Miroslav Tuđman je još 23. srpnja 1997. poslao ocu izvještaj o teškom kriminalu Petra Šale: Unatoč tome Franjo Tuđman ipak ga je zadržao na mjestu državnog pravobranitelja, a nije ga smijenila ni nova vlast

Nacional posjeduje pisani dokaz da je bivši hrvatski državni vrh već sredinom 1997. znao da je državni pravobranitelj- Petar Šale upetljan u kriminal, te da bi zbog svojih protuzakonitih aktivnosti trebao biti smijenjen s položaja na koji ga je Zastupnički dom Sabora imenovao 30. siječnja 1996. O Šalinim nezakonitim radnjama 23. srpnja 1997. bio je obaviješten sam predsjednik Republike Franjo Tuđman, zajedno s tadašnjim predstojnikom UNS-a Ivanom Jarnjakom. Kako je autor tog izvješća o Šalinim skandaloznim aktivnostima bio predsjednikov sin Miroslav Tuđman, tadašnji ravnatelj- HIS-a, predsjednik Republike doista nije trebao dvojiti o pouzdanosti izvora koji ga je iscrpno izvijestio o kriminalnim postupcima državnog pravobranitelja.
Ipak, Franjo Tuđman nije po-duzeo ništa, nego je Petra Šalu zadržao na njegovu mjestu. Ni nova vlast, koja je izabrana još 3. siječnja, u vezi s Petrom Šalom nije ništa poduzela, on je i danas državni pravobranitelj- Republike Hrvatske.
Sinovčić i Lisica

Da se u vrhu države znalo sve o Petru Šali, vidi se po dopisu što ga je Miroslav Tuđman uputio svom ocu i Ivanu Jarnjaku u srpnju 1997. To dokazuje potpisani i ovjereni HIS-ov predmet pod naslovom “RH: Nečasne radnje državnog pravobranitelja Petra Šale”. HIS-ovo izvješće temelji se na informacijama koje su prikupili operativci SZUP-a, a Petra Šalu tereti za sudjelovanje u kriminalnim radnjama, povezanost s kriminalnim krugovima i njihovim aktivnostima.
Kad je početkom 1996. Franjo Tuđman razmišljao o tome tko bi mogao biti državni pravobranitelj, Petar Šale mu se vjerojatno nametnuo nakon što se Tuđman prisjetio kako se Šale u Benkovcu slikao s otetim plinskim pištoljem Tuđmanova atentatora. Iako se za Šalu prije tog imenovanja u javnosti u prvom redu pročulo tek zbog katastrofalnog vođenja Kriznog stožera Zadra, početkom 1996. Šale je izabran za državnog pravobranitelja sa zakonski propisanim osmogodišnjim mandatom. No HIS-ovo izvješće otkriva da Petar Šale ni u ludilu nije smio biti postavljen na jednu od sedam najistaknutijih državnih funkcija.
HIS-ova istraga pokazala je da je Petar Šale tijesno povezan s organiziranim kriminalnim skupinama, osobito s obitelji Lisica iz Zadra, koja se pak pročula po svojoj povezanosti s Renom Sinovčićem. HIS-ovo izvješće Lisice tereti za ucjene, zastrašivanja, krađe i druge kriminalne radnje. Prema HIS-ovu izvješću, Petar Šale je u posebno dobrim odnosima s Jadrankom Lisicom. Njemu je, obnašajući dužnost predsjednika KK Zadar, omogućio da bez natječaja dobije u najam restoran “Basket” u Zadru. Nacionalu nije poznato jesu li te spoznaje pripadnici obavještajnih službi stekli uvidom u dokumente zadarske temeljne policije ili vlastitim operativnim radom.
Kako god bilo, već je na temelju te optužbe Petar Šale mogao kazneno odgovarati. Nadalje, već bi na temelju tog slučaja kao državni pravobranitelj- Šale mogao stegovno odgovarati i biti razriješen s dužnosti. U Tuđmanovoj Hrvatskoj bilo je, međutim, normalno da režim zaštiti svog istaknutog člana, poštedi ga kaznenog progona i tu okolnost iskoristi kao zalog za to da osigura Šalino bespogovorno provođenje “hrvatske državne politike”.

