Kažu da je njemački fizičar M. Planck jednom rekao kako ove ideje ne osvajaju javnost time što ljudi uvide da su im stavovi pogrešni te prihvaćaju nova saznanja, nego tako što nosioci staroga izumiru. Najnovije ideje saborskog zastupnika Đukića doista su potvrda razmišljanja kako se čovjek teško mijenja. On tvrdi da bi se Hrvatska trebala definirati kao država građana. Samo, tada nije jasno od kojih je građana država dobila ime?

Ako samo građani nastavaju Hrvatsku, onda bi se ta zemlja trebala nazivati Građanska. Latini su zvali državu civitas, što dolazi od riječi civis - građanin. Svuda je u svijetu jasno da zemlja dobiva ime po narodu koji je nastanjuje, osim novootkrivenih useljeničkih zemalja. On očito ima nešto protiv toga što ova zemlja nosi ime prema narodu koji je nastanjuje. No to ne znači da bi Hrvati u toj državi imali veća prava od drugih koji se ne nazivaju Hrvati, a njezini su građani. Posvuda je običaj da useljenici primaju ime matičnog naroda u drugoj i trećoj generaciji te se integriraju, osim ako ne nastanjuju veća područja isključivo sami sa svojom kulturom i jezikom. Hrvatska ima velike ljude svih profila koji su bili Hrvati, ali su im djedovi došli iz drugih naroda. Gosp. Đukić očito razmišlja o staroj velikodržavnoj ideologiji. Što nije naše, to nije ni njihovo. Kako onda može zahtijevati da ova polugladna i velikim dijelom od njegovih sunarodnjaka razorena zemlja treba odvajati od svojih usta da bi obnovila kuće onih koji ne mogu prihvatiti hrvatsko ime ni zemlje ni njezina matičnog naroda. Kako se ponaša Srbija sa svojim Hrvatima koji su u Vojvodini dulje od Srba? On kaže da se to mora učiniti, jer su "Srbi specifičan narod u Hrvatskoj". Po čemu su specifičan narod? Zar po tome što su u svim prijelomnim vremenima bili na protivnoj strani od volje hrvatskog naroda. Američki kongresmen Vojnovich, srpskog podrijetla, ne zna srpski, ali se zna zauzeti za srpske nacionalne interese.

Prilikom svog boravka ovdje prigovarao je da Hrvatska mora graditi njihove porušene kuće, a srpskoj opoziciji preporučio da se ujedini, jer "samo sloga spašava Srbina". O hrvatskim stradalnicima ovdje i u Bosni nije potrošio ni jednu riječ. Trebalo bi ga zapitati bi ti njegova nova domovina, SAD, gradila kuće stanovnicima Texasa da su se ovi za vrijeme rata stavili na stranu neprijatelja? Poznam Nijemca koji je visoko rangiran uglednik u duhovnim krugovima Njemačke. Kad sam mu rekao da njemački narod nije kriv za zla II. svjetskog rata, jer su izabrali Hitlera samo sa 36 posto glasova, a on je poslije zaveo diktaturu, on se na veliko moje iznenađenje silno naljutio.

Rekao je kako su oni bili za Hitlera i da onoj generaciji tu odgovornost nitko ne može skinuti. Neka gosp. Đukić usporedi ovo s ponašanjem svoga naroda za vrijeme najnovijeg rata. Sigurno je plemenito oprostiti, ali se ne može govoriti kako narod uopće nema nikakve krivnje, jer je za sve kriv Milošević. A tada još nije bio takav diktator kao danas. Zato je u ovoj teškoj situaciji odvajati za obnovu kuća odmetnika samoubojstvo za ovu vlast dok istovremeno "R. Srpska" ne dopušta Hrvatima ni nosom priviriti na svoja ognjišta. Gosp. Đukić nedavno je bio u Banjoj Luci kad su Krestić, Dodik i drugi držali seansu o hrvatskom genocidu. Ni jedne riječi Đukić nije izgovorio o vlastitom genocidu. Vlast je učinila mnogo dozvolom povratka. HDZ je stvarao velikodušne zakone koje nije želio ostvariti. Oni koji u svijetu plaču nad nečijom sudbinom moraju otvoriti blagajne i pomoći svima. Zar i drugi nisu ravnopravni "specifičnom" narodu?