Večernji list: 21. 7. 2000.

HRVATSKA SVE ČEŠĆE U SUKOBU SA STRANIM POSLOVNIM PARTNERIMA ZBOG UGOVORA STARE VLASTI
Pokušat će se osporiti pravno neutemeljeni ugovori sa strancima
* Za sve poslove raspisivat ćemo javne natječaje i tako se riješiti mogućih pritisaka, kaže Goran Granić

Hrvatska država u zadnjih se desetak godina uplela u niz ozbiljnih gospodarsko-interesnih svađa s velikim i moćnim inozemnim tvrtkama. Najnoviji spor s američkim Enronom otvara pitanje jesu li se svjetske kompanije dosad nasrtljivo koristile lošom međunarodnom pozicijom Hrvatske kako bi si osigurale što profitabilnije poslove, ili se Hrvatska na nizu primjera pokazuj
e pomalo neozbiljnim poslovnim partnerom, jer prema međunarodnim zakonima, smjena vlasti sa sobom ne smije povlačiti i revizije potpisanih poslovnih ugovora.
Nedavno nam je zbog Enrona američki veleposlanik William Montgomery udijelio neugodne packe. Lekc
ije nam je u zadnje vrijeme dijelio i talijanski ministar gospodarstva Enrico Letta. Rekao je našemu ministru gospodarstva Goranku Fižuliću kako je spor s Astaldijem nastao iz "birokratskih razloga". Podsjetimo da je bivši ministar financija Borislav Škegro bio ljut jer je na ime jamstva za radove na cesti Zagreb - Goričan morao isplatiti 900 milijuna kuna, a Talijani su sami trebali sklopiti financijsku konstrukciju. Čini se kako još nije jasno hoće li se s Astaldijem postići dogovor na obostrano zadovoljstvo.

I Amerikancima Rivkin kontroverzan
Prošlog je tjedna "Washington Post" objavio povelik članak u kojem je ukratko opisao najznačajnije sporove Amerikanaca s Hrvatskom. Naglasak je stavio na hrvatske sporove s odvjetnikom Davidom Rivkinom i još dva odvjetnička ureda. Upozorio je i na natezanja s Enronom, kao i na nekadašnje nesporazume s Bechtelom, a koji su sada, čini se, izglađeni. Američke novine ocijenile su poslove američkih odvjetnika s Hrvatskom u najmanju ruku kontroverznim. Slučajeve Enrona i
Bechtela zapravo nisu komentirali.
- Što se tiče pisanja "Washington Posta" o našim obvezama prema američkim odvjetnicima, mi i danas pokušavamo utvrditi pravnu osnovu na kojoj su stvarane bilo kakve financijske obveze. Red je prvo utvrditi pravne osnove
za stvaranje nekog troška da bi se mogao potpisati bilo koji troškovnik. Ako smo odgovorni ljudi i poštujemo pravni sustav vlastite države, to moramo napraviti. A još ne znamo kako će se to točno razriještiti. Poštovat ćemo svaku obvezu koja je preuzeta u legalnoj proceduri, a osporit ćemo svaku odluku bez pravnih uporišta - prokomentirao je potpredsjednik Vlade Goran Granić. Što se tiče Enrona, Granić je rekao kako mu je samo poznato da pregovori - još traju.
Iako će predstavnici vlasti sada rado reći kak
o zapravo muku muče s ranijim dogovorima bivše vlasti, koja ih je sklapala u nepovoljnom međunarodnom političkom okružju, činjenica je da je i stara vlast vodila neugodne interesne bitke.

Podsjetimo i na slučaj kad se moralo odlučiti između ponuda Airbusa i Boeinga. Za donošenja odluke i nakon nje, priznali su kasnije ljudi iz bivše vlade, Hrvatska je bila izložena nemalim političkim pritiscima. Naročito su neugodni bili Amerikanci kad je njihov Boeing izgubio posao.