Narkobiznis

Kako je Šale unatoč protuzakonitim radnjama ostao na visokom položaju, svojim je velikim političkim utjecajem vjerojatno s lakoćom ishodio da policija ne provjerava pozadinu kontaktiranja obitelji Lisica s Jadrankovim šurjakom Gojkom Žeželjem, pripadnikom Službe državne bezbednosti tzv. Republike Srpske Krajine.
Vrlo je zanimljiva i tijesna povezanost Petra Šale s Renom Sinovčićem, koga HIS još u srpnju 1997., koristeći se informacijama SZUP-a, naziva glavnim nabavljačem i raspačavateljem droge na zadarskom području. Agenti HIS-a čak tvrde da je Sinovčić zbog droge već tada bio u pritvoru, a Nacional je neslužbeno doznao da je Sinovčić tada doista pod misterioznim okolnostima izbjegao pritvor zbog droge.
Petar Šale i Reno Sinovčić tješnje su se povezali početkom devedesetih, kad je Šale uz pomoć bivšeg zadarskog udbaša Ante Jurine i svog bratića Branka Ganzulića predvodio frakcijski “puč” protiv prve HDZ-ove vlade u zadarskoj općini. Nakon što je Petar Šale imenovan državnim pravobraniteljem, Sinovčić se žalio kako ga gradska vlast u Zadru ignorira, te da ima veći utjecaj u Zagrebu nego u Zadru. Svoje dobre odnose sa Šalom Sinovčić je, prema HIS-ovu izvješću, djelomice kapitalizirao time što mu je Šale omogućio da, kao i Lisica, dakle bez natječaja, dobije u najam poslovni prostor u zadarskoj Kalelargi.
Nije nebitno napomenuti da se Ante Jurina, Branko Ganzulić i Petar Šale spominju kao Sinovčićevi politički zaštitnici i u SZUP-ovu izvješću u koje je Nacional stekao uvid kad je prvi put pisao o Reni Sinovčiću.
To se dogodilo nakon otkrića SZUP-ovih dokumenata o umiješanosti tajnih službi u prošlogodišnji rasplet nogometnog prvenstva u kojemu je po svaku cijenu trebalo omogućiti tadašnjoj NK Croatiji da osvoji naslov prvaka. Sinovčića je Pantovčak bio odabrao kao drugog ključnog čovjeka, koji je svojim suđenjem na ključnim utakmicama pomagao NK Croatiji, ali je sudio i na finalu Kupa 1999., kad je Osijeku trebalo osigurati da pobijedi vinkovačku Cibaliju. Neprocesuiranog raspačavatelja droge i nekoć čelnog čovjeka HDZ-a u Novigradu vrh stranke vjerojatno nije morao dugo nagovarati na suradnju.
Sitni prodavač

Kad su dokumenti o skandaloznoj umiješanosti tajnih službi u režiranje lanjske završnice nogometnog prvenstva došli do Nacionala, javnost je prvi put doznala da je SZUP Sinovčića smatrao čovjekom s op-sežnim kriminalnim dosjeom.
U Zadru se sve vrijeme potiho pričalo kako je Sinovčić jedan od trojice najbeskrupuloznijih mafijaša proizašlih iz lokalne verzije revolveraškog kapitalizma. Sa zgražanjem i strahom Zadrani su gledali kako nekoć sitni prodavač ribe na zadarskoj tržnici, koji je policiji 16. veljače 1992. priznao krađu dva jogija, stola i četiri stolice iz zapaljene srpske kuće u Ravnim kotarima, iskorištava frakcijske obra-čune među osnivačima lokalnog HDZ-a za svoj arivistički prodor do statusa krupnog zadarskog poduzetnika. Nije nezanimljivo da je tada već kao eminentni zadarski po-duzetnik Sinovčić odigrao zanimljivu ulogu u raskolu HSLS-a 1997. Jedna od žešćih raskolničkih sjednica tadašnjeg HSLS-a održana je u Zadru u ljeto 1997. Tada je Vlado Gotovac, današnji pred-sjednik Liberalne stranke, isp-sovan najpogrdnijim imenima, a Dražen Budiša dobio je podršku većine stranačkog ogranka zahvaljujući “skupini građana” koja se prethodnog dana učlanila u stranku.

