ZAŠTO SE STRANI ULAGAČI TEŠKO ODLUČUJU ZA HRVATSKU
Novac za projekte, a ne za - lijepe oči

Poslije posjeta hrvatskog predsjednika Stipe Mesića Italiji i njegova razgovora s talijanskim predsjednikom Carlom Azegliom Ciampijem, talijanska su glasila napisala da "nova hrvatska vlast širom otvara vrata talijanskim poduzetnicima, pa i u turizmu". U Rimu je bio hrvatski premijer Ivica Račan i poslije razgovora s talijanskim premijerom Giulianom Amatom talijanska glasila su napisala kako je Hrvatska krenula prema Europi i kako će joj na tom putu pomoći Italija, koja ima interes i za ulaganja u projekte u susjednoj zemlji. Predsjednik ekonomskog stola Pakta stabilnosti jugoistoka Europe Fabrizio Saccomanni je rekao, tijekom Mesićeva posjeta, da bi Hrvatska mogla prednjačiti u ulaganjima ako prihvati europske zakone.
Ono što su čuli u Rimu to su hrvatski čelnici čuli i u drugim europskim gradovima, ali kada se ide na konkretne stvari, onda postoji niz "berlinskih zidova" koje podižu pojedinci u Hrvatskoj. Kako će se u svijetu, a posebno u svjetskim bankama, na primjer, gledati na raspisivanje natječaja za izradu studije opravdanosti za ceste za koje su već bili potpisani ugovori, dobiveni bankarski krediti itd. Uostalom, na osnovi čega su europske i svjetske banke odobrile te kredite? Svakako i na osnovi studija opravdanosti jer su one oduvijek bile jedan od osnovnih dokumenata na temelju kojih se dolazilo do investicija, dakle zajmova.
Banke u svijetu ne daju kredite za lijepe oči, već za projekt. Ne daju se više ni krediti iz političkih razloga. Da se razumijemo: ugovori se mogu mijenjati, mogu se i dopunjavati, ali se ne mogu poništavati. Ne može jedna vlada potpisati ugovor, a onda ga ona iza nje ne prihvaćati. Takvo ponašanje u Europi ne postoji pa dakle ni u zemljama koje teže euroatlanskim integracijama. Doznaje se, naime, da su tvrtke koje su "preskočene" natječajem što ga je objavila Hrvatska uprava za ceste prosvjedovale zbog toga kod nadležne administracije u Zagrebu, uvjerene da je pojedinim Hrvatima u interesu da otjeraju strance zainteresirane za projekte u Hrvatskoj.
List "Messaggero" je objavio da je oko 2000 tvrtki samo iz Trevisa i okolice, koje su imale namjeru ući u Hrvatsku, odustale i preselile se u Rumunjsku. I sada, s toga talijanskog prostora koji, usput rečeno, izvozi više od cijelog Portugala, svakodnevno polijeću zrakoplovi prema Rumunjskoj.
Račanova vlada će biti dobra tek kad hrvatski građani osjete boljitak u svome džepu. Hrvatima ne može biti dobro ako im se samo govori o velikim projektima koji će možda biti ostvareni za 20 ili 50 godina. Ne kažu uzalud na Apeninima da se uspješnost neke vlade ponajprije mjeri po raspoloženju u želucima njezinih građana.
Talijanske izbore u proljeće 2001., koje su mnogi već smatrali gotovom pobjedom desnog centra, mogle bi, po najnovijim pokazateljima, dobiti stranke lijevog centra koje podupiru vladu Giuliana Amata, ako će se dobrobit koju već osjećaju tvrtke preseliti u džepove Talijana. A na tome upravo rade ministarstva u prvom redu, smanjujući poreze kao najveći državni udar na kućne budžete. Dakle, manji porezi - veći standard.