Novi list: 26. 7. 2000.

CRO-BIZNIS, KRIMINAL I ZAKONI: MORAJU LI OSUĐENI ZA PRIVREDNI KRIMINAL ODGOVARATI JOŠ I VLASTITOM IMOVINOM

S imovinom stečenom u kriminalu – na dražbu

Nitko - prema hrvatskom Kaznenom zakoniku - ne može zadržati imovinu stečenu kaznenim djelom. Sud slobodnom procjenom utvrđuje iznos nezakonito stečene imovine, što znači da su svi bazeni, kuće, skupi automobili, jahte, bunde, zlato i srebro, stečeni u kaznenim djelima, pod udarom

Činjenica da se u sigurnosti ovdašnjih zatvora nalazi barem dio osoba koje su pod udarom zakonskih paragrafa, nije zasad promijenila gotovo ništa u njihovim obiteljskim, materijalnim prilikama. Gazde koje guraju cijev pištolja u vlastita usta, pišu oproštajna pisma, uplašene žene koje zbiraju dječicu pred naletom neimaštine, samo su sekvence iz američkih filmova o krupnom biznisu i njegovim tamošnjim boljim običajima.

U ovdašnjoj praksi, ma koliko pravne norme zagovarale i tu situaciju za neuspješne, ali sračunate vlasnike i na takav gopodarski ishod, sličnih slika još nema. Bivši ministar koji je s oproštajne sjednice Matešine vlade otišao pravo u zatvor, nije uskratio obitelji ni jednu lipu, odbjegli otac i sin za kojima je raspisana i međunarodna tjeralica i dalje za familiju čuvaju stečene nekretnine, medijski hohštapler s lisicama na rukama i dalje omogućava krvnim srodnicima u prvom bračnom i nasljednom krugu puno uživanje blagodati stečenih, po svoj prilici, kriminalnim djelima.

Za koga su onda ispisane norme Kaznenog zakona?

Kazneni zakonik sadrži gotov scenarij

A riječ je o odredbama iz VIII. glave Kaznenog zakonika. Članak 82. kaže da nitko ne može zadržati imovinsku korist stečenu kaznenim djelom. Obim te imovine tako stečene utvrđuje se odredbom članka 464. Zakona o kaznenom postupku i to po službenoj dužnosti organa gonjenja. Seljenje tako stečene imovine u vlasništvo članova obitelji ili druge osobe priječi odredba 465. članka. Igrati se s otetim znači sudjelovati u postupku sa svim rizicima da bi se tužba mogla okrenuti i na tu stranu.

Sud slobodnom procjenom utvrđuje iznos nezakonito stečene imovine, što znači da su svi bazeni, kuće, skupi automobili, jahte, bunde, zlato i srebro, pod udarom.

Članak dalje (467.) osigurava privremene mjere kako bi stečeno nezakonitim putem zadržalo trenutni prometni status, sve dok (u članku 468.) u presudi ne odmjeri točno prepoznatljivu imovinu, koja se ovršnim postupkom oduzima. Ako se, u slučaju uvjetne osude ne vrati imovinska korist, primjenjuje se 472. članak koji uvjetnu pretvara u osudu, koju valja odraditi kako se to zakonom i inače propisuje.

Što (p)oduzima državni odvjetnik

U Glavi 26. Zakona o kaznenom postupku, državnom je odvjetniku dano na dušu da propiše uvjete oduzimanja imovine, ali kao obaveznu, a ne izbornu prateću mjeru uz presudu. Čitanjem tih odredbi postaje jasno da je zakonodavac vrlo precizno atakirao na nezakonito stečenu imovinu. Treba li sporosti pravosudnih organa pripisati činjenicu da su dražbe privatne imovine privatnih kriminalaca, bez obzira na raniji društvani, statusni, pa i politički rang samo slovo na papiru?

Vjerojatno - da. Jer, u poretku u kojem je i dalje stečaj privatnih firmi državna, a ne privatnovlasnička stvar i problem, ne treba očekivati da će se obiteljskim standardom platiti ili kriminal, ili nesposobnost.