EKSKLUZIVNO JUTARNJI U POSJEDU POVJERLJIVOG DOKUMENTA 0 POČETKU PREGOVORA HRVATSKE S EUROPSKOM UNIJOM

Europska komisija je 19. srpnja uputila Vijeću EU prijedlog smjernica za početak pregovora između Europske unije i Republike Hrvatske o potpisivanju sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Dokument je sastavljen na 30 stranica i sadrži sve elemente o kojima će dvije strane pregovarati: od političkoga dijaloga, usklađivanja zakona, slobodne trgovine, slobodnoga kretanja robe reguliranja i liberalizacije tržišta rada pa do regulative o nuklearnoj sigurnosti i radioaktivnoj zaštiti. Komisija je već zaključila da je Hrvatska ispunila uvjete za početak pregovora, ali to mora potvrditi i Vijeće EU. To znači da će se s tim morati složiti svih 15 članica Europske unije od kojih svaka ima pravo na veto, zbog čega se smjernice još moraju mijenjati. U dokumentu se navodi da je cilj sporazuma uspostaviti ugovorne odnose između EU i Hrvatske te otvoriti Hrvatskoj put za daljnje europske integracije.

S obzirom na to da je bilo dosta riječi u javnosti o mogućoj opasnosti povezivanja Hrvatske s državama zapadnoga Balkana, spomenuti dokument nigdje ne spominje nikakve regionalne saveze, nego doista zagovara samo regionalnu suradnju, i to prema principu prema kojemu će se suradnja produbljivati i s EU.

Ono što je pozitivno za Hrvatsku u tom dokumentujest to što će Europska unija svaku državu pojedinačno ocjenjivati, a brzina integracije u EU ovisit će isključivo o brzini kojom pojedine države ispunjavaju uvjete. Kada je riječ o regionahioj suradnji, u smjernicama koje je pripremila Europska komisija navodi se da će "u sklopu obveza koje ima prema međunarodnoj zajednici i regionalnoj stabilnosti, kao i razvoju dobrosusjedskih odnosa, Republika Hrvatska aktivno promicati regionalnu suradnju, a EU će putem svojih programa podupirati projekte koji imaju regionalnu dimenziju”. EU ohrabruje Hrvatsku da slične sporazume kao s Europskom unijom postigne i s drugim državama koje će se uključivati u SAA, kao i s državama koje su već kandidati za prijam u punopravno članstvo. No, u dokumentu se navodi da će se "Hrvatska morati konzultirati s EU kada bude željela pojačati suradnju s nekima od tih država".

I u ovom, još uvijek povjerljivom internom dokumentu EU navodi se da je najvažniji cilj sporazuma gospodarske prirode. Stoga je kao glavni cilj u dokumentu definirano "promicanje gospodarskih i trgovinskih odnosa da bi se u perspektivi uspostavila zona slobodne trgovine roba i usluga". Kada počnu pregovori, Hrvatska i EU utvrdit će rok takozvanog "tranzicijskog razdoblja", nakon čega će međusobno otvarati tržišta.

Dokument stalno naglašava da će svi međusobni sporazumi izmedu EU i Republike Hrvatske morati biti u skladu s odredbama Svjetske trgovinske organizacije (WTO) čiji je član Hrvatska postala nedavno, zapravo samo jedan dan prije odluke Europske komisije koja je utvrdila da je Hrvatska ispunila uvjete i za početak pregovora s EU. Osobito je važno što smjernice predviđaju da se u ugovor unese i takozvana "evolutivna klauzula", što znači da EU neće stati samo na sporazumu, nego će na osnovi evaluacije situacije smatrati RH i potencijahiim kandidatom za punopravno članstvo. Ako ima nekih "kvaka" u dokumentu, onda su to "uvjetovanosti" koje se nekoliko puta spominju u dokumentu, ali nisu navedeni konkretni uvjeti u svim slučajevima.

Kao i za druge države kandidate, tako će i za Hrvatsku liberalizacija tržišta biti veoma osjetljivo pitanje. Kao što će se za hrvatske proizvode otvoriti tržište EU, tako će i Hrvatska biti primorana da, kako piše u dokumentu, "postupno uspostavi zonu slobodne trgovine, osnovanu na balansiranim obvezama". Europska unija će Hrvatskoj ponuditi i jednu vrstu privilegije, što se vidi i u tekstu gdje se navodi da će u smjeru uspostave zone slobodne trgovine "EU djelovati brže od Hrvatske". Tako će EU brže ukinuti carine za neke hrvatske proizvode, a Hrvatskoj će se za to odrediti dulji rok.

U budućnosti će Hrvatska ipak morati potpuno ukinuti carine za sve proizvode koji nisu na popisu "osjetljivih". Posebno će se regulirati izvoz i uvoz poljoprivrednih i ribljih proizvoda. U tom aspektu dokument spominje da će za Hrvatsku i nakon stupanja na snagu SAA vrijediti trgovinske povlastice u sklopu autonomnih trgovinskih povlastica EU te da se čak mogu proširiti kako bi se postigla puna liberalizacija za poljoprivredne proizvode do kraja tranzicijskoga razdoblja. Osim toga, EU će zahtijevati da "trgovinski aranžmani Republike Htvatske s trećom stranom (nekim izvan EU) ne prouzroče diskriminaciju prema Uniji".

Takve će uvjete morati i Republika Hrvatska osigurati državljanima EU, koji legalno rade na teritoriju Hrvatske. Takoder će se sporazumom preuzeti obveze da se "poduzmu sve mjere kako bi se postiglo međusobno priznavanje kvalifikacija", što će zahtijevati i prilagodavanje školskog sustava RH onima iz EU. Sporazumom će se preuzimati i obveze za suradnju u borbi protiv organiziranoga kriminala, mita i korupcije, a u dokumentu se kao prva točka navodi "borba protiv krijumčarenja ljudi".

Sporazumom SAA uspostavit će se i zajedničke institucije Hrvatske i EU. Najvažnije će biti Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje (SAC – Stabilisation and Association Council), koje će biti i najveće tijelo zaduženo za nadzor implementacije sporazuma. Zatim će se uspostaviti Odbor za stabilizaciju i pridruživanje (SACOM) te Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje (SAPC) u kojem će biti izabrani članovi Sabora RH i Europskoga parlamenta, a zasjedat će najmanje jednom godišnje.

Iako se u dokumentu ne vidi ništa ekskluzivno, on je u strogo povjerljivoj internoj proceduri u Europskoj uniji. Imaju ga samo određeni dužnosnici i stručnjaci Vijeća i Komisije, kao i države članice. Budući da se dokument mora usvojiti konsenzusom svih 15 članica, vjerojatno u rujnu ili listopadu ove godine, što znači da se dotad još može mijenjati, on službeno još nije dan ni hrvatskoj vladi. No, Jutarnji je list doznao da među članicama EU vlada raspolaže u prilog prihvaćanja tog dokumenta, ako se okolnosti u međuvremenu ne promjene. Dokument je kraći od onoga za Makedoniju, a to se obrazlaže procjenom da RH već ispunjava neke uvjete i da je gospodarski razvijenija. Sporazum za Hrvatsku razlikuje se od onih koje je EU postigao s kandidatima za članstvo. Primjerice, sa Slovenijom je potpisan AA sporazum (sporazum o pridruživanju), a za Albaniju, Makedoniju te Bosnu i Hercegovinu predviđeni su sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju, što znači da je stabilnost uvijet za pridruživanje.