Utvrđivanje granica sa susjedima nije tehnički problem, već mukotrpan i dugotrajan posao

Po broju otvorenih graničnih prijepora, najviše posla će biti sa Slovenijom, a potom s BiH (na području obiju Kostajnica i Dubica, Željave i Neuma) te SR Jugoslavijom (Prevlaka i granica na Dunavu) / Šutnja o tim problemima ne smije dugo trajati

Vlada premijera Ivice Račana, koalicijska većina u Hrvatskom državnom saboru, pa i sam predsjednik Stjepan Mesić morat će uskoro zagristi u kiselu jabuku - uređenje hrvatskih granica sa susjednim zemljama. Iako i ova, kao i prethodna, HDZ-ova vlast, želi stvoriti dojam da je pitanje granica sa susjedima gotova stvar, uz nekoliko »tehničkih problema«, kako se nedavno izrazio predsjednik Mesić, Hrvatska zapravo, kad su granice u pitanju, ima mnogo posla. Po broju otvorenih graničnih prijepora, najviše posla će biti sa Slovenijom. Sveta Gera nije»tehničko pitanje«, ma što o njemu mislio predsjednik Mesić, jer se nazočnost slovenskih vojnika na hrvatskom državnom teritoriju ne može riješiti već devet godina. Maksimalistički zahtjevi koje su sve slovenske vlade i svi ministri vanjskih poslova postavljali kad je u pitanju morska granica i Piranski zaljev također se nisu prošlih godina pomakli s mrtve točke. Ostaje otvorenim pitanje granice na Muri, ali i nekih drugih spornih točaka na kopnenoj granici između Istre i Slovenije.
Ni granica između Hrvatske i BiH nije bez otvorenih pitanja. Javnost je već zaboravila na neriješen status granice na području Željave kod Bihaća kao i na neriješena granična pitanja između Hrvatske i Bosanske Kostajnice te između Hrvatske i Bosanske Dubice. Unatoč potpisanim dokumentima Zagreba i Sarajeva, ta granična pitanja ostala su otvorenima i stalna opasnost za pogoršanje dobrosusjedskih odnosa. Pospremanje tih otvorenih graničnih pitanja pod tepih neće pridonijeti njihovu pravednom rješenju.
Vjesnik je više puta pisao o graničnom sporu s BiH na području Hrvatske Kostajnice i Hrvatske Dubice. U socijalističkoj Jugoslaviji, ali i Austro-Ugarskoj, granica između BiH i Hrvatske na području Hrvatske Kostajnice prelazila je na desnu obalu Une, pa je hrvatski teritorij tu iznosio oko 35 hektara zemljišta. Na njemu je, među inim, i utvrđeni grad obitelji Zrinski, povijesni spomenik nulte kategorije, ali i poljoprivredna zemljišta, gospodarski objekti i nekoliko privatnih kuća. Sve to još i danas nije u ustavnopravnom sustavu RH, a Republika Srpska odbija provesti dogovor o granici. Ministar Tonino Picula je prije nekoliko mjeseci o tome razgovarao s Miloradom Dodikom, premijerom Republike Srpske, u Banjoj Luci su najavili početak rješavanja tog pitanja, ali učinjeno nije ništa. Granica između Hrvatske i BiH na području Bihaća, odnosno bihaćkog aerodroma i sela Željave također je kamen spoticanja. Istina, i Zagreb i Sarajevo su nastojali u dosadašnjim odnosima ne potezati to pitanje, no ono se jednog dana mora riješiti.
Velike kolone turista koji putuju na jug Hrvatske i zaustavljaju se na graničnim prijelazima u općini Neum potvrđuju da granična pitanja - i kada su uređena preciznim dogovorima - mogu jednoj strani poslužiti kao svojevrstan pritisak na drugu ili kao demonstracija sile. U jeku turističke sezone, zaustavljati kolone turista i zagorčavati im putovanje, ne može se protumačiti drukčije, nego kao pokušaj službenog Sarajeva da na dosta prizeman način dokaže svoj suverenitet na području Neuma, što hrvatska strana nikad nije dovodila u pitanje. Granice između Hrvatske i SR Jugoslavije također nisu bez spornih točaka i otvorenih pitanja. Prevlaka je svakako najvažnija sporna točka, iako u međunarodnopravnom smislu tu sporova ne bi smjelo biti. Od nalaza Badinterove komisije o raspadu bivše Jugoslavije i priznavanju međurepubličkih granica kao međunarodnih, pa do svih povijesnih dokumenata, Prevlaka je oduvijek bila dio hrvatskoga državnog i nacionalnog teritorija. Zagreb, pokazujući dobru volju, pitanje Prevlake ocjenjuje kao sigurnosno, a Beograd ustraje na tome da je riječ o teritorijalnom pitanju. Jasno je da režim Slobodana Miloševića ne želi skoro rješavanje problema Prevlake, jer ga koristi kao moguće sredstvo političkog pritiska na Hrvatsku, ali i međunarodnu zajednicu koja se pak često dala uloviti u tu Miloševićevu zamku, popuštajući pod njegovim pritiscima.
I dok se pitanje Prevlake poteže u odnosima Zagreba i Beograda, ali i Vijeća sigurnosti UN-a, čiji promatrači borave na tom području, granica između Hrvatske i Srbije na Dunavu također nije do kraja definirana. Naime, u bivšoj Jugoslaviji granična crta između dviju republika nije na svim mjestima bila sredina riječnog korita Dunava, nego je gruntovno na nekoliko mjesta granična crta prelazila na lijevu obalu Dunava, pa je hrvatski teritorij tu obuhvaćao nešto više od 600 hektara. Danas je to zemljište posve zaboravljeno, pa o njemu nije bilo govora ni u razdoblju HDZ-ove vlasti, ali ni sadašnja koalicijska ne postavlja to pitanje. Međutim, šutnja o tim problemima ne smije dugo trajati i u hrvatskom je interesu da se otvoreno i odlučno počne rješavati i te delikatne probleme odnosa sa susjednim državama.