Državno odvjetništvo paralizirano i bez »uskog grla«

Budući da je Državno sudbeno vijeće u ponedjeljak razriješilo Berislava Živkovića dužnosti državnog odvjetnika, iz toga bi se trebao izvući zaključak da je »usko grlo« koje je bilo glavna zapreka bržem i učinkovitijem rješavanju kriminalnih afera sada postalo prohodnim. Takva su barem predviđanja nedavno iznosili u vrhovima vlasti, točnije predsjednik Stipe Mesić, premijer Ivica Račan i ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević.
Nerješavanje slučajeva »Večernjeg lista« i Dubrovačke banke potaknulo je prije dva mjeseca predsjednika Mesića na to da svu odgovornost za to prebaci na Živkovića. Sada već bivšem državnom odvjetniku uzaludna su bila pozivanja na statističke podatke koji, objašnjavao je, demantiraju njegovu benevolentnost u obračunu s kriminalom. Bile su to ipak samo suhe brojke iz kojih se nije mogla razabrati gotovo nijedna krupna zvjerka za čiji je kazneni progon vlast zainteresirana.
Na najavu Živkovićeve ostavke pak, s relevantnih se mjesta čulo da neće biti nikakvog zastoja u radu Državnog odvjetništva, jer će njegovo mjesto privremeno popuniti njegov zamjenik Slavko Zadnik.
Osim toga, teško je povjerovati da će se Zadnik, koji je, kako sada stvari stoje, državni odvjetnik na određeno vrijeme, biti spreman ovoga ljeta upustiti u »rovanje« po kriminalnom talogu.
Da »pravi» državni odvjetnik još dulje neće biti u prilici ući u pravi obračun s kriminalom, ponajviše potvrđuje činjenica da je prazan zakonski okvir za njegov izbor. Naime, Ustavni sud je svojom odlukom, u paketu s predsjednicima sudova, »zabranio« DSV-u i izbor državnog odvjetnika. Zakon kojim će se na nov način odrediti njegovo imenovanje ući će u saborski postupak najesen. Nije isključeno ni to da će o tom zakonu biti nesuglasica, jer bi se mogli naći oni koji će i u novom načinu izbora državnog odvjetnika prepoznati uplitanje izvršne vlasti u pravosuđe. Naime, državnog odvjetnika ne bi imenovalo neko posebno stručno tijelo, nego bi to učinila Vlada, odnosno, u prvoj stepenici, ministar pravosuđa.
Osim toga, doima se da šestorica još ni približno nisu načisto s osobama koje bi mogle udovoljiti izazovima državnoodvjetničkog zvanja. Nedavno se kao mogućega novog tužitelja spominjalo Tihomira Rubešu, no u vezi s tim imenom sada vlada posvemašnji muk. Nagovješta se da bi tu dužnost možda mogao preuzeti istražni sudac Radovan Ortynski, ali pravih informacija o svemu tome još nema.
Šestorica su se, po svoj prilici, zavjetovala na šutnju o kadrovskim pitanjima u Državnom odvjetništvu ili ne znaju kime bi popunili to mjesto.
Čekanje na donošenje novog zakona i domišljanje vlasti o tome tko bi bio pogodan za Živkovićeva nasljednika moglo bi prouzročiti novi zastoj u izboru državnog odvjetnika, a time i u rasplitanju kriminalnih čvorova.
Budući pak da je usko grlo uklonjeno, možda sada ne bi bilo zgorega ugraditi kakav »mjerač brzine« na kojem bi se moglo očitati koliko je vremena prošlo da se raspletu ključne afere. Neke od njih, npr. slučaj »Večernjeg lista«, nameću se same po sebi. (Biljana Bašić)