Nogometna kuhinja

Poslije se ispostavilo da su među tim no-vopridošlim članovima HSLS-a u većini bili uposlenici zaštitarske tvrtke Rene Sinovčića.
Svoj društveni status i promociju Sinovčić je naumio postići kao nogometni sudac. Kad je optužio Ivana Petrovića da je namjerno spriječio njegovo napredovanje iz Druge u Prvu ligu ucjenom od 20.000 DEM, ispostavilo se da je lagao, te je kao dokazani lažac i varalica kažnjen s deset mjeseci zabrane suđenja. Kasnija SZUP-ova izvješća otkrila su da je Sinovčić zbog toga kontaktirao Umberta Pinčića radi ubojstva Ivana Petrovića.
Nakon te afere Sinovčić je, vjerojatno nimalo slučajno, uskrsnuo kao prvoligaški nogometni sudac, koji je ubrzo postao i međunarodnim sucem. Njegovu sudačku ulogu u režiranju pretprošlog prvenstva javnost je prozrela nakon što je Nacional objavio SZUP-ove dokumente sa snimkama telefonskog razgovora između Sinovčića i Branka Laljka, jednog od maksimirskih direktora. Komentirajući mogući rasplet prvenstva, Sinovčić je Laljku rekao kako se s predsjednikom Osijeka, danas pritvorenim Antunom Novalićem, dogovorio da Osijek pusti Croatiji, a zauzvrat bi Sinovčić sudio finalnu kup utakmicu Osijeka i Cibalije. Sinovčić je doista sudio taj finale, a Osijek je izjednačio u sedmoj minuti produžetka, nakon što je veći dio utakmice igrao s dva igrača više.
Sinovčić je kratko bio u pritvoru zbog sumnje za iznuđivanje novca, a Nacionalovi izvori bliski HDZ-u u to su vrijeme potvrdili da je Sinovčić iz zadarskog zatvora na određene adrese uputio usmene poruke da će u sudnici javno identificirati sve scenariste lažiranog nogometnog prvenstva ako mu se bude sudilo.
Sinovčić je u međuvremenu pušten iz pritvora, postupak protiv njega i dalje se vodi, a kazneni postupak koji bi ga povezivao s nabavom i raspačavanjem droge nikad i nije bio pokrenut.
Koliko je Petar Šale sa Sinovčićem i Lisicom i danas blizak, Nacionalu nije poznato. No teško je pretpostaviti da bi se državni pravobranitelj- preko noći odrekao blagodati koje mu je druženje s njima navodno donosilo. Operativci HIS-a u svom izvješću tvrde: “Kod svakog dolaska Petra Šale u Zadar, Lisica i Sinovčić mu pokrivaju sve troškove boravka i osiguravaju ‘žensko društvo’. Imaju potpunu kontrolu nad Šalom koji im pak preko svojih političkih pozicija pruža pomoć i zaštitu.”
Mladen Naletilić

