Ponoć između petka i subote potrošena je u Zastupničkom domu na uzaludnu raspravu: treba li ili ne treba skinuti zastupnički imunitet Dariju Vukiću, riječkom hadezeovcu upetljanom u slučaj “Croatia linea”, nesretnog brodara u ekonomskim nevoljama. Odlučeno je naposlijetku da treba omogućiti pravosudnim tijelima da “koriste” Vukića. Ali, ta je odluka stvar većine, a prava je većina dreždala pred ekranima slušajući raspravu. U raspravi, pak, čovjek je mogao dobiti dojam da se to ipak nešto pakira Vukiću, jer on je kao Pašalićev čovjek (za Riječane to nije nikakva tajna), jer on je siroti menadžer kojem nova vlast želi prikrpati sve grijehe propasti golema brodara, i on je, kao, stari politički suparnik Slavku Liniću, a Linić je to sve i zakuhao.

Televizija ne samo da stvara pogrešni dojam o izgledu ljudi koji pred kamerama nastupaju, ona to može učiniti i nespretnošću aktera o smislu poruka koje šalju s govornica. Tako se razgovaralo o imunitetu bivšeg čelnog čovjeka “Croatia linea”, a ne o saborskom zastupniku. Sve što slučaj riječkoga brodara otvara s istom osobom, trenutno zastupnikom, nema baš nikakve veze. Pravno, imunitet zastupnika štiti samo u slučaju da se kazneni ili neki drugi sudbeni postupak vodi protiv njega temeljem nekog njegova zastupničkog djela, postupka ili riječi. Sve ostalo i u svemu ostalome Dario Vukić je građanin, podložan pravnoj normi u mjeri u kojoj su to i njegovi birači i svi ostali - građani.

A to je dječja pjesmica. Udružena s nespretnom formulacijom Imunitetno-mandatne komisije slučaj je pretvoren o široko polje za Šeksa, Mintas-Hodak i Njavru, HDZ-ove zastupnike koji su govorili o 'Vukiću kao direktoru propalog poduzeća, a ne o zastupniku koji je nekoć bio direktorom tog istog privrednog neuspjeha baš njihove, HDZ-ove, vlasti. Tome valja dodati i još jednu nespretnost, obrazloženja stečajne taktike u turizmu, odgođene za jesen, i u slučaju 187 kolektiva iz državnoga portfelja čiji su stečajevi također “odloženi”, jurišna skupina saborske oporbe uspjela je stvoriti dojam da je Dario Vukić siroti čovjek ostavljen na milost i nemilost saborskoj većini.

Da bi stvari bile potpuno jasne, valja podsjetiti na jednu davnu raspravu o skidanju imuniteta potpredsjedniku Vlade Borislavu Škegri. Tada je bila riječ o slučaju “pištolj i novinarka” i o tome da je sam Škegro tražio da mu se imunitet skine, jer on s tom optužbom više nije mogao izdržati ni privatno ni službeno. I što se dogodilo? HDZ kojemu je Škegro i njegova stigma već debelo išao na živce listom je stao iza takvoga ministra. Bila je to jedna od rijetkih prilika kad je i Gojko Šušak nešto rekao javno, pa je mogući presedan sa skidanjem imuniteta nazvao pogrdno “tjeranjem muha s dreka”, jer koliko tek on ima tužbi protiv sebe. Zanimljivo, tad su na Škegrinoj strani bili isti akteri (ne toliko osobno koliko ideološki, dakle stroga HDZ desnica) kao i u Vukićevoj priči. Reklo bi se, kao da se boje presedana i po sebe same.

Stoga se racionalnim čini prijedlog da se strogo razdvoje imunitetne rasprave o zastupniku od onih rasprava o slučajevima kad su građani-zastupnici počinili neko djelo izvan zastupničke dužnosti. Od prometnih nesreća do nesretnih poteza u riacionalnoj privredi.