DRAMATIČNO PISMO DRŽAVNOG PRAVOBRANITELJA: PETAR ŠALE GOVORI O SUKOBIMA U BIVŠEM DRŽAVNOM VRHU I SVOM PRIJATELJSTVU S HAAŠKIM UZNIKOM TE OTKRIVA:
Miroslav Tuđman planirao je izrešetati i Tutu i mene!

Naime, za to ili slično izvješće sam znao još 1997. godine i reagirao sam na način da sam odmah stupio u kotankt s Jarnjakom, predsjednikom UNS-a, i tražio da se ispita autentičnost ZUP-ovih sastavljača takvog izvješća te ako su zlorabeći položaj dali lažna izvješća, da se isti pozovu na odgovornost.
Na isti način sam odmah stupio u kontakt s HIS-ovim dužnosnicima i zatražio da se provjere svi navodi koji su od strane nekog SZUP-ovog dojavljivača sastavljeni (pretpostavljam i od koga, ali ga sada neću imenovati), a i sa šefom SUZUP-a Ivanom Brzovićem sam obavio razgovor u tom smjeru.
Istina je da su svi bili uglavnom izenanađeni tim izvješćem i obećano je provođenje ispitivanja i istinitosti u tom smjeru.
Kako pretpostavljam da su ispitivanja provedena i da je utvrđena lažnost tih podataka na kojima je inzistirao prof. dr. Miroslav Tuđman (a što ću dodatno objasniti zašto), daljnji postupci nisu ni provođeni, što je i logično.
To je ujedno i odgovor na pitanje zašto predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman nije tražio moju smjenu (a ne konstrukcije Nacionala o kriminalnom djelovanju vrha države i HDZ-a).
Za pretpostaviti je da je upravo jedan od bitnih razloga odlaska Miroslava Tuđmana s mjesta šefa, tj. predstojnika HIS-a upravo ovo lažno izvješće koje najvjerojatnije nije bilo jedino lažno prema dužnosnicima HDZ-a, posebice one tzv. tvrđe HDZ-ove linije (jer Miroslav Tuđman nije ni bio član HDZ-a, već jedan od osnivača SDP-a, poradi čega nije ni govorio sa svojim pokojnim ocem više od 10 godina jer je njega i osnivače HDZ-a smatrao ultradesnim nacionalistima).

U nevjerodostojnost navedenog izvješća navest ću obratnim redom točku 3. u kojoj kaže da sam uspio sagraditi veliku kuću na otoku Rabu, te da posjedujem dionice ’Tvornice duhana Rovinj’ prilažem zk. izvadak iz kojeg je vidljivo da se radi o ukupnoj čestici zemlje od 164 m2 (slovima: sto šezdeset četiri metra kvadratna) okućnice i kuće, dakle ta ogromna kuća ima 80 m2 i nikad je ja nisam sagradio, već sam samo adaptirao postojeći stari objekt koji je bio u vlasništvu majke moje žene, (vrlo bi se rado mijenjao s ’objektićem’ koji posjeduje prof. dr. Miroslav Tuđman na Braču i koji je, i zaista, za vrijeme rata sagrađen, što opet ne smatram zločinom, pa me čudi što to u svom izvješću nije naveo da ima objekt u koji ’moja ogromna kuća’ može stati u dnevni boravak).

