SLUČAJ ENRON: VLADA U ZAGREBU IMA JOŠ MALE ŠANSE DA SPRIJEČI RUŠENJE SVIH POLITIČKIH I GOSPODARSKIH VEZA SA SAD-om

Hrvatska Vlada ima još samo nekoliko dana da iskoristi posljednju priliku i zaustavi naglo pogoršanje američko-hrvatskih odnosa. Novo "ledeno doba", povremeno toliko karakteristično za vrijeme vladanja pokojnog predsjednika Tuđmana, prijeti da, na sličan način, zaledi i novu hrvatsku vlast. Ovog puta, povod za otvaranje šireg područja američko-hrvatske nestabilnosti jest slučaj "Enron", preko kojega se prelama, očito, veća politička igra.
Činjenično - tijekom ovog tjedna moralo bi doći do novog, ako Amerikanci pristanu na hrvatsko traženje, možda i posljednjeg susreta predstavnika hrvatske strane i američke megakorporacije, najveće svjetske energetske kompanije "Enrona" - na neutralnom terenu. Neće biti, međutim, novih pregovora, neće biti nikakva "protokola 2", novog ugovora. Hrvatska, tvrde Amerikanci, može birati - potvrditi houstonski protokol, čije potpisivanje je sama inicirala, predložila sadržaj i potpisala prije pet tjedana, ili prihvatiti provođenje ugovora potpisanog prije više od godinu dana, o izgradnji plinske termoelektrane "Jertovec", u vrijednosti od 175 milijuna US dolara. U protivnom, automatski će biti aktivirana tužba u Beču, koja će Hrvatsku stajati i više od spominjanih 40 milijuna US dolara odštete američkom investitoru.

Što se Hrvatske tiče, tu se priča ne zaustavlja - slijede posljedice puno skuplje od 40 i više milijuna dolara. SAD je spreman proglasiti Hrvatsku nesigurnim područjem za američka ulaganja, s naglaskom da američki kapital u Hrvatsku ulazi na vlastitu odgovornost, jer je riječ o zemlji u kojoj dogovorena riječ i potpis - ne znače mnogo!
Nadalje, slijede i političke posljedice - predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivica Račan ipak će otputovati u Washington 9. i 10. kolovoza, ali u svom "Guinnessovu" posjetu (po prvi put u SAD službeno zajednički stižu nečiji predsjednik i premijer) Washingtonu, imat će prilike "uživati" u najminimalnijem mogućem rangu službenog posjeta, tzv. radnom, što otprilike znači - neće biti crvenog tepiha, neće ih dočekati američki Predsjednik, nema postrojavanja, tek u Bijeloj kući dočekuje ih na jednom od ulaza državna tajnica Madeleine Albright. Mesić i Račan američkog predsjednika Clintona vidjet će tek protokolarno, u vremenskom terminu od, vjerojatno, "5 do 15 minuta", dok će im, ovoga puta nimalo ugodno društvo praviti državna tajnica Albright.
Gotovo je definitivno sigurno - otpada gospodarski dio posjeta (možda "Enron" može ugurati neki susret na brzinu) - što znači da Mesić i Račan vjerojatno neće imati prilike susresti se s američkim poslovnim ljudima, nadležnim ministrima, dakle neće biti iskazivanja spremnosti predstavnika američkog kapitala za investiranje u Hrvatsku - što je trebao biti, ustvari, najvažniji zadatak američko-hrvatskog susreta. Naravno, otpadaju i prigodne "masovke", poput svečanih objeda u Bijeloj kući i sl. Mesić i Račan imat će prilike, izgleda, tek se slikati za unutrašnjo-političke potrebe!
Svjetske financijske institucije prate kako će se završiti slučaj s "Enronom", a dogodi li se preporuka State Departmenta o neulaganju u hrvatsko gospodarstvo, sasvim sigurno Hrvatska može zaboraviti što su to strana ulaganja u sljedećih nekoliko godina.

