SDP dobio jack-pot u Hrvatskoj lutriji

Još jedna zlatna ili srebrna financijska koka našla se na stupu društvenog srama, a hoće li se naći i u sudskim spisima, vidjet će se nakon završetka istrage državne revizije. Previše se novaca vrtilo u Hrvatskoj lutriji da bi ona samostalno radila, odnosno da ne bi bivša vlast, koja je nastojala sve kontrolirati, propustila utjecati na lutriju više no što je dopušteno. U teškim vremenima, građani mole za božju pomoć, pa su dobici Hrvatske lutrije izgledali kao jedini spas, što je toj tvrtki povećavalo prihod.
Budući da Linićeva sintagma »država je najgori vlasnik« još nije zaživjela, država je još vlasnik Hrvatske lutrije, što ne bi bilo loše kad bi cilj bio hitno demontiranje njenoga monopolističkog položaja. Umjesto toga, hitno su smijenjeni direktor i Nadzorni odbor što je prvi važan korak, ali je pitanje hoće li on voditi prema antimonopolizmu. Zasad vodi prema još jednoj podjeli mjesta u šestorici pri čemu je za direktora došao Zvonimir Leko, brat SDP-ova saborskog zastupnika Josipa Leke, koji je ujedno bio zadužen za brigu o financiranju njihove predizborne kampanje. Josip Leko, čini se, nije imao pretjeranih ambicija za ulazak u Sabor, jer je bio u donjem dijelu liste kandidata za Sabor u izbornoj jedinici, ali veliki uspjeh uveo je i njega u zgradu na Markovu trgu.
Nitko ne treba sumnjati u namjere njegovog brata Zvonimira Leke, ali treba sumnjati da će i ovo imenovanje biti još jedno koje bi u šestorici moglo izazvati trzavice po principu »zašto SDP daje kandidata, a ne mi«. Nakon početnih, relativno bezbolnih imenovanja, svako sljedeće počelo je pričinjavati međustranačke probleme, poput famozne preporuke o imenovanju novih dužnosnika u državnim upravama na županijskim i nižim razinama. Međutim, imenovanje direktora Hrvatske lutrije pada u vrijeme sređivanja odnosa SDP-a i HSLS-a kad je svima jasno da se SDP-ovcima popelo na glavu prepuštanje važnih mjesta predstavnicima drugih stranaka, a HSLS-ovcima još jasnije da ne mogu više tražiti kruha preko pogače. Financije daju posebnu važnost Hrvatskoj lutriji. Ne bi se Hrvatski nogometni savez, do sada stalno pod paskom državnog vrha, bez razloga zbližio s lutrijom. Zakonske pretpostavke su za to postojale, ali su postojale i za financiranje Hrvatkog olimpijskog odbora, gdje još čekaju Lutrijin novac.
Povezanost Hrvatske lutrije i njezinih čelnih ljudi s bivšim guvernerom HNB-a, Zakladom za djecu Hrvatske Ankice Tuđman, predstavnicima bivše Vlade koji su sjedili u Nadzornom odboru, pritvorenim ministrom turizma Ivanom Herakom i mnogim drugima te sudski sporovi s navodnim dobitnicima milijunskih svota potvrđuju da će Leki trebati nekoliko buldožera da počisti stanje u Lutriji. Možda je i to još jedan od razloga zbog kojih se nitko iz drugih stranaka, osim SDP-a, nije gurao u osvajanje direktorskog mjesta, jer bi se mogao poskliznuti i završiti u mulju koji svakim danom, barem po pisanju novina, izlazi na površinu. S obzirom na to, direktorovanje Lutrijom i nije osobiti jack-pot.