Hoće li hrvatski političari birati za razgovor »podobne« novinare i medije?!

Ministar vanjskih poslova Picula odbio dati intervju novinarki Starešini zbog njezina kritičkog pisanja, te zatražio od »Večernjeg lista« »primjerenijeg novinara« / To je nedopustivo ponašanje, kaže Zlatko Kramarić (LS) / Đurđa Adlešić (HSLS) ističe da se ne smije dogoditi da dužnosnici imaju svoje medije i svoje novinare / Odabir novinara je nedopustiv luksuz, smatra Jadranka Kosor (HDZ) / Nije to traženje nove podobnosti, već političari jednostavno žele razgovarati s nekim tko je skrojen po njihovu ukusu, riječi su čelnika HND-a Lučića

ZAGREB, 30. srpnja - Kritičko pisanje novinarke Večernjeg lista Višnje Starešine o ministru vanjskih poslova Toninu Piculi i njegovu ministarstvu rezultiralo je ministrovim odbijanjem davanja intervjua toj novinarki i traženjem od njezina lista »primjerenijeg novinara«. U novinarskim se krugovima govori i da je predsjednik Republike Stipe Mesić odbio dati intervju jednoj novinarki Jutarnjeg lista, opet navodno zbog kritičkog pisanja o njemu. Što o toj pojavi traženja »primjerenih novinara«, koja podsjeća na neka bivša vremena, kažu političari iz vlasti i oporbe, te kako n ato reagira Hrvatsko novinarsko društvo?
»To je nedopustivo ponašanje. Političari rade javni posao koji je upravo takav da nije u redu biranje partnera-novinara za razgovor«, kaže potpredsjednik LS-a Zlatko Kramarić, te dodaje da je odgovornost uvijek obostrana. »Ako političari nisu zadovoljni sa stavom novinara prema njima, postoji elegantniji način da se to riješi, a ne da se bira novinar ili tiskovina kojima će se dati intervju«, ističe Kramarić, ali i dodaje, »o novinarovoj korektnosti ovisi njegova daljnja karijera«. »Takvo je ponašanje recidiv prošlosti. Samo željom za uljepšanom slikom u javnost nećemo postati ni bolji ni ljepši«, smatra Kramarić. Dodaje da političari moraju biti spremni o sebi čuti i ono što im se ne sviđa, makar to i ne bilo pravedno. »Moramo pustiti profesiju da radi kako misli da treba, jer se na kraju i njihov i naš posao procjenjuje na tržištu«, zaključuje Kramarić.
Potpredsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić, kaže da nije upoznata s tim primjerima, ali ističe da bi »odnosi između političara i novinara trebali biti ravnopravni i distancirani«. »Kultura komunikacije, bez obzira na sve, mora opstati«, ističe Adlešić i dodaje da nije potrebno dodvoravanje ni s jedne ni s druge strane. »Ne smije se dogoditi da dužnosnici imaju svoje medije, a pojedinci svoje novinare«, smatra Adlešić, ali dodaje da se često dogodi da novinari među političarima steknