Globus: 21. 7. 2000.
NOVI ZAPLET U AFERI GUCIĆ
Krsto Romić: Gucićevi ugovori pisani su u odvjetničkom uredu Hanžeković-Radaković
Piše: Đurđica Klancir
Krsti Romiću direktoru NIK-a, jednome od osumnjičenih u tzv. aferi Gucić, prije nekoliko dana produljen je pritvor. On je, zapravo, jedina osoba u cijeloj aferi koja je lišena slobode: nitko iz obitelji Gucić nije ni blizu zatvora...
Kad je Romić uhićen, krenula je akcija zaposlenika NIK-a da mu se omogući obrana sa slobode. Zaposlenici inzistiraju da se "slučaj Romić" odvoji od "slučaja Gucić", jer smatraju da je Romić žrtva Gucićevih, odnosno tajkunizacije. Obratili su se i svim instancijama vlasti, a Romića su podržali i poslovni partneri iz Njemačke.
Romić, spektakulamo uhapšeni direktor u aferi Gucić, nikada nije bio dio klana Gucićevih. Kao tekstilni tehnolog radio je u NIK-u punih 28 godina. Bio je voditelj poslova vanjske trgovine, a potkraj osamdesetih sudjelovao je u NIK-ovoj ekspanziji. Kad Gucićevi, 1992., kao tajkuni s političkom podrškom, kupuju NIK, Romić je prvo s ostalim zaposlenicma na burzi rada. No, ubrzo je ponovno postao še
f vanjske trgovine. Već krajem 1992., kad je proizvodnja i prodaja pala na najniže grane, Gucić mjesto direktora nudi Romiću. Njemu nadređen postaje Zvonimir Gucić. Na mjestu direktora NIK-a Romić ostaje do 1. siječnja 1998.Tzv. Romićevo razdoblje, tvrde njegovi suradnici, bilo je vrlo uspješno: povećava se broj zaposlenih, ulaže se u strojeve i opremu, opremaju se prodavaonice, dobiva se zastupništvo za modne kuće JOOP, Rene Lazard, Lincron i Windsor... Prodaja je, za ratne uvjete, bila izvrsna.
Josip Gucić 1. siječnja 1998. izdvaja trgovine u posebno poduzeće, koje doživljava kolaps. Romić ostaje direktor NIK proizvodnje i uspijeva održavati poslovanje: u trenutku njegova hapšenja NIK-proizvodnja imala je dogovorene poslove s njemačkim partnerima i posao siguran do rujna...
Krsto Romić u svojem je svjedočenju pred istražnim sucem inzistirao na tome da nije imao nikakvih saznanja o poslovanju Gucić grupe i da nikada nije sudjelovao u dogovaranju nikakvih financijskih aranžmana. Romić je također posvjedočio da je odvjetnička kancelarija Hanžeković-Radaković bila savjetodavna kancelarija Gucić grupe, te da je "pisala ugovore i pribavljala kompletnu dokumentaciju". Osim kancelarije Hanžeković-Radaković, financijski savjetnik bio je Ćamil Šehović,
vlasnik revizorske kuće koja je obavljala i reviziju financijskih izvješća NIK-a.Romić je svjedočio i o tome kako je potpisivao ugovore. Istaknuo je da je od Josipa Gucića ili njegove tajnice uvijek dobivao gotove ugovore, uz obrazloženje da je sve zakonski uredno i usuglašeno s bankama, te da je sve "pregledano, odnosno napisano u odvjetničkom društvu Hanžeković-Radaković". Uzgred, Marijan Hanžeković bio je tada predsjednik Hrvatske odvjetničke komore...
Krsto Romić jedini je u slučaju Gucić pokazao da ne želi bježati u inozemstvo. Zapravo, Romić je već postao novi hrvatski specifikum: on je jedini direktor u zatvoru za kojeg njegovi radnici, sindikat i inozemni poslovni partneri pišu molbe da mu se omogući obrana sa slobode.