Bez HDZ-a na vlasti, HSP je samo mala desničarska stranka opterećena aferama i kompromitiranim Đapićem!

Očito je da Đapićevo nazadno desničarenje i stalno inzistiranje na mržnji i incidentima, a sve garnirano ikonografijom iz Drugoga svjetskog rata, nema uporište u velikoj većini hrvatskog naroda / Posebice kod onih boljeg sjećanja, koji ne mogu zaboraviti Đapićevo podrepaško služenje prethodnoj, HDZ-ovoj vlasti, kojoj je čelnik pravaša i te kako dobro znao poslužiti kad je trebalo s desne strane zaoštriti političko stanje

ZAGREB, 26. srpnja - Hrvatska je na prošlim parlamentarnim izborima, osim udružene demokratske oporbe, dobila i udruženu desnicu. Barem onaj njen najjači dio. Naime, vodstvo Hrvatske stranke prava (HSP) i Hrvatske kršćansko-demokratske unije (HKDU) odlučilo je na izbore 3. siječnja izaći sa zajedničkom listom, što nije posebno oduševilo neke županijske ogranizacije HKDU-a s kojima se predsjednik demokršćana, dugogodišnji politički zatvorenik Marko Veselica vrlo oštro obračunao.
Međutim, i takva suradnja bila je desnoj koaliciji dovoljna tek da u pet izbornih jedinica prijeđe prag. Tako je HSP dobio četvoricu zastupnika (Anto Đapić, Boris Kandare, Vlado Jukić i Tonči Tadić), a HKDU samo jednog (Antu Kovačevića). Loši rezultati definitvno su pokazali da hrvatski birači ne prihvaćaju Đapićevu žestoku nacionalnu retoriku, kao ni širenje mržnje prema svima koji nisu Hrvati, posebice prema Srbima.
Iako je neposredno nakon izbora do takvog zaključka došao i sam Đapić, najavljujući skidanje inače obvezatnih crnih košulja, vukovarskim skupom na Dan državnosti, koji je organizirala jedna od udruga boraca HOS-a, pravaši su još jednom podigli prašinu. Đapić je pred nekoliko tisuća okupljenih bez ustezanja zaprijetio - jao Srbima kad HSP dođe na vlast, a kad-tad će doći, grmio je Đapić. Općinski državni odvjetnik je vrlo brzo reagirao i od organizatora skupa zatražio snimku Đapićevoga govora, koju HOS-ovci na čelu sa zastupnikom HSP-a u Županijskom domu Velimirom Kvesićem, nisu željeli ustupiti. Pozivajući se na zastupnički imunitet, predsjednik HSP-a nije želio dati ni izjavu o tome što je u Vukovaru govorio, optužujući novu vlast da političkim progonom želi uništiti HSP.
Slično je Đapić reagirao i kada je prozvan zbog podrške podizanju spomenika ustaškom zločincu Juri Francetiću u Slunju. Međutim, taj je slučaj potaknuo javnu raspravu o potrebi zakonskog reguliranja upotrebe fašističkih simbola, što su HSP-ovci odmah okvalificirali neprihvatljivim, tražeći dekomunizaciju Hrvatske.
Očito je da Đapićevo nazadno desničarenje i stalno inzistiranje na mržnji i incidentima, a sve garnirano ikonografijom iz Drugoga svjetskog rata, nema uporište u velikoj većini hrvatskog naroda. Posebice, kod onih boljeg sjećanja, koji ne mogu zaboraviti Đapićevo podrepaško služenje prethodnoj HDZ-ovoj vlasti, kojoj je čelnik pravaša i te kako dobro znao poslužiti kad je trebalo s desne strane zaoštriti političko stanje. Naravno da takvo vjerno služenje nije ostalo nenaplaćeno, pa je HSP na prethodnim parlamentarnim izborima uspijevao preko noći prijeći izborni prag i na opće čuđenje uz dvojicu-trojicu najboljih prijatelja se ipak naći u Saboru.
Prvi pravaš je nakon parlamentarnih izbora odlučio izaći pred birače i na predsjedničkim izborima na kojima bi prošao potpuno nezamijećeno, da nije bilo afere s magisterijem koju je otkrio jedan tjednik. Naime, na jednoj od brojnih konferencija za novinare svečano je objavljeno da je Đapić stekao titulu magistra, da bi nakon desetak dana bilo otkriveno da je magistarski rad zapravo većim dijelom doslovno prepisan iz doktorata Đapićevog mentora i jednog od čelnika HSP-a Borisa Kandarea. Kad je postalo očito da su »uhvaćeni u prepisivanju«, Đapić i Kandare su opet krenuli s pričama o političkom progonu, a Kandare je otišao i korak dalje, nazvavši splitski Pravni fakultet, čije mu je čelništvo nakon burne reakcije medija otkazalo daljnju suradnju, komunističkim leglom, pritom potpuno zaboravivši činjenicu da je godinama tamo predavao.
Budući da desničarenje tipa podizanja desnice radi pokazivanja visine kukuruza u Slavoniji, kako je vlastito fašističko pozdravljenje objasnio kontroverzni Đapić, baš i ne donosi najbolje rezultate, pravaši su se prije nešto više od mjesec dana dosjetili novog oblika političkog djelovanja, zasnovanog prije svega na korištenju loše gospodarske situacije. Tako se Đapić samoincijativno stavio u ulogu predvodnika nezadovoljnih radnika, što je izazvalo burnu reakciju sindikalnih čelnika koji su ga upozorili da se ne miješa u njihov sektor. Odmah su se javili i pravi HOS-ovci, kako sami sebe nazivaju članovi udruge koju predvodi Anto Prkačin, kazavši da Đapić ni u ratu nije nikoga predvodio, nego se dobro skrivao, pa da se nova vlast ne mora bojati Đapićevog sindikalizma. Osim toga, sadašnjem vodstvu pravaša, među kojima, što je posebno zanimljivo, ima i veliki broj bivših HSLS-ovaca (Miroslav Rožić, Tonči Tadić), prijeti gubitak imena stranke budući da je bivši predsjednik HSP-a, a sadašnji čelnik HSP-a 1861 Dobroslav Paraga napokon uspio kod Upravnog suda pokrenuti pitanje legitimnosti sadašnjeg vodstva.
Burni događaji u vezi s HSP-om nisu uspjeli pokrenuti već godinama pasivni HKDU. Budući da predsjednik demokršćana Marko Veselica nije uspio ući u Sabor, HKDU-u je jedina uzdanica ostao Anto Kovačević, koji ovih dana najavljuje i mogući izlazak iz te stranke, što bi HKDU odvelo u poptpuno političku marginalizaciju iz koje se ne bi izvukao ni predloženim ujedinjenjem najvećih demokršćanskih stranaka - HKDU-a, HKDS-a i KDM-a.
Ako žele politički probitak, HSP i HKDU će morati razmisliti o mijenjanju neodgovornog političkog ponašanja. Teško je vjerovati da desnica u mladoj državi kakva je Hrvatska ne može pronaći svoj dio biračkog tijela. Međutim, ako to žele, pravaši će morati napokon pogledati prema toliko mrskoj Europi i naučiti kako, zapravo, izgledaju moderne desne stranke.