Mesićeva treća »lekcija« Račanovoj vladi

Treći put u vrlo kratkom vremenu predsjednik Stipe Mesić imao je nešto poručiti Vladi, a da se pritom ne radi o kurtoaznim porukama. U prvom slučaju spočitnuo joj je izvaninstitucionalno donošenje odluka na sastancima predsjednika šestorice, drugi puta podržao je najavljenu rekonstrukciju Vlade, tvrdeći da su za nova vremena potrebni novi ljudi, a treći puta upozorio je da je predsjednik Vlade - Ivica Račan, a ne šestorica. To zadnje snažno se podudara s onim što je na izvanrednoj konferenciji za novinare rekao Račan, tvrdeći da je Vlada homogena i da u njoj nema strančarenja. I Mesić i Račan su odlučili podići zid oko Vlade, znajući da stranački utjecaji polako prelaze u pritiske koji bi mogli postati, ako već nisu - nepodnošljivima.
Taj dio priče o Vladi nije jedini pokazatelj približavanja Mesića i Račana, čija su se razmišljanja početkom veljače dosta razlikovala. Sjetimo se samo pitanja tajnih službi. Približavanje svojim izjavama potvrđuje i dr. Zdravko Tomac, još jedan od onih koji se dugo nisu mogli pomiriti s Mesićevom pobjedom i Budišinim porazom, a pitanje je rastu li zato Budiši i ostalim HSLS-ovcima zazubice ili će pognuti glave i tu i tamo prigovarati, poput ministra obrane Joze Radoša, kojem se ne sviđa odnos MORH-a i Glavnog stožera generala Petra Stipetića... Kako god bilo, u zadnja dva od tri oglašavanja na Vladin račun, Ivica Račan je dobio Mesićevu podršku, koju možda nije očekivao, a predsjednik države pojačao ju je i zaštitom Vlade u slučaju Enrona.
Nema dvojbe da se Mesićeva tvrdnja o tome da ministri koji se moraju konzultirati s predsjednikom stranke nisu u pravu odnosi na HSLS, jer to se ni ne može odnositi na bilo koju drugu stranku. Jednako bi se mogli shvatiti prigovorio o pretjeranom kadroviranju u strankama, jer HSLS je stranka s najviše stranačkih ljudi u i pri Vladi. Zlobnici (iz HSLS-a) će reći da je to nastavak predizborne predsjedničke kampanje drugim sredstvima, pa iako Mesić ni u pobjedničkim trenucima zlobno ne zaboravlja neke povijesne činjenice (vidi slučaj Pašalić), bilo bi politički promašeno da isto radi s Budišom. Uostalom, već je i Radimir Čačić izjavio da je HSLS u preslab da bi mogao tražiti rekonstrukciju Vlade.
Mesićevim i Račanovim istupima, priče o nestabilnosti Vlade uzrokovanoj »oporbom u vlasti« i »pritiscima nekih u i pri Vladi, koji su članovi HSLS-a« bit će okončane, barem za neko vrijeme, odnosno do moguće rekonstrukcije Vlade. Najnoviji problemi s HSLS-om samo su potvrdili da je nevjerojatno da Vlada, pred kojom je gomila problema, može proizvoditi probleme u samoj sebi. Dr. Goran Granić je zamjenik predsjednika Vlade, ali politički beskoristan kad predlaže Budišin ulazak u Vladu. Te su okolnosti izbacile na površinu Račana kao neupitnog šefa, koji će ubuduće diktirati tempo rada i organizaciju Vlade te sigurno može reći da »nije svako zlo za zlo«, naročito ako mu ne samo učvrsti položaj već i smanji ambicije onih koji misle da SDP više nije ono što je bio 3. siječnja. Sastanak vodstava SDP-a i HSLS-a samo će potvrditi tako nešto.