Soroseve najave o smanjenju aktivnosti hrvatske podružnice Otvorenog društva, a time i manje novca rezultirale su kadrovskim previranjima koje su daleko od demokratskih načela koje bi trebala biti obilježje svih nevladinih udruga. Tako je nakon naprasne smjene direktora Instituta Otvoreno društvo Hrvatska Branka Vukovića ostalo puno nedorečenosti i gorčine. Osvrćući se na protekla događanja Vuković je u našem listu nedavno javno progovorio o pozadini sukoba u Zakladi i brojnim “prljavim igrama” koje su se vodile. Kako je rekao, u to su bili upleteni ne samo ljudi iz Instituta već i izvan njega. Poluga je, svakako, bila Slavica Singer, Predsjednica Upravnog odbora, ustvrdio je on. Podsjetimo, prema riječima Vukovića, njegovo razrješenje uslijedilo je nakon duge i iscrpljujuće sjednice koja je nakon deset sati podastiranja neargumentiranih i neprihvatljivih “činjenica”, uz laži, podmetanja i poluinformacije rezultirala iznuđenim glasanjem.

Neposredno nakon što je objavljen razgovor s Vukovićem kontaktirali smo i predsjednicu Upravnog odbora Slavicu Singer s molbom da odgovori na neka pitanja, no zbog poslovnih obveza u inozemstvu, tek prije nekoliko dana dobili smo prilično škrte odgovore na nekoliko postavljenih pitanja. Slična pitanja postavili smo i jednoj od članica Upravnog odbora Nadeždi Čačinović koja je nakon Vukovićeve smjene dala ostavku.

- Vuković je stradao kao žrtveno janje, a način na koji je smijenjen za mene je bio neprihvatljiv. Naime, takvo odlučivanje protivi se demokratskoj i otvorenoj instituciji kao što je Otvoreno društvo.

- Na Vukoviću su se prelomili sukobi interesa. Navukao je na sebe nezadovoljstvo zaposlenih zbog pokušaja provođenja Sorosevih odluka. Ne možete pokušati smanjiti broj zaposlenih i budžet, a da pritom ne navučete bijes onih koji se osjećaju oštećeni. Singer je pak, prema Centrali htjela stvoriti dojam da je kod nas sve u redu, ali da je samo neodgovarajući izvršni direktor. Na tim mučnim sjednicama Upravnog odbora ona je neosnovanim i neargumentiranim optužbama uspjela sprovesti svoju ideju smjenjivanja Vukovića. Bilo je tu grubih diskreditiranja Vukovića i kao što sam kazala to je izazvalo moje nezadovoljstvo i obavezu da, ako već ne mogu objasniti skandaloznost toga postupka, dam ostavku. Žao mi je što su moji kolege pristali na tu pomalo staljinističku logiku da će žrtvovani pojedinac pretpostavljati daljnju dobrobit za “cijelu stvar”.

- Budžet je prepolovljen, od zaposlenih također, ostaje samo pola i ono što se od nas očekivalo je to da prihvatimo da ćemo dobivati manje novca i da razvijamo strategiju tako da nademo razloge zašto nam treba manje novca. Mislim da su to bila pomalo nerealna očekivanja. Naravno da je osnovna zasluga ondašnje Zaklade bila što je držala otvoreni prostor u vrijeme kada je totalitarni zahvat hadezaeovske politike bio takav da je taj neovisni izvor sredstava u kulturi, medijima, a posebno za NVO, bio od velikog značenja. Nadalje, čini mi se da se očekivalo da će nova vlast preuzeti sve ono što smo mi radili i da ćemo mi bez ikakvih poteškoća naše projekte primijeniti u praksi što je nerealistično. Nije moguće očekivati da se jedan takav sustav kao što su nevladine organizacije odmah udruži s novom Vladom.

- U toj promjeni očekivanja od Fondacije, veliki je broj članova Upravnog odbora imao konflikt interesa: Po mom mišljenju pogrešno su odlučili kada su pretpostavili da će neki Ijudi koji su vezani financijskim interesima biti angažiraniji. Dakle, u novonastaloj političkoj situaciji, položaj nevladinih udruga pa tako i Otvorenog društva uveliko je promijenjen. Normalno je da je interes donatora nepouzdan, jer više nema nekih kriznih situacija i to će uveliko “krojiti” daljnju sudbinu nevladinih organizacija.

- Gospodin Vuković nije naprasno smijenjen. Donošenju odluke je prethodila duga, ali što je mnogo važnije, temeljita i argumentirana rasprava.

- Mreža Sorosevih fondacija će prema želji svog donatora, gospodina Sorosa djelovati do 2010. godine, pa tako i naša. U tom razdoblju nastavit ćemo s financiranjem onih programa koji imaju, po našoj procjeni, mogućnost osamostaljenja (na primjer neki programi u obrazovanju, u kulturi...), ali ćemo uvijek ostati otvoreni i za male eksperimentalne programe, kojima se može unijeti u neku sredinu novi pristup, novo gledanje. Također smo otvoreni za suradnju s Vladom u procesima daljnje demokratizacije zemlje (kroz zajedničko ulaganje na projektima reforme javne uprave, reforme obrazovanja, politike razvoja poduzetništva i kulturne politike). Nadam se da će u Hrvatskoj, koja konačno postaje pravnom državom i u kojoj procesi demokratizacije imaju svoju šansu, Institut Otvoreno društvo-Hrvatska biti partner svima (od nevladinih organizacije do Vlade) koji te procese podržavaju.