KREGAR, VALJAK, ŠALE... VIRUS "NAKNADNE PAMETI" HARA HRVATSKOM
Šala od morala

Naknadna pamet i želja da se bude general nakon bitke sastavni su dio istupa mnogih političara, menadžera i direktora nakon izbora od 3. siječnja ove godine. Svi se peru i kupuju bolju prošlost, ograđujući se od bivše vlasti, iako su, zahvaljujući Tuđmanu i HDZ-u, postavljeni na brojne funkcije na koje u poštenoj tržišnoj utakmici nikada ne bi dospjeli. Kao paradigma takvog ponašanje može poslužiti sada već bivši guverner Hrvatske narodne banke dr. Marko Škreb, kojeg ni izlazak iz HDZ-a 3. siječnja, nije ostavio na njegovoj funkciji.
No, puno tužnije od tog konvertitskog postupka svakako su izjave nekih ljudi koji se nakon sedam-osam godina bude iz "slatkog sna", a s njihovih očiju padaju "ružičaste mrene" kroz koje su gledali dr. Tuđmana i njegovu obitelj. Tako državni pravobranitelj Petar Šale (poznat i kao osoba koja je ugrabila plinski pištolj kojim se navodno pokušalo izvršiti atentat na Tuđmana u Benkovcu) danas, tri godine nakon hapšenja Mladena Naletilića Tute, naciji priopćava da je njega i Tutu htio likvidirati Miroslav Tuđman.
Da nije tragično, bilo bi komično. Pazi sada, Šale je godinama participirao u HDZ-ovoj vlasti, sudjelujući u mnogim odlukama izravno i neizravo, i koliko se može rekonstruirati, nikada nije digao svoj glas protiv pljačke u pretvorbi i privatizaciji ili protiv bilo kojeg postupka HDZ-a koji je uništavao duhovnu i materijalnu supstanciju društva.
S druge strane, zapanjujuće je njegovo naknadno prisjećanje da je mogao biti žrtva atentata mlađega Tuđmana jer bi sigurno bio vjerodostojniji da je javnost na tu opasnost upozorio odmah. No tada je Franjo Tuđman bio živ i moćan i mogao je uništiti karijeru Petra Šale. Stoga Šale nije riskirao.
Možda bolje od svakog komentara naknadnu pamet i hrabrost mnogih ocrtava pitanje u rubrici "glas naroda" u Jutarnjem listu, gdje čitatelj s punim pravom postavlja pitanje Franji Valjku, direktoru Hrvatske lutrije za vrijeme vladavine HDZ-a (nota bene, to nije mogao postati svatko), da ako su aukcije gospođe Ankice Tuđman bile lažirane, zašto to nije odmah prijavio policiji? Stvarno zašto to niste učinili, gospodine Valjak? Zato što ste bili kukavica i tresli ste se od straha da ne biste ostali bez privilegija. U tom smislu lakše vam je bilo u konformističkoj maniri plaćati "desetinu" nego dostojanstveno odstupiti i snositi posljedice vlastite hrabrosti. No, kako to niste učinili tada, danas nemate moralno pravo dijeliti lekcije iz poštenja i poslovne etike.
A što reći na najnoviji primjer Josipa Kregara? Uvaženi profesor i borac protiv korupcije je, prema pisanju Večernjeg lista, kao predsjednik NO Posmrtne pripomoći odobrio sam sebi izuzetno povoljan kredit od 100 tisuća DEM. Kad se uzme u obzir da je Posmrtna pripomoć tvrtka koja se preko direktora Franje Valjka povezuje s aferom u Hrvatskoj lutriji, to je iritantnije Kregarovo izigravanje Robina Hooda u javnosti.
Sasvim je jasno kako su sve vrijednosti u Hrvatskoj bačene u blato. Konvertitstvo, lažni moral, dodvorništvo, nekompetencija... kategorije su koje vladaju. I naravno, pri tome se svi oslanjaju na kratko pamćenje građana i malo tko vodi računa o tome jesu li mu današnji potezi i izjave dijametralno suprotni onima koje su godinama zastupali. Toliko o vjerodostojnosti kod Hrvata.