Marin Tomulić, bivši član uprave PIK-a Vrbovec i predsjednik Uprave Jadrankomerca iz Crikvenice, uhićen je 18. travnja ove godine i od tada se neprekidno nalazi u pritvoru. Optužnica ga tereti za osobito teško kazneno djelo zloporabe u gospodarskom poslovanju uključujući i potpisivanje 16 štetnih ugovora. Do sada mu je tri puta produživan pritvor, a od samog uhićenja do danas obitelj je poduzela niz koraka kako bi dokazala nevinost Marina Tomulića pribjegavši na kraju i internacionalizaciji slučaja.

Već 1. svibnja, samo 12 dana nakon Tomulićevog uhićenja oglasilo se dopisom i zamolbom hrvatskim novinarima Društvo francusko-hrvatskog prijateljstva, koji je potpisala Jacqueline Bessuand, u kojem se od hrvatskih novinara traži da o “slučaju Tomulić” pišu korektno i pošteno. Pismo s opširnim opisom optužnice i inkriminacija za koje se Tomulić tereti poslano je i francuskom ambasadoru u Zagreb i u njemu se traži da u okviru svojih mogućnosti poduzme mjere kako bi se Tomulić pustio iz pritvora u kojem se nalazi već puna tri mjeseca.

Nema ničeg čudnog što obitelj Tomulić koja većinom ima francusko državljanstvo pokušava naći olakšavajuće okolnosti za svog oca, muža i brata koji je osim toga lošeg zdravlja nakan prometne nesreće čije posljedice nisu sanirane. Čudno je što Tomulić, čini se, neće biti jedini hrvatski pritvorenik za kojeg će se fražiti pomoć izvan hrvatskog pravosuđa i hrvatskih zakona raznim kanalima mogućih utjecaja.

Odvjetnik Miroslava Kutle, prvog hrvatskog tajkuna, izravno u eter zaprijetio je kako će, ne bude li njegov klijent pušten iz pritvora, koji mu istječe krajem ovog tjedna, internacionalizirati njegov slučaj. Ispuni li odvjetnik obećanje bit će to svakako zanimljiv, a sigurno i poučan slučaj za inozemne institucije koje će se zacijelo prvi put u svojoj praksi susresti i s nekim posve novim saznanjima, kao što je primjerice - kako može tvrtka koja dnevno ostvaruje prihod od milijun DEM završiti u stečaju.

No, šalu na stranu. Prijetnje pojedinih odvjetnika pa i otvoreno traženje pomoći od stranih ambasada ovog trenutka sigurno ne idu u prilog pokušaja stvaranja pravne države. To je, osim toga, izvan svake sumnje pokušaj pritiska na pravosudne organe Republike Hrvatske sadržan koliko u samoj prijetnji, toliko i u mogućem angažmanu nekih inozemnih društava, diplomata ili delegacija.

Ne treba zaboraviti da je u procesu otuđivanja novca iz Hrvatske, od procesa pretvorbe i privatizacije nadalje, sudjelovao i velik broj inozemnih građana koji s Hrvatskom nisu imali nikakve veze osim što im je poslužila da olako steknu bogatstvo. Nekim su velikim hrvatskim poduzećima upravljali strani državljani, kao primjerice Gozdecky ili Bojanović. Velik je broj onih koji su s dvojnim državljanstvom zauzimali ključna mjesta u državnoj hijerarhiji, kao primjerice Šarinić, Mudrinić, Sušak... a javna je tajna da su državljani susjedne Bosne i Hercegovine, moglo bi se reći, masovno, sudjelovali u radnjama koje su Hrvatsku dovele do prosjačkog štapa. Pljačka Hrvatske u proteklih desetak godina odvijala se, htjeli to ili ne htjeli priznati, na očigled međunarodne zajednice i uz pomoć nekolicine stranaca, grupacija i društava te uz blagonaklonost onih od kojih se sada traži da utječu na hrvatske pravosudne organe i amnestiraju potencijalne “žrtve” i to u trenutku dok neki hrvatski tajkuni (Gucić, Radošević...) koriste gostoljubivost evropskih zemalja u koje su se sklonili da izbjegnu eventualne sankcije kod kuće.

Zato bi bilo mudro i nadasve pošteno da se oni kojima odvjetnici ovih dana upućuju tugaljiva pisma i traže pomoć u internacionalizaciji pojedinih slučajeva, vezanih uz uništavanje brojnih poduzeća i gospodarskog potencijala Hrvatske, na taj sirenski zov ogluše. Ako ništa drugo zato što oni koji nisu pokušali spriječiti pljačku stoljeća dok je bila u tijeku i sudjelovanje svojih državljana u njoj ne mogu pretendirati na to da budu arbitri u njenom sankcioniranju.

Hrvatska mora sama, bez pritisaka izvana na njeno pravosuđe i bez internacionalizacije pojedinačnih slučajeva, bili oni Kutlinog ili Tomulićevog kalibra, dovesti do kraja posao koji neće biti ni lak ni kratkoročan. Samo tako ona može postati respektabilna pravna i demokratska država čiji će članovi Društva hrvatsko-francuskog prijateljstva jednom moći odaslati apel francuskim novinarima da o “slučaju Šarinić” pišu objektivno i pošteno.