Za pismo iz zatvora najpoznatijeg, prije nekoliko mjeseci pritvorenog Tuđmanova tajkuna Miroslava Kutle, nacionalna je televizija našla mjesta u udarnim dnevnicima, da o njemu bliskim novinama i ne govorimo. Čovjek je svojim makinacijama cijelu zemlju skoro doveo do ruba bankrota, ali medijski mu je prostor i dalje na raspolaganju, kako bi mogao reklamirati svoju navodnu nedužnost i, zbijajući logičke i pravne kalambure, prikazivati se političkim uznikom. Mnogi tu medijsku benevolentnost smatraju posljedicom činjenice da su kriminal i korupcija impregnirali hrvatsko društvo i svoje saveznike imaju na mnogim važnim adresama.

Obračun s kriminalom jedan je od najvažnijih zadataka nove vlasti. HDZ-ov lopovluk rezultirao je plebiscitarnom odlukom Hrvatske o izboru drugih i drugačijih vladara. Javnost inzistira da se obećanje o poštenoj Hrvatskoj dosljedno ostvari; izostanak sankcioniranja Tuđmanove mafije jedan je od glavnih razloga bujajuće rezignacije. Hrvati znaju da je zemlja pokradena i da je stoga bolji život na dugu štapu, ali da bi se njihova vjera u pravednost nove vlasti mogla održati potrebno im je da se razbojnici nađu iza rešetaka. Slične poruke stižu i izvana. Reuters je upravo ovih dana, u zapaženom komentaru, kritički, kao najveći propust nove vlasti, konstatirao sporost u progonu HDZ-ova kriminala i korupcije.

Novu vlast javnost doživljava kao pošteniju od Tuđmanove i istodobno neodlučnu da se s teškim naslijeđem ozbiljno obračuna. Svi joj potezi u tom smislu ostaju nekako bezubi, nezavršeni, na pola puta, bez ključnog udarca. Tako je, s velikim očekivanjima osnovano saborsko povjerenstvo za istragu prodaje “Večernjeg lista”, svoj posao zaključilo nikakvim rezultatima. Mnogo buke - ni za što. O načinima HDZ-ova ovladavanja medijima, i ukupnim društvom, mnogo se govorilo, ali tko je pravi vlasnik najtiražnijeg hrvatskog dnevnika te je li u rečenim transakcijama bilo kriminala - ni danas se pravo ne zna. Istina, ministar policije Šime Lučin kaže da istraga u tom slučaju još traje, upravo je priveden u cijelu operaciju upetljani Pavo Zubak, doduše, uhapšen je zbog utaje poreza, ne zbog makinacija u vezi s “Večernjakom”. Ali Ivić Pašalić i ovoga je puta preživio i, unatoč svemu, ostaje potpredsjednik Sabora. Općeniti je dojam da se politika dogovorila o doziranom raspletu bez raspleta.

Ili, prvi junaci hrvatske verzije akcije “čiste ruke” izloženi su ne samo otvorenim prijetnjama zločinačkih nego i prikrivenim pritiscima oficijelnih struktura. Istražni sudac Radovan Ortynski posljednjih je mjeseci obavio lavovski dio posla u pribavljanju materijala za podizanje optužnice protiv pripadnika zagrebačke mega-mafije. Glava mu je ucijenjena na 200 tisuća njemačkih maraka, a policija ga ostavlja bez jasne zaštite. “Globus” piše i o sudbini Željka Dolačkog, šefa Odjela za organizirani kriminal u zagrebačkoj policiji. Dolački se smatra najzaslužnijim za hvatanje pripadnika “zločinačke organizacije”, ali je ovih dana, navodno kao žrtva spletke u vrhu Ministarstva policije, nečasno otpušten.

Hoću-neću zaštitu za Ortynskog upućeni povezuju s njegovom namjerom da se ne zaustavi samo na mafijašima iz polusvijeta. U skladu sa svojim izjavama da postoje indicije o povezanosti “zločinačke organizacije” s Ijudima iz politike, policije i pravosuđa, on je upravo saslušao zamjenika pomoćnika ministra pravosuđa, otvarajući tako, valjda, seriju istražnih radnji prema nekim moćnicima bivše vlasti. Da sprege postoje na najvišoj razini potvrđuje i ministar unutarnjih poslova Šime Lučin. Govoreći o bijegu Gucića, oca i sina, baš uoči privođenja, on rezolutno tvrdi da su imali informatora, samo je pitanje da li u njegovom ministarstvu ili na sudu. “Globus” smatra da je presudnu ulogu u odstranjivanju Dolačkog imao Lučinov pomoćnik Zdravko Židovec, koji je isto tako bio pomoćnik i Jarnjaku i Peniću.

Povodom upravo otkrivene pljačke pšenice iz Državnih robnih zaliha “Fokus” podsjeća da su neki od aktera nikad sankcionirane pšenične afere iz vremena HDZ-a u samom vrhu današnje vlasti. Tako je sadašnji zamjenik ministra financija Damir Kuštrak u ono vrijeme bio jedan od direktora Todorićeva “Agrokora”, poduzeća prozvanog za pljačku pšenice. Mada je Kuštrak, zajedno s ostalim Todorićevim ljudima, javnosti tvrdio kako su u poslu s pšenicom ostvarili debeli gubitak, neka su ozbiljna pitanja ipak ostala. Možda je u pokušaju racionalizacije uklapanja starih, kompromitiranih kadrova u novu vlast najoriginalniji ipak bio Tomislav Karamarko, šef Ureda za nacionalnu sigurnost. Odluku da u obavještajnim službama na ključnim pozicijama ostanu i Mladen Lacković, na mjestu šefa Nadzorne službe UNS-a, i kao savjetnik Smiljan Reljić, šef SZUP-a iz vremena kada je ta služba prisluškivala sve što je u Hrvatskoj progovorilo, Karamarko brani na krajnje bizaran način. Primjedbe da takvima nije mjesto u današnjem UNS-u on naziva “estetskim pristupom” i, naglašavajući kako on u tajnim službama neće provoditi nikakvu revoluciju, zaključuje da “svaki čovjek nosi nešto kvalitetno”. Po toj logici apsolutnog relativiziranja, staru vlast uopće nije ni trebalo smjenjivati.

Protiv Miroslava Kutle i drugova ipak je jučer, konačno, podignuta optužnica. Na neki način ta odluka ima značenje prelaska Rubikona, iz nje bi se moglo zaključiti da se nova vlast ipak odlučila na progon kriminala. Ali jedno pitanje iz objavljenog Kutlina pisma svakako će morati dobiti odgovor: Zašto sam u pritvoru samo ja, a ne i oni koji su mi pomagali, pita Tuđmanov najdraži tajkun. Između ostalog, aludira i na donedavne članove nadzornog odbora svoje firme; jedan od njih danas je predsjednik Ustavnog suda Hrvatske. Naravno, odgovornost nije ista, ali ostaje činjenica da na važnim funkcijama u današnjoj Hrvatskoj, pa i novoj vlasti, ima i onih koji su svojedobno bili kompanjoni s kriminalcima. Tobožnjom se neutralnošću ne mogu braniti. S kriminalom vrijedi pravilo: tko nije izričito protiv, taj mu je saveznik. Vrijednost tog aksioma u bivšem se vremenu potpuno potvrdila. Nadati se da je nova vlast ipak na vrijeme shvatila.