Povjerenstvo za utvrđivanje okolnosti prodaje Večernjeg lista zapravo je samo trebalo promijeniti ime i danas bi, umjesto pokuda i pogrda, slušalo same laude. Naime, javnost, pa tako i saborske zastupnike, u vrijeme osnivanja povjerenstva zanimalo je isključivo tko su tajni vlasnici Večernjeg i je li istina da je HDZ utjecao na prodaju najtiražnijeg dnevnog lista. I to se nakon objavljivanja stenograma razgovora Ivića Pašalića s pokojnim predsjednikom Tuđmanom pokazalo ružnom istinom. Zajedno s time se, kao neupitna pravna činjenica, potvrdilo i kako nije dovoljno iznijeti indicije da je netko počinio kazneno djelo, nego su za procesuiranje potrebni i materijalni dokazi ili svjedoci.

Pod političkim pritiskom istrage i nakon što su u povjerenstvu počeli licitirati imenima osoba koje se na svjedočenje pozivalo u, novinarima pretrpane, saborske dvorane, Večernjije list sam objavio tajnu koju u dvije godine nisu uspjeli doznati ni njegovi najbliži poslovni partneri: da su vlasnici najtiražnijeg dnevnog lista dva poduzeća Autokuća Zubak i Montmontaža GmbH, koja, osim što nemaju nikakve veze s izdavaštvom, na kupnji nisu zaradili ni centa. Stenogram koji je netom poslije zdušno, ali nepromišljeno u javnost pustio predsjednik Mesić samo je popunio praznine: kupnja je napravljena pod pritiskom i na nagovor HDZ-ovca Ivića Pašalića. Kako je u tom trenutku otkrivena politička pozadina slučaja, povjerenstvo je jednostavno trebalo prestati s radom. No, budući da je vođeno pod egidom "za utvrđivanje okolnosti prodaje "Večernjeg lista", povjerenstvo je nastavilo utvrđivati sve ono što širu javnost ne zanima: je li utvrđen bonitet poduzeća, postoji li zapisnik o otvaranju ponuda s datumom i satom kada je to napravljeno, jesu li zamjenici imali pisanu punomoć da sudjeluju u prodaji dionica...

Drugim riječima, povjerenstvu su, kako bi se dokazalo da je u prodaji nešto bilo sporno, zapravo trebali snimljeni razgovori u kojima Ured predsjednika daje instrukcije nekome iz HMO-a da za određenu cijenu Večernji proda upravo Caritas Fundu, a ne nekom drugom. Takav stenogram, međutim, ne postoji.

Ste je strane mudra odluka povjerenstva da Ivića Pašalića ne kazni novčanim iznosom jer nije odao izvore svoje smiješno bezazlene izjave da se na Pantovčaku printaju razni stenogrami po narudžbi. Bila bi to posve neprimjerena kazna za ono što se Pašaliću stenogramom i ostalim dosadašnjim indicijama stavlja na teret. Napokon, ako nova vlast uz postojeće indicije nije kadra pronaći neki dokument koji će dokazati optužbe na račun potpredsjednika Hrvatskog državnog sabora, Iviću Pašaliću se svi koji su ga spominjali po zlu trebaju ispričati i zamoliti ga da im u dopunskoj nastavi da instrukcije. Na slučaju prodaje Večernjeg lista nova je vlast pokazala kako još nije dorasla vrhunskim malverzacijama u kojima su se tijekom pretvore proteklih godina izvještili HDZ-ovci. Predsjednik Mesić objavio je stenogram čime je svako daljnje ispitivanje sudionika tog razgovora učinio predvidivim, povjerenstvo je utvrdilo samo sitnije prekršaje koji možda neće biti dovoljni za poništenje nepravedne pretvorbe Večernjeg lista dok veza između razgovora predsjednika Tuđmana s Pašalićem i prodaje Večernjeg lista nije utvrđena. Policija i državno pravobraniteljstvo tako su se našli pred nezavidnim zadatkom: da iz poteza čiji je ritam diktirala politika izvuku presudu koja će zadovoljiti razumljivu ljutnju javnosti.