Najmoćnija žena svijeta - državna tajnica Madeleine Albright i njezin najmoćniji čovjek na ovim prostorima veleposlanik William Montgomery, najblaže rečeno, šokirani su ponašanjem ljudi koje su, sve do prije nekoliko dana, idealizirali - premijerom Račanom i predsjednikom Mesićem!
Račanov zamjenik Goran Granić ulazi u otvoreni nediplomatski sukob s Montgomeryjem, braneći mu ono što je on uredno upražnjavao i u Tuđmanovo doba, da kritizira Amerikancima neshvatljive poteze hrvatskih vlasti. Amerikance posebno šokira aktualno uključenje u slučaj "Enron" i predsjednika Mesića, koji ovih dana, govoreći o poslu s "Enronom" čitavu stvar politički obavija pričom što je Tuđman time htio, kao da nije na djelu nepoštivanje "promijenjenog" ugovora iz Houstona, dakle protokola na kojem je upravo inzistirala nova vlast, koja ga je željela očistiti.
Sasvim je sigurno da je posao s "Enronom" od početka bio pod nadzorom politike, te da to traje već pet godina! Sve je počelo 1995. godine, nakon Oluje. Stižu američki stručnjaci predvođeni Zdenkom Gast. Netko bi morao imati rupu u glavi da tada dođe investirati u Hrvatsku, tvrdi gospođa Gast na OTV-u. Od početka se u te gospodarske stvari, na žalost, kažu Amerikanci, miješa politika. Redom "padaju" američki divovi: "Ensearch", "Texas Utilities", "Shell", "Boeing", sada "Enron", a i "Bechtel" (to i ne spada u američko ulaganje, on nabavlja kredite koje otplaćuje Hrvatska). "Gdje dolazi do investiranja američkog kapitala, tamo jednostavno, ne padaju bombe", kratko objašnjavaju Amerikanci zašto bi Hrvatska morala biti zainteresirana za američka ulaganja.

- Ništa nije "klapalo", naročito na početku, kada je sve išlo preko Hrvoja Šarinića, Tuđman nema čistu sliku. Kasnije, Tuđman stavlja Ivića Pašalića, on prenosi što se uistinu događa, no i tada osobna politika pojedinih ljudi oko Tuđmana blokira gospodarsku logiku. "Enron", nakon tri i pol godine pregovora, odustaje od "spornog" posla dobave plina za "Jertovec".
- Bilo je, naravno moguće da Hrvatska dobavom plina preko "Enrona" bude zakidana, no procijenite sadašnju situaciju: mi smo morali odustati od posla s ruskim plinom, premda smo jamčili cijenu od 8 centi po kubičnom metru. Znate li koliko sad Hrvatska plaća taj plin - 15 centi!, kažu u "Enronu". No, konačno, dolazi do potpisivanja ugovora, u lipnju prošle godine, i Amerikanci izrađuju potrebnu projektnu dokumentaciju, naručuju plinske turbine, opremu, sređuju kreditne linije banaka i ove jeseni žele početi s gradnjom termoelektrane. Hrvatska strana, međutim, ne ispunjava svoj dio posla, dolaze izbori, nova vlast, koja "mrzi sve projekte dogovorene pod Tuđmanom", zaključuju Amerikanci.
Novi žele promijeniti "Tuđmanov" ugovor. Sastavljaju promijenjene odredbe, traže sastanak s "Enronom", odlaze napokon u Houston, gdje delegacija u sastavu Granić, Fižulić i Čović dva dana naporno pregovara. Usvajaju se predložena hrvatska rješenja u pet točaka, a protokol biva potpisan. Hrvatska preuzima obvezu u roku od mjesec dana (što je isteklo 8. srpnja) staviti svoj konačni potpis. Granić i Fižulić, međutim, u tih mjesec dana očito "zaboravljaju" na ugovor, Amerikanci tvrde da im se ni ne javljaju! Rok prolazi, američki veleposlanik i Zdenka Gast reagiraju medijski, ne skrivajući svoj šok i poručujući hrvatskoj vlasti da radi nešto u svjetskim poslovnim krugovima nedopustivo - odbijaju izvršiti dogovoreno i potpisano.

