Nakon Ivana Heraka, koji već više od pola godine čami u pulskom istražnom zatvoru, Dario Vukić mogao bi biti drugi visoki dužnosnik bivše vladajuće stranke, ne računajući klasične tajkune poput Kutlea, Gucića, Novalića i ostalih, koji će nakon promjene vlasti od 3. siječnja sjesti na optuženičku klupu. Ovotjedna odluka Mandatno-imunitetske komisije, koju će vjerojatno potvrditi Zastupnički dom Hrvatskoga državnoga sabora, znači ustvari otvaranje istrage protiv bivšeg direktora Croatia Linea i godinama najistaknutijeg dužnosnika HDZ-a u Rijeci. Zasad se može šamo špekulirati hoće li i Vukića zadesiti ista pritvorenička sudbina kao Heraka, ali je zgodno primijetiti da se pravna država najprije počela baviti istaknutim dužnosnicima HDZ-a iz onih krajeva (Istra i Rijeka) u kojima ta stranka nikad nije imala potporu birača.

Skidanje imuniteta Vukiću riječka javnost prati s posebnim zanimanjem, jer svi očekuju, a posebno oni koji su godinama radili u Croatia Lineu i bivšoj Jugoliniji, odgovor na pitanje kako je i zbog čega propala ta nekada najveća brodarska kompanija na ovim prostorima. Vukić i njegovi politički istomišljenići u svemu tome, naravno, vide nastavak političkog obračuna s istaknutim članovima HDZ-a. No, činjenica je da je Croatia Line u stečaju, da njezina velebna zgrada na riječkoj Rivi sada više sliči na kuću duhova, negoli sjedište ugledne svjetske kompanije i da svoja potraživanja u stečajnom postupku želi naplatiti više od petsto vjerovnika. Tko je za to odgovoran, trebala bi pokazati istraga, pa ako Vukić kao pojedinac doista nije mogao spasiti ono što se spasiti nije moglo, nema razloga da se boji bilo kakve politizacije slučaja. Uostalom, za ono što se dogodilo s Croatia Lineom već je indirektno optužio dio svoje stranke lociran u bivšoj Vladi Zlatka Mateše, koja je po njemu opstruirala sanaciju kompanije. Vukić naravno cilja na Šarinića i Lužavca, svoje okorjele riječke neprijatelje iz vlastite stranke koji su, kako tvrdi, otežavajući položaj riječke brodarske tvrtke, željeli ustvari uništiti njega kao političkog konkurenta.

Takvu tezu u jučerašnjem razgovoru potvrđuje i Vukićev politički gromobran Ivić Pašalić, tvrdeći da nisu samo Šarinić i Lužavec vodili obračune s njegovim prijateljem, već i čitava struktura kadrova koja je dolazila iz Rijeke, uglavnom s komunističkom prošlošću. Tako iznova izlaze na površinu već otprije poznate unutarhadezeovske barufe u kojima nikada nije bilo ni potpunih pobjednika, ni potpuno poraženih. Nije Vukić možda ni u krivu kad kaže da ga je Šarinićeva frakcija reko Lužavca i Mateše željela potopiti, pa makar s njim potonuo i cijeli brod, jer se u borbi za prevlast nad ekonomskim resursima Rijeke nisu birala sredstva. Ali, koliko god bi bivši direktor Croatia Linea želio za sobom, možda i s razlogom, povući Šarinića, Lužavca, Matešu i ostale, ostaje pitanje hoće li istraga preko njega skrenuti i u nekim drugim pravcima, prvenstveno prema Pašaliću, Ljerki Mintas-Hodak i drugim zaštitnicima.

Jer, Croatia Line nije bila samo najveći hrvatski brodar, već - pod Vukićevom sedmogodišnjom vladavinom - i bastion HDZ-a u čije se odaje nije moglo ući tako lako. Poznato je da je Vukić u toj zgradi noću održavao stranačke sastanke, dogovarao stranačku strategiju i kupovinu prebjega iz drugih stranaka, organizirao čak i izborne skupštine stranke u kongresnoj dvorani svoje tvrtke. Međutim, mnogo toga je zasigurno i nepoznato javnosti, ali ne i onima koji Vukića danas štite s obrazloženjem da se radi o političkom obračunu. Vukić je bio darežljiv prema svojim poklonicima i pokroviteljima, samo je nepoznato do koje mjere i ima li s tom njegovom osobinom veze nedostatak više desetaka umjetničkih slika, pištolja, mobitela i ostalih “stvarčica” koje je utvrdila inventura što je obavljena nakon Vukićeva odlaska iz kompanije. Netko bi možda rekao da Šarinić i njegovi sada trljaju ruke od zadovoljstva. Ali, imaju li razloga za to kad je gotovo istovremeno s procesuiranjem Vukića konačno objavljen nalaz Financijske policije o poslovanju HNK Rijeka kojom su oni godinama drmali? Nalaz je porazan: Rijeka duguje državi deset milijuna DEM neplaćenog poraza. Kako je lijepo danas slušati i čitati njihova opravdavanja i izmotavanja da bi naplata tog poreza značila praktički smrt za klub i kako porez, pa još k tome kudikamo veći, nisu plaćali ni ostali klubovi poput Dinama, Hajduka i drugih. Naime, prije četiri godine riječki su financi, pod egzekutorskom palicom Petra Čarića i guruovskim pokroviteljstvom Hrvoja Šarinića, jednostavno izmislili da Novi list jedini u državi nije platio porez na uslugu. Kad se saznalo da bi Šarinićev aršin uništio Hrvatsku tiskaru, sve je završilo u ladicama. Ali, sve se vraća. Svi računi kad-tad dođu na naplatu.