Znakovita je i čvrsta povezanost Petra Šale s Mladenom Naletilićem Tutom. Nakon Naletilićeva uhićenja Šale se, kako tvrde u HIS-u, često susretao s odvjetnikom Krešimirom Krsnikom i Ivanom Andabakom, planirajući daljnje korake za oslobađanje njihova branjenika iz pritvora.
Kad je Andabak lani potkraj listopada stigao u Zagreb kako bi zajedno s pedeset vojnika Naletilićeve Kažnjeničke bojne oslobodio njihova zapovjednika iz bolnice na Rebru, to je vjerojatno bio jedan od posljednjih pokušaja hrvatskog državnog vrha da oslobodi Naletilića. Te Nacionalove informacije uzbunile su hrvatsku javnost, a policijsko osiguranje KBC-a Rebro, kamo je sadašnji haaški uhićenik trebao biti prebačen iz zatvorske bolnice, maksimalno je pojačano. Naletilić je zbog toga pro-svjedovao, a u javnosti su zavladala nagađanja da bi u spektakularnoj akciji oslobađanja pod nosom pravosudne policije Naletilić mogao biti i likvidiran u simuliranom obračunu otmičara i zatvorskih čuvara.
Istinitost Nacionalova pisanja potvrdila je i audiovrpca razgovora Franje Tuđmana s Ivićem Pašalićem, iz koje se može zaključiti da su 7. listopada 1999. Tuđman i Pašalić planirali Naletilićev bijeg iz KBC-a Rebro. U plan za ostvarenje bijega bio je upleten i Vjekoslav Jazbec, tadašnji šef zatvorske bolnice na Svetošimunskoj cesti i današnji pomoćnik ministra pravosuđa za izvršenje sankcija. Jazbec je ostao Naletilićev vrhovni zatvorskobolnički čuvar i nakon njegova prebacivanja na KBC Rebro, što dokazuje da njegov izbor za pripomoć pri zatvorenikovu bijegu nije bio slučajan.
Navodi iz HIS-ova izvješća ne samo da potvrđuju istinitost informacija koje je Nacional objavio, nego i otkrivaju da se preko Petra Šale nastojalo osloboditi Naletilića iz zatvora gotovo odmah nakon njegova pritvaranja. HIS-ovo izvješće dovršeno je potkraj srpnja 1997., pet mjeseci nakon Naletilićeva pritvaranja. Kako u izvješću stoji da je Šale s Krsnikom i Andabakom planirao daljnje korake za Naletilićevo oslobađanje, može se zaključiti da se na tom naumu počelo raditi i puno prije srpnja 1997.
Hercegovački duhan

Akcije s kraja protekle godine dokazuju da je u Naletilićevo oslobađanje bio uključen sam vrh HDZ-ove vlasti. Kako su agenti HIS-a ustanovili da je Šale sklon druženju s organiziranim kriminalcima, možemo nagađati je li Petar Šale već sredinom 1997. planirao Tutin bijeg prema naputcima s Pantovčaka, ili je u to doba na tom naumu radio samoinicijativno, u dosluhu s drugim kriminalnim krugovima.
Također je teško procijeniti je li Šalina umiješanost u planiranje Naletilićeva bijega, zbog apsolutne nespojivosti s obnašanjem dužnosti državnog pravobranitelja, veća pljuska hrvatskom narodu koji je HDZ u siječnju razvlastio, ili pak bivšoj vlasti, danas prepoznatljivoj po učestalim licemjernim naricanjima zbog tobožnjeg političkog revanšizma nove vladajuće garniture.
Pišući o Šalinim vezama s akterima gospodarskog kriminala u Zadru, agenti HIS-a u srpnju 1997. tvrdili su da Šale podržava direktora Dalmatinske banke Nevena Dobrovića. U izvješću se isticalo kako je Dobrović na području Zadarske županije u ratu najviše profitirao. Pritom se napominje da je uključen u niz nezakonitih radnji i u upropaštavanje vodećih zadarskih poduzeća “Bagat” i TDZ. U tom dijelu izvješća tvrdi se da Petar Šale podržava direktora Tvornice duhana Zadar Ivicu Crljenka. Agenti HIS-a raspolažu dokazima da je Petar Šale na račun TDZ-a, koji je državi u to vrijeme dugovao nekoliko milijuna maraka, za sebe kupovao velike količine namještaja i odjeće, služeći se tvorničkom Diners karticom bez ikakvih ograničenja.
Nadalje, HIS tvrdi: “Preko svog nećaka Ganzulića - pročelnika carinarnice u Zadru, koji je izvršio pritisak na carinike da papirno pokriju kupoprodajnu transakciju 109 tona duhana, Šale je pomogao da TDZ dođe u posjed duhana iz Hercegovine koji je samo trebala oplemeniti i vratiti pošiljaocu. Tako je oštećen državni proračun...
Protiv obojice (Dobrovića i Crljenka, op. a.) je Krimpolicija podigla krivične prijave zbog zlouporabe položaja i ovlaštenja, no to Šali ne smeta da ih javno podržava, da im pomaže istražujući razloge zašto je obrada provedena i tko iza toga stoji.”
Stručnjak za prodavanje magle

