Ercegovićka je, kao što je već poznato, prijavljena zbog pet kaznenih djela zloupotreba ovlasti u gospodarskom poslovanju, a Kutle je u ovom slučaju, kao i u aferi “Tisak”, označen kao poticatelj. Radi se u stvari o tome da je Ljerka Ercegović kao predsjednica Uprave HPB-a zaključivala ugovore o bankarskim jamstvima i kratkoročnim kreditima firmama iz “Globus grupe”: “Globus holdingu”, “Dastri”, “Dalti”, “Pegazu” i “Consult-ingu”. Ti krediti, u ukupnoj visini od 34,7 milijuna kuna prebacivani su i trećim tvrtkama, ali HPB nije dovoljno dobro osigurala naplatu potraživanja, pa se tereti da je svjesno pribavila tim firmama znatnu materijalnu korist na račun Poštanske banke.

No, posredovanjem Ljerke Ercegović HPB je sudjelovala i u vraćanju dugova obitelji Pašalić. Naime, početkom 1998. Kutlina “Dastra” je s Dubrovačkom bankom zaključila ugovor o desetodnevnom kreditu na 8,7 milijuna DEM, koji je trebao poslužiti za uvoz soje iz Amerike. Međutim, kredit je prebačen na račun Kutline austrijske tvrtke “Well-Handels” u Bayerische Vereinsbanku, a ta je tvrtka onda tim novcem Privrednoj banci Zagreb isplatila osam milijuna maraka na ime dugova Zdravka Pašalića.

Vanjskotrgovačka tvrtka “Dastra” mjesec je dana poslije Dubrovačkoj banci vratila uzeti kredit, ali ne čitavu svotu, već 7,5 milijuna maraka. Tih 7,5 milijuna DEM “Dastri” je transferirao “Well-Handelsa”, koji je cijelu financijsku konstrukciju zaokružio podigavši kredit od Bayerische Vereinsbanke u Munchenu. U tom trenutku Kutle je uključio u igru i HPB i to tako što je za taj kredit založio depozit Poštanske banke, a takvu je odluku donijela njena direktorica i bliska suradnica najvećeg hrvatskog tajkuna Ljerka Ercegović. Umjesto “Well-Handelsa” kredit je, dakle, vratila Poštanska banka, koja ni do danas nije namirila taj dug od Miroslava Kutle.

Također, HPB je po instrukcijama bivšeg premijera i pasioniranog vaterpolista Zlatka Mateše sudjelovala u financiranju zagrebačke Mladosti. Naime, HPB je najprije trebala sponzorirati Europsko prvenstva u rukometu, ali dogovor je došao u pitanje nakon sastanka Mateše s Ercegovićkom, kad je novac je s rukometa preusmjeren na vaterpolo. Tako se, dakle, poslovalo u Hrvatskoj proteklih deset godina. Otplaćivali su se tuđi neplaćeni krediti, jamčilo se za kredite koji nikad neće biti vraćeni, novcem kojim se trebalo platiti radnike, plaćao se luksuz pijanih milijunaša. U slučaju HPB-a, takvo je poslovanje još više pod povećalom, jer osnovni kapital Hrvatske poštanske banke čini depozit Hrvatskog mirovinskog fonda. Druge, privatne banke ipak su u te poslove ulazile na svoj trošak. S. Abramov