Glede dionica ’Tvornice duhana Rovinj’, bio bih sretan da ih posjedujem jer koristim njihove proizvode (marlboro), pa bi, ako ništa drugo, kao dioničar valjda imao popust na ionako skupu cigaretu.
Glede dobrih odnosa s obiteljima Lisica, Sinovčić itd., moram naglasiti da nikad u životu nisam vidio njihove obitelji, niti znam tko su, a s njima dvojicom sam ukupno u posljednjih 20 godina možda popio dvije kave.
Navodno, davanje u zakup restorana, što nije točno, već kafića ’Basket’ u KK Zadru, potpuno je lažna konstrukcija, a što se može vidjeti iz dokumentacije, Lisica je daleko prije mog dolaska u KK Zadar bio u najmu tog kafića i imao ugovor o najmu, pa je i to jedan od lažnih pokušaja inkriminacija.
S Dobrovićem se znam jer je Dalmatinska banka i njezin direktor bila u Upravnom odboru KK Zadra, kao i mnogi drugi privrednici iz Zadra pa ako je to zločin, prihvaćam ga.
U ’Tvornici duhana Zadar’ sam neko vrijeme bio predsjednik Nadzornog odbora dok su dužnosnici to mogli biti i to je sve, a o nikakvom duhanu niti znam niti imam veze.
Vrlo je neukusno i bezobrazno da se spominju članovi obitelji koji su svi časni i viđeni ljudi, a pored toga su u Zadru i šire poznati kao vrhunski sportaši.
Mladena Naletilića Tutu namjerno sam ostavio za kraj, jer mi je to jedan od boljih prijatelja, ako ne i najboljih.
Nikad nisam pripremao njegovo oslobađanje, iako sam bio jako pogođen njegovim uhićenjem i izručenjem u Haag, jer spada u kategoriju nacionalnih heroja bez kojih bi se dio teritorija teško održao.
Zašto bi Miroslav Tuđman pokušao rušiti mene i napisati ovakvo lažno izvješće?!
Na dodjeli Povelje veterana i dragovoljaca Domovinskog rata Herceg-Bosne u Mostaru, 7. studenog 1996. godine, kada mi je ta povelja i dodijeljena, Tuta je u nadahnutom govoru pred nekoliko tisuća veterana i dragovoljaca napao nekoliko najviđenijih herceg-bosanskih obitelji za kriminalne djelatnosti i ustvrdio njihovu vezu s Miroslavom Tuđmanom (sagrađena ’kućica na Braču’), u čemu sam mu ja u svom istupu dao punu podršku.
Odmah nam je signalizirano da će nas jedan i drugi HIS zbog toga možda i likvidirati.
U trenutku uhićenja M.N. Tute na granici s Herceg-Bosnom u kolima sam trebao biti i ja, međutim, kod samog odlaska u zrakoplovnu bazu da bi odletjeli u Split i dalje kolima u Herceg-Bosnu, morao sam odustati zbog određenih hitnih obveza, tako da je otišao sam Tuta.
Posebne maskirane i osposobljene jedinice koje su uhitile Tutu, trebale su pucati i izrešetati automobil, misleći da se i ja u njemu nalazim kako bi nas se likvidiralo, a po nalogu tadašnjeg šefa HIS-a. Uhićenje nije obavljeno u zrakoplovnoj bazi Split jer bi pucnjava tamo izazvala pozornost i nije se moglo likvidirati ljude, što bi bilo logično da se uhiti u Zagrebu ili u Splitu, već je cijela radnja odrađena pred granicom Herceg-Bosne gdje su se jedinice nakon likvidacije mogle povući preko granice s obzirom da su bile maskirane i najvjerojatnije nitko i nikad ne bi saznao tko je izvršio atentat.

Jedino što je u zadnjem trenutku spasilo Naletelića je to što se na licu mjesta našao slučajno policajac Temeljne policije koji nije znao za temeljni plan likvidacije, pa je izrekao: "Evo našeg Tute" i na taj način je Tuta spašen, tj. nije ubijen.
U podrobnijoj analizi, iole ozbiljniji analitičar, ustvrdit će upravo ovo što sam izrekao i što se protiv mene pokušalo napraviti.
Moram konstatirati, kao i 70-ih godina, da sam lažno optužen i osuđen od strane iste ove vlasti koja danas ponovno, u ne manjem broju, zatvara sve što je hrvatsko i pokušava dovesti na stup srama svakog Hrvata, kao što su nam isti ti nekada nabili kompleks ustaškoga i genocidnog naroda", stoji u pismu državnog pravobranitelja Republike Hrvatske Petra Šale.