Krajnje je vrijeme da se istraži uloga vikendica u hrvatskoj povijesti
Velik dio hrvatskih kućanstava ima, hvala bogu, vikendice na kopnu ili moru. Dok su se dijelili društveni stanovi, što jeftinim socijalističkim zajmovima, što vlastitim rukama podizane su vikendice. Sad se nepotrebno dvoji poboljšavaju li nam brojeve ovoljetne turističke sezone jer su s ono malo vrta, voćnjaka i vinograda one oduvijek održavale i stare korijene građana sa selom, a, dakako, i standard. Krajnje je vrijeme, međutim, da se uz ekonomsku, sociološku i psihološku istraži i povijesna ulogu vikendica kod nas.
Na to podsjeća i najnoviji susret vođa koalicijskih partnera u Budišinoj vikendici nedaleko od Zagreba. Neki bi radije naklapali kako to da za susret nije odabrana Račanova bračka kućica za odmor, a svejedno nam je jer riječ je o tome da se za važne susrete na kojima je prirodno očekivati političke sudare i napetu razmjenu mišljenja te, konačno, i rješenje problema, odabire mjesto opuštenijeg ugođaja.
U svjetsku su povijest ušli tako crnomorska Jalta kao djeliteljica i američki Camp David kao spojitelj dvaju, a Dayton čak triju (istina, lokalnih) svjetova. Nitko ne bi mogao preskočiti ni glasovite dače kojima su, usporedno s uspostavom sustava gulaga, Sovjeti nagrađivali najpredanije kadrove.
I naša povijest pamti i sindikalne, pionirske, omladinske, partijske koletivne "vikendice", ali i funkcionarske vikendice vile, od one Mamuline opatijske na dalje. Tita je čekala vikendica u svakoj republici i pokrajini, a zagrebačka "Zagorje" postala je i hrvatskim Predsjedničkim dvorima, dok su Brijuni, "kolijevka nesvrstnosti", s jelenima, paunima i mandarinkama postali Tuđmanovim "ljetnim dvorom". Za predsjednika Mesića preuređuju, navodno, nekadašnju Bakarićevu hvarsku "vikendicu".
Na moru se tako nastavlja dobra tradicija od splitske vikendice rimskoga cara Dioklecijana, a na kopnu od plemenitaša koji su po zagorskim, prigorskim, turopoljskim, slavonskim i drugim ljetnikovcima na dokonim zabavama pleli spletke potežući konce sve do zagrebačkoga banskog i bečkoga carskog dvora. Ne treba nikako zaboraviti ni intelektualne salone i ideološke kružoke istomišljenika. No, na razuzdanosti nekadašnjih ispičutura pintara tako danas jedni osnivaju društva za zaštitu baštine, a drugi - političke stranke. Ni povijest HDZ-a recimo (istina, zasjenjenu svlačionicom "Borca" i barakom iz Savske) nije izostavila vikendice poput one ilegalne, startne, Ledićeve u plešivičkom vinogorju te one neformalne, ne manje važne ni manje romansirane zagorske vikendice potencijalnih hadezeovskih frakcionaša i disidenata. Prepoučna je da bi se zaboravila i vikendica iz kosovskog filma o Špegelju i trgovanju oružjem.
S roštiljem i kotlovinom, kruhom iz krušne peći te domaćom šljivovicom i vinom, koliko ljubavnim i obiteljskim, vikendice zacijelo dobro pogoduju i drugim sastancima. Doskoro ćemo valjda doznati i doseg navodnoga blagotvornog terapijskog učinka i Budišine vikendice na glavne koalicijske partnere, ponajprije u i oko Vlade, što je nedvojbeno i dovelo političkome vikendaškom susretu.
Želite li izbjeći da i vaša vikendica uđe u povijest, gradite na manje kvadrata. Iako se pribojavam da je, kako je krenulo, i najmanja kvadratura dovoljna za neki susret na vrhu "u četiri oka".
Božica BRKAN