Pritisak njemačkih bankara
Ne treba za
boraviti i na izuzetno neugodnu situaciju kad je grupa njemačkih banaka zbog svojih loših plasmana Glumina banci oštro napala hrvatske vlasti sa zahtjevom da im hrvatski porezni obveznici namire štetu. Onim Nijemcima koji su odobrili kredite Gluminoj tresli su se stolci, a oni nisu prezali od grubih pa i neprincipijelnih politčkih pritisaka. Puno petljanja bilo je i s francuskim Bouyguesom, odnosno upitnim kriterijima za njihove koncesije na Tunelu Učka i Istarskom ipsilonu.
Čini se da se Hrvatska često u
pušta u političko-interesno odmjeravanje snaga s tvrtkama koje dolaze iz političkih velesila - SAD-a, Njemačke, Italije, Francuske... O tome kako se iz niza primjera može vidjeti da je vlast i u novim poslovnim pregovorima često u političkom škripcu, Goran Granić je rekao:
- Očito je da se pritisak osjeća. Pretpostavljam da pozicija Hrvatske nije neobična u odnosu na ostale tranzicijske zemlje ili zemlje koje su slabije razvijene. Mislim da je vrlo važno definirati jasan stav u skladu s hrvatskim interesim
i ne upuštati se u političke pregovore prije nego su nam jasni interesi i namjere. Valja provoditi jasne procedure. Kad su posrijedi poslovi, to znači javne natječaje. Pregovore treba voditi po pravilima struke i međunarodnih normi. Tako se možemo osloboditi dijela tih pritisaka.

GORAN GRANIĆ, POTPREDSJEDNIK VLADE:
Za velike projekte Hrvatska novca - nema
- Kad smo preuzeli odgovornost za vođenje izvršne vlasti, suočili smo se s nizom problema. Ti su problemi različiti od projekta do projekta, koji su nastajali u različitim okolnostima i s različitim motivima, a naša je zadaća odrediti se prema svakom projektu. Moramo vidjeti postoji li interes da se napravi revizija na obostranu korist. Zatečena financijska situacija ne dopušta nam financiranje iz proračuna ni jednog velikog infrastrukturnog projekta - ističe Goran Granić te dodaje:
- Normalno je, primjerice, problem Bechtela staviti na stol i reći: Mi jednostavno ne možemo izdvajati određena sredstva, tog novca nemamo. Granić ističe kako su zapravo svi
projekti pod revizijom.
- Lijepo je imati autocestu s punim profilom prema Dalmaciji. Porijeklom sam iz Dalmacije i sanjam o tome, no pitanje je je li zemlja sposobna za to, ili ćemo morati ići na korekciju te ideje, a ipak omogućiti kvalitetan i brz tra
nsport. Moramo se svesti u realne okvire.

Zbog HT-a pritisci i Kinkela i Genschera
Privatizacija Hrvatskih telekomunikacija jedan je od primjera velike interesne igre s političkom pozadinom. Dionice je nakon podosta petljanja svojedobno kupio Deutsche Telekom, za koji su lobirali i dvojica njemačkih bivših ministara vanjskih poslova - Klaus Kinkel i Hans Dietrich Genscher - pa se teško može reći da nije bilo političkih pritisaka. Prema mišljenju Gorana Granića, nastavak privatizacije HT-a dokaz je da se situacija popravila.
- Natječaj za konzultanta u drugoj etapi privatizacije HT-a pokazao je da financijske institucije imaju povjerenja u ovu vlast. Ponude su bile izuzetne. Naknada za konzultantske usluge u prvoj je etapi iznosila 3,25, a sada je 0,95 post
o. Borba je bila žestoka. To pokazuje ozbiljnost. Financijske institucije vjeruju u profesionalnost ove vlade - kaže Granić.
Međutim, govorka se kako stari savjetnik za privatizaciju HT-a misli da je ponovno trebao dobiti isti posao. Ne zna se hoće li bit
i spora i o tom pitanju, no zasad se stvari ne dramatiziraju

G. Drljača