Kad je prije nekoliko dana predsjednik Sabora Zlatko Tomčić stavio potpis na odluku o skidanju imuniteta Dariju Vukiću, izglasanu neposredno prije toga uz puno buke u sabornici i većini medija, Općinskom državnom odvjetništvu otvorena su vrata da započne istragu protiv Vukića. I iako izgleda kao da tim činom pravosuđe napokon kreće u obračun s čovjekom koji je zauvijek zapečatio sudbinu nekad najvećeg hrvatskog brodara, možda ipak nije sve onako kako se na prvi pogled čini.

Naime, bez ikakve želje da za propast Croatia Linea u bilo kojem segmentu amnestiramo Vukića, ova istraga mogla bi pokazati da on, premda je generalni direktor bio punih sedam godina, ipak nije jedini krivac za bankrot firme. Na osnovu niza izjava i napisa u javnosti, nije nerealno pomisliti da je barem jednim dijelom posredno odgovoran i Hrvoje Šarinić, koji je posve otvoreno radio na, prije svega, uništenju konkurenta Vukića, a da bi u tome uspio, zorno dokazujući Vukićevu nesposobnost, on je “morao” pritom dotući i Croatia Line. U tome mu je, zna se, zdušno pomogao i tadašnji ministar pomorstva Željko Lužavec, ali i premijer Zlatko Mateša, a obojica su, unatoč posve opravdanim zahtjevima za sanacijom tvrtke, koje je Vukić tijekom 1997. i 1998. godine službeno podnosio Vladi, odbili pomoći jednom od najvećih ne samo riječkih, nego i hrvatskih poduzeća, ostavljajući ga da se utopi u vlastitim dugovima.

U drugom krugu odgovornosti, možda i paralelne Vukićevoj, nalazi se osoba koju on od početka preuzimanja mandata prvog čovjeka Croatia Linea, locira kao glavnog krivca financijske dubioze u poduzeću. To je današnji župan Milivoj Brozina, koji je Jugoliniju vodio prije Vukića, i koji je, odavno je javnosti poznato, sklopio neke navodno štetne ugovore koji su tadašnju Jugoliniju stajali i nekoliko desetaka milijuna uludo utrošenih dolara. Upravo Brozina stoga bi mogao zajedno s Vukićem postati jednom od glavnih žrtava sudskog “slučaja Vukić”, tim više ako se zna da je upravo Vukić davno podnio kaznenu prijavu protiv njega, koja međutim nikad nije bila aktivirana.

Brozina bi međutim mogao postati žrtvom i zato što se interesni tandem Šarinić-Linić, koji se neformalno našao na istoj liniji s ciljem da jednom zauvijek “pokopa” Vukića i spremi ga iza rešetaka (jasno, svaki od njih pritom sa svojim motivom), neće libiti na sve načine i kroz sve moguće primjere dokazati kako je nesposobni menadžment glavni razlog propasti Croatia Linea. To što je u vrhu menadžmenta Vukić sjedio sedam, a Brozina tri od barem deset kriznih godina, što je na kraju rezultiralo totalnim bankrotom, zacijelo neće spriječiti tužiteljstvo da u svojim argumentima o krivičnoj odgovornosti zbog nepokretanja stečaja u poduzeću barem podjednako ne dotakne obojicu bivših generalnih direktora. Tako bi Brozina, u Linićevom lovu na krupnu ribu Vukića, mogao postati “ješka”, mali glavoč koji će biti žrtvovan u ime višeg cilja iza kojeg nesumnjivo sa svojim argumentima stoji potpredsjednik Vlade Slavko Linić.

Svjesni toga, Brozinini PGS-ovci oštro su se u međustranačkim kontaktima u lokalnoj vlasti, ali i u Saboru suprotstavili pokretanju postupka skidanja imuniteta Dariju Vukiću. To je, također, i jedan od razloga gotovo potpunog i posve očiglednog zahlađenja odnosa između dugogodišnjih političkih partnera, SDP-a i PGS-a, koji će na narednim lokalnim izborima u Rijeci zacijelo rezultirati raspadom koalicije i suprotstavljenim izbornim nastupom dviju stranaka.

Je li i to jedan od dokaza za prilog Vukićevoj tezi da se u njegovom slučaju radi o opasnom pravnom presedanu i politički motiviranom pokretanju sudskog postupka, zasad se može nagađati. Odgovor će dati tekst optužnice, koji tek nastaje, tijek suđenja, argumenti koji će se pritom koristiti i, na koncu, presuda. No, kako bilo, tužna je činjenica da nasuprot Darija Vukića, pa bio on i jedini i stopostotni krivac za propast Croatia Linea, stoji neformalna koalicija Linića i Šarinića. Da je Šarinić u unutarstranačkom sukobu u HDZ-u bio “good guy” i da sa svojom neuspješnom ulogom “kvazispasitelja” samo u Rijeci za sobom nije ostavio nekoliko uništenih poduzeća, a time i tisuća uništenih ljudskih sudbina, to i ne bilo ništa loše. No, ako se zna tko je i što je Šarinić, tada njegova podrška Linićevoj politici, za potpredsjednika Vlade postaje krajnje kompromitirajuća.