Obavještajna obrada lika i djela Petra Šale urodila je spoznajom da se i sama obitelj- Šale bavi nezakonitim radnjama. U HIS-ovu izvješću stoji da je Petrov brat Viktor Šale, svojedobno zaposlen kao šef zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, dobio otkaz zbog zlouporabe ovlasti i položaja. Viktor Šale otkaz je dobio nakon što je uz pomoć Marina Grbića pravno verificirao prijepis cjelokupne nepokretne imovine zadarskih poslovnih prostora beogradskog poduzeća “Rad” u imovinu tvrtke “Bayern - commerce” u vlasništvu Zvonka Ninčevića. Cijeli protuzakoniti posao organizirala je tijekom opsade Zadra 1992. izvjesna Olga Lukić iz Kruševca udana za Ninčevićeva sina. Zvonko Ninčević joj je zapravo šurjak, a zanimljivo je dodati da je njegovu sinu, prema HIS-ovu izvješću, Petar Šale osigurao protuzakonitu uknjižbu poslovnog prostora u središtu Zadra.
Uz svesrdnu bratovu pomoć Petar Šale je, kako stoji u izvješću, uspio otkupiti i uknjižiti stan u Zadru. Stan je otkupljen bez obzira na to što je- nekretnina bila nacionalizirana, izuzeta iz Zakona o otkupu. Stan je staro vlasništvo obitelji Oštrić, obitelj- Šale ga otplaćuje ratom od 93 kune mjesečno, a rješenje o otkupu potpisali su Viktor Šale i Marin Grbić. U HIS-ovu izvješću stoji da je istog tog Grbića Šale 1997. htio postaviti za suca Županijskog suda u Zadru.
Državni pravobranitelj- nije se zaboravio pobrinuti ni za Darinku Lasković, ljubavnicu svoga brata. Njoj je “osigurao kredit temeljem ‘sređivanja’ sta-nja u zemljišnim knjigama”. Agilni HIS-ovi agenti nisu propustili zamijetiti da je Darinka bila na vezi KOS-a JNA.
Na kraju izvješća stoji da je Šale tijekom rata uspio izgraditi veliku kuću na otoku Rabu, te da posjeduje dionice Tvornice duhana Rovinj. Iz HIS-ova izvješća ne vidi se jesu li i posljednje navedene stečevine plod sličnih protuzakonitih radnji.
Nakon što je potkraj 1996. Nacional objavio nekoliko informacija o liku i djelu Petra Šale koje su zapele za oko i agentima tajnih službi, Šale je tužio Nacional, a spor traje i danas.
Dokazni materijal

