Robne zalihe kao tajkunsko samoposluživanje

Malverzacije u državnim robnim rezervama postoje od trenutka kad su robne rezerve nastale. Iskušenje je, jednostavno, za mnoge preveliko. Roba je u njihovim skladištima, provjere su tu i tamo, a prošlih godina i država je upućivala na postupke koji nisu u skladu s ulogom koju državne robne zalihe imaju. Dakle, okruženje je bilo idealno da »spretniji« u sveopćem mutežu uhvate podosta. Već sama činjenica da je početna knjigovodstvena vrijednost roba u robnim zalihama od oko 508 milijuna maraka svedena na oko 500 milijuna kuna, upućuje na razmjere nečasnih rabota. Izravna krađa u vrijednosti od oko 144 milijuna kuna tek je vrh ledenog brijega.
Afere su povremeno isplivavale na površinu, ali su se nakon što se prašina malo slegla, u pravilu, zataškavale. No, to je bio opći problem da na nezakonitosti na koje su upućivale novine istražni organi uopće ne reagiraju ili to učine s povelikom zadrškom. Međutim, promjena vlasti došla je suviše brzo da bi se, više ili manje neopaženo, rupe u državnim robnim zalihama mogle popupuniti. Ono što sada slijedi, moglo bi biti vrlo zanimljivo. Naime, kaznene i prekršajne prijave protiv onih koji su neovlašteno raspolagali robom iz državnih zaliha logičan su korak koji su svi očekivali. Međutim, dodavanje tome optužbi za narušavanje sigurnosti države, podrivanje platnog prometa, neovlašteni upad u proračun... cijelu bi priču moglo učiniti mnogo zanimljivijom. Jer, sad je već teže procijeniti koliko će visoko istraga doprijeti i koliko će se zbog nje glava zatresti. A, ako je suditi po najavama i »uputama« koje su sa sjednice Vlade krenule prema istražnim organima, istraga bi mogla ići vrlo, vrlo visoko.
Istraga je nužna, pokazat će što je tko i kako radio i zaradio te uputiti jasnu poruku da se u robne rezerve više ne smije petljati. Međutim, to je jedan dio priče. Jasno je, naime, da ni veliko čišćenje i takav represivni primjer neće onemogućiti malverzacije s robnim rezervama.
Stoga će biti zanimljivo vidjeti s kakvim će prijedlogom reformi mjerodavna ministarstva izaći pred Sabor. Ministar Pankretić je istakao da je već novi model otkupa pšenice pokazao prednosti i umanjio mogućnosti za malverzacije. Zato se očekuje da će novi ustroj Ravnateljstva za robne zalihe i eventualno formiranje agencije za robne viškove umanjiti mogućnosti manipuliranja, odnosno neovlaštenog raspolaganja državnom imovinom. Robne rezerve samo su jedan primjer neovlaštenog raspolaganja državnom imovinom, a toga sigurno ima još. Stoga je i formiranje unutarnje kontrole u ministarstvima, pa i samoj Vladi, što si je izvršna vlast također uzela u zadatak, iznimno važan korak. Osim toga, riječ je o ključnom uvjetu za borbu protiv korupcije, borbe koja kreće od vrha, a najviše problema ima u srednjem sloju državne uprave. Tu borbu pak, odnosno njene rezultate, strani ulagači nestrpljivo očekuju.