Goran Granić, idući dan, preko HTV-a i ostalih medija reagira oštro i za Amerikance vrlo neugodno. Američka strana, i ona politička i gospodarska, ovakve izjave smatra neuvjerljivima i - amaterski neozbiljnima. Čuli su da hrvatska strana slučaj namjerava konačno definirati i zaključiti prilikom svog odlaska u Washington, no, tvrde Amerikanci, tada neće imati više tu mogućnost. Tu mogućnost hrvatska strana ima, kao što je rečeno na početku teksta, još samo par dana.
"Europske zemlje iskazuju veliku podršku Hrvatskoj, hvale je, tepaju joj, najavljuju integracije, mi razumijemo da je Hrvatskoj primarni cilj ulazak u EU, no neka se hrvatski građani upitaju - što od tog političkog svjetla, od sjajnih putovanja svojih vodećih ljudi, silnog blistavog rukovanja dosad imaju!? Nova politička garnitura, odmah po dolasku tvrdila je da znaju kako samo strana ulaganja mogu izvući Hrvatsku - nama se više, nakon 6 mjeseci, ne čini da su to bile ozbiljne misli i tvrdnje", tvrdi američka strana!
Amerika očito sprema hrvatskoj politici "lekciju", a prvo će joj objasniti što zapravo znači parola kojom je Clinton osigurao po drugi put svoj mandat - "Sve je u ekonomiji, glupane". Našem političkom dvojcu, stoga, kad budu čekali ispred Bijele kuće, da ih u nju uvede državna tajnica Madeleine Albright, bilo bi dobro da prvo pogleda u njezin rever - gdje će stajati neki od njezinih znakovitih i prigodnih - broševa!

Bolje informirani stručnjaci s američke strane tumače što se zapravo događa: kao i u prijašnjoj vlasti, tako i u ovoj, pojedinci "zamagljuju" namjerno posao s Amerikancima. Američki je kapital bio i prije i sada je nepopularniji od europskog za nadležne državne službenike.
Radi se o tome što je kod Europljana uobičajeno da se prigodom uspješnih dogovora oko velikog posla fleksibilno daju provizije, u dogovorenom postotku od "biznisa". Amerikanci su tu vrlo "nefleksibilni", zahvaljujući na drugi način — dogovaranjem povoljnijih poslova ubuduće. To na balkanskom, pa i na "zapadnobalkanskom" prostoru očito "ne igra".

Amerikanci objašnjavaju i sljedeće činjenice - zadnji pasus protokola iz Houstona sadrži odredbu da ako ne bude verificiran u roku, od Hrvatske, znači da se automatski stavlja u daljnju funkciju stari ugovor. To je hrvatska strana u Houstonu potpisala i bila toga svjesna. Osim toga, za vrijeme svog više no ugodnog susreta s Mesićem i Račanom u Zagrebu, državna tajnica Allbright (jer američko gospodarstvo diktira politici, dok je u Hrvatskoj, očito suprotno) jasno je upitala obojicu hoće li biti realiziran ugovor s "Enronom", na što su obojica rekla da jamče da će to tako biti!
"Pa kako oni sad misle doći u Washington i državnoj tajnici pogledati u oči, kao što je i njoj sad neugodno zbog toga pogledati Clintonu u lice!?", tvrdi američka strana.

"Što uopće Mesić zna o "Enronu", osim što je površno čitao transkripte ne pitajući nikoga o tomu ništa", kažu s ogorčenjem u Amerikanci.
"Mesić kaže da slučaj ’Enron’ treba očistiti od politike, a očito ne uviđa da on i Račanovi ljudi sad čine istu stvar - miješaju politiku i gospodarstvo", tvrde Amerikanci.