Taj stručnjak za birokratsko prodavanje magle, koji je kao državni pravobranitelj- tražio reviziju pretvorbe u prvom redu onda kad su negdje bili ugroženi interesi prominentnih pripadnika HDZ-a, lani potkraj studenoga hrvatskoj je javnosti predstavio i svoju osebujnu vulgarnost. Tada je na telefonskoj sekretarici sveučilišnog profesora Vjekoslava Miličića, u poruci prepunoj psovki, Miličiću zaprijetio zato što mu kćer Branimirku nije pustio na ispitu iz opće teorije države i prava na Policijskoj akademiji.
U tom telefonskom razgovoru, koji je Miličić snimao pred svjedocima, Šale je posredno priznao i dio onoga za što ga tereti HIS-ovo izvješće:
“A kažem ti nema profesora na tvom faksu, nema čovjeka kome nisam napravio velike stvari, a to je jedan mali propust u pičku materinu i napraviš od toga toliku filozofiju, onda ga jebi kako čovjek ne bi popizdija, imovinu sam rješava ljudima, sad ti rješavam profesuru..., pa onome, pa ovome, riješit ću im svima kurac će ići po redu, a sad da znaš ja sam čovjek koji svakome, nema onoga koji me nešto pita a nisam napravio... a da sam napravio, napravio sam u ovih deset godina toliko toga.”
Takvi istupi pravnika koji je javno izjavljivao da sudstvo ne djeluje neovisno, nego je u funkciji državne vlasti, te da “hrvatska državna politika” treba uređivati cjelokupan društveni i politički život, mogu iznenaditi samo neupućene. Od čovjeka koji je dobar dio svog pravobraniteljskog mandata razmišljao o modalitetima suspendiranja sudske neovisnosti i koji je, pri tome, navodno još kao jedanaestogodišnjak bio osuđen po članku 249. tadašnjeg Krivičnog zakona (spominjala se provala u zlatarnicu na Kalelargi), ne bi trebalo očekivati da razumije zašto bi hitno trebao odstupiti s dužnosti.
Od Petra Šale ne bi trebalo očekivati niti da razumije zašto ovo HIS-ovo izvješće potpuno razobličuje temeljne postavke vladavine Tuđmanova režima.
Jer ono dokazuje da je na istaknutu državnu funkciju postavljen čovjek koji je ni dvije godine nakon imenovanja postao predmetom istrage tajnih službi. Istraga je pokazala da se radi o čovjeku koji ni po čemu ne može obnašati dužnost državnog pravobranitelja, ali izvješće, kao vjerojatno ni istraga, nisu imali funkciju preispitivanja Šalinih kvaliteta i poštenja radi eventualne zaštite ugleda visoke državne funkcije koju obnaša. Istraga je, po svemu sudeći, poslužila za prikupljanje dokaznog materijala kojim će se Petra Šalu moći ucjenjivati ako se drzne ne provoditi “hrvatsku državnu po-litiku” po direktivama Tuđmana osobno ili njegovih bliskih suradnika koji su je kreirali.

Kolebljiva vlast

K tomu, izvješće koje je potpisao Miroslav Tuđman dosad najzornije dokazuje da je HDZ-ova vlast bila blagonaklona prema kriminalnim aktivnostima ne samo Petra Šale, nego i brojnih drugih pojedinaca koje je poslije ucjenjivala kako bi uz njihovu pomoć osigurala bespogovornu provedbu svoje politike.
Želi li, s druge strane, ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević izbjeći da novu vlast počnu optuživati za iste stvari, s iniciranjem zahtjeva za njegovo razrješenje ne bi smio otezati više ni trenutak. HIS-ovo izvješće upućuje na to da je Petar Šale počinio sedmo stegovno djelo iz članka 48. Zakona o Državnom pravobraniteljstvu. U opisu tog djela piše da je stegovno djelo i nanošenje štete ugledu državnog pravobraniteljstva ili državnopravobraniteljske službe na drugi način. Sadržaj HIS-ova izvješća, koje Šalu sumnjiči za brojne nezakonitosti, sam po sebi nedvojbeno šteti ugledu državnopravobraniteljske službe. Želi li nova vlast sa sebe otkloniti prigovor zbog dvosmislene kolebljivosti i pritom spasiti ostatke ugleda državnog pravobraniteljstva, Petra Šalu mora hitno razriješiti s dužnosti, a po svemu sudeći i kazneno procesuirati, zajedno s još nekim likovima koji se spominju u konciznom HIS-ovu izvješću.