Ustavne promjene po mjeri građana ili po mjeri kancelara?

Hoće li Hrvatska, predloženim promjenama Ustava, dosadašnji polupredsjednički sustav zamijeniti kancelarskim, kako su to više puta u saborskoj raspravi ustvrdili predstavnici oporbenih stranaka?
Ako je suditi po mišljenju većine zastupnika vladajuće šestorice, o tome nema ni govora. Dapače, u ime predlagača, ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević kazao je da bi ukidanje jedne od najspornijih odredbi, po kojoj predsjednik Republike može na prijedlog Vlade raspustiti parlament, zapravo značilo uvođenje skupštinskog, a ne parlamentarnog sustava, za koji se zalažu gotovo svi sabornici. Oporba tvrdi da bi, prihvaćanjem ovakvog prijedloga, moć koja je do sada bila koncentrirana u jednom čovjeku – predsjedniku Republike, ubuduće bila u rukama premijera i predsjednika Republike, a da bi se Sabor pretvorio u puku glasačku mašinu, što je, ako ćemo govoriti istinu, i bio svih ovih deset godina.
Teško je othrvati se pomisli da je, naravno u najcrnjem scenariju, moguć i takav ishod. Ne bi bilo dobro da šestorica »zaborave« na predizborna obećanja i sve one kritike, upućene HDZ-u i autoritarnom načinu vladanja jednog čovjeka, koji je smatrao normalnim da odlučuje ne samo o imenu jednog nogometnog kluba, nego i o rezultatima koje će taj klub postizati. Nije se Franjo Tuđman tako ponašao zato jer su mu Ustavom bile određene tako široke ovlasti, nego zbog toga što ga Ustav gotovo ni u čemu nije ograničavao, dajući mu onoliku slobodu koliku je sam želio uzeti. Zbog toga je ovaj put vrlo važno točno odrediti tu tanku granicu između podnormiranosti, kao što je bilo do sada, i prenormiranosti, kada bi se Ustavom regulirala pitanja koja bi se trebala riješiti zakonom i čime bi Ustav izgubio ulogu temeljnog državnog dokumenta. Upravo zbog takvog, nedorečenog sadržaja »božićnog Ustava« iz 1990. godine, šestorica u saborskoj raspravi i nisu imali previše mogućnosti za njegovu kritiku. Sada bi pak i te kako trebalo pripaziti na »kancelara«, ma tko on bio, kako si ne bi Ustavom prisvojio ono, što je do sada imao predsjednik Republike.
Zanimljivo je da su i HDZ-ovi zastupnici, unatoč ponekim teškim kvalifikacijama o prijedlogu promjena Vlade i Predsjednika Republike, na kraju, ipak ostali suzdržani prilikom glasovanja, uz iznimku Vlatka Pavletća, koji je ovaj put otvoreno glasovao za prijedlog šestorice, za razliku od glasovanja o Ustavnom zakonu o pravima manjina, kad je čekao ishod glasovanja šestorici nepouzdanog Milana Đukića. Ishod ovoga probnoga glasovanja, u kojemu nije bila potrebna dvotrećinska većina, po svemu sudeći šestorici će omogućiti da na jesen, bez većeg straha, napravi Nacrt prijedloga promjena Ustava i uputi ga u saborsku proceduru. Očito, HDZ-ovci postaju svjesni da im se politički ne isplati biti protiv, nego tek nalaziti greške u prihvaćenom prijedlogu, tvrdeći kako je prošli Ustav bio rezultat ratnih okolnosti te da ga treba mijenjati.
A predloženim promjenama – iako su one napisane nemuštim jezikom na samo pet stranica, kako tvrde HDZ-ovci, a ministar Ivanišević odgovara da je riječ tek o prijedlogu koji se mora nadopuniti – Hrvatska bi napokon umjesto dosadašnjeg Ustava koji je odgovarao mjeri jednog čovjeka, trebala dobiti Ustav koji će biti po mjeri svakoga njezinoga čovjeka.