi umjesto Strugara ako bude mijenjan ili SDP umjesto Šime Lučina, ili HSLS umjesto Goranka Fižulića? Ili će se ključ preraditi za potrebe boljeg funkcioniranja Vlade? Sva će ta eventualna nova imena trebati ponovno usuglasiti na razini šestorke, a preduvjet bilo kakva usuglašavanja jesu dobri odnosi u šestorci.

A šestorka je pred novim iskušenjem: čini se da Račan i Budiša ne razgovaraju!

Osobno ocjenjujem daje ova vlada odradila vrlo težak posao, uz silna odricanja, uz vrlo intenzivnu razmjenu mišljenja s međunarodnom zajednicom. Upravo taj kontakt s međunarodnim čimbenicima izdvajam kao područje gdje se vide najveći pomaci u odnosu na prethodnu vlast. Ali, činjenica je da je javnost očekivala brže postupke, možda odlučnije raščišćavanje starih negativnosti i jasnije definiranje strateških opredjeljenja. Osobno držim da ova vlada ne zavređuje teže kritike, osim, možda, zbog nekih nespretnosti, kao što je, primjerice, bio slučaj s dječjim doplatkom. Možemo, možda, govoriti i o nespretnostima pojedinih ministara koji su davali disonantne izjave ili zastupali nejasna stajališta. Svi oni koji se upuštaju u osobna tumačenja prije svega strateških Vladinih opredjeljenja morat će se pomiriti s činjenicom da za njih više nema mjesta u ovoj Vladi.

Mi u HNS-u razgovaramo o funkcioniranju Vlade, ali ne o njezinoj rekonstrukciji, jer polazimo od toga da bi ova Vlada trebala trajati četiri godine. Ovo je naprosto prekratko vrijeme da bi se vrednovao rad svih ministara. Dosad smo mogli zaključiti samo to da pojedini ministri brže svladavaju posao, a drugi nešto sporije.

Naše je principijelno stajalište da inicijativu za rekonstrukciju Vlade, ako je bude, može dati samo premijer. Činjenica je da su ovu Vladu stvarale stranke šestorke, ali smatram da inicijativu za smjenu ministara ne bi smjele davati stranke.

Generalno, LS je zadovoljan funkcioniranjem Vlade, no ipak smo povremeno dolazili i do zaključaka da su izostale neke inicijative. Činjenica je da je uoči izbora mnogo toga obećavano, pa se i nama u Saboru često činilo da nedostaju inicijative iz Vlade koje bi bile na tragu tih obećanja. Posebno smo imali osjećaj da nedostaje odlučnosti u rješavanju problema u gospodarskoj sferi, da se tu previše toga prepušta improvizaciji. Naša je zamjerka Vladi i to što ne pokazuje osjećaj za probleme lokalne samouprave: jedinice lokalne samouprave doslovce su pred kolapsom. Bili smo također vrlo nezadovoljni rješenjem o dječjem doplatku i mislim da je veliki plus za Vladu što je taj problem ipak na kraju riješen. Osim toga, mi u LS-u smatramo da je ovih prvih šest mjeseci Vlade vrlo neugodno obilježavala i nategnutost u odnosima između predsjednika države i premijera, a to je bio problem koji se mogao izbjeći boljom komunikacijom.

Smatram da je ovo prekratko vrijeme da bi se mogla dati ocjena funkcioniranja Vlade i pojedinih ministara. S obzirom na to da su se ministri u pojedinim ministarstvima nakon primopredaje vlasti suočili sa zastrašujućim naslijeđenim problemima, mislim da je ona prva premijerova najava o rekonstrukciji Vlade, već nakon prva tri mjeseca funkcioniranja, bila neprimjerena i da nije donijela dobro stabilnosti cijele Vlade. No, smatram da za funkcioniranje Vlade nije dobro ni to što se sad ovako spekulira o ministrima u medijima, da Ijudi koji bi ozbiljno trebali raditi svoj posao saznaju iz tiska da, možda, uskoro neće biti u Vladi. Više zapravo uopće nije upitno hoće li se na jesen dogoditi rekonstrukcija Vlade ili neće. Smatram da je važno da se u Saboru povede kritička rasprava i ocijeni rad pojedinih ministara jer se slažem sa stanovištem predsjednika Mesića da šestorka ne smije odlučivati umjesto parlamenta. Očekujem, dakle, da će se najesen u parlamentu jasno reći koji je ministar koliko uspješan i može li nastaviti svoj rad u Vladi ili ne može.

Najviše se radujem tome što se u ovom kratkom razdoblju definitivno raskrstilo sa starom šovinističkom politikom koju je nametnuo HDZ i koja je zatrovala sve odnose u Hrvatskoj i na međunarodnoj sceni. I da se nije učinilo ništa više od toga, to nije za podcjenjivanje. Upravo zbog tog otklona bio bih sretniji da se ide još radikalnije u dehadezeizaciju zemlje. Možda najvrednijim smatram - svjestan materijalnog položaja zemlje pokušaj povrata niza nepodmirenih obveza: uvođenje dječjeg doplatka i za kategoriju nezaposlenih, odnosno seljaka, pokušaj da se na bilo koji način tretira pravo umirovljenika na povratak duga.

Što se tiče spekulacija o rekonstrukciji Vlade, nagađanja nisu pustili novinari nego najodgovorniji Ijudi u samoj Vladi. Što se tiče IDS-a, mi ćemo, sigurno, podržavati Vladu u svim kapitalnim projektima jer smo svjesni da je ona iskaz volje građana s prošlih izbora.

Kad se uzmu u obzir uvjeti u kojima je radila, mislim da se može reći da je ova Vlada radila dobro i da još ima potporu građana, iako dio njih zamjera što neka pitanja nisu riješena brže i efikasnije. Ako se na jesen – a to je ipak, prije svega stav premijera i same Vlade – ukaže potreba za nekim kadrovskim promjenama, to nije bitno. Bitno je da šestorka nema alternative i smatram da griješi svatko tko misli da bi danas u Hrvatskoj bilo moguće ići brže i na drugi način. Za nas je sada najvažnije da se urede odnosi Vlada – Sabor – stranke – građani. Vrlo je važno da u Saboru koalicija nastupa jedinstveno jer je to naša zajednička Vlada. Prema tome, kada Vlada izlazi pred Sabor s nekim bitnim pitanjima, bilo bi normalno da je netko u ime šest stranaka podrži, a ne da svaka od njih različito govori o njoj. Odnos Vlada – Sabor također treba poboljšati. Odnose unutar šestorke također. Nije dobro da se sastanci o odnosima šest stranaka svode na sastanke predsjednika stranaka, koji onda, u nedostatku vremena, preuzimaju donošenje odluka koje ne bi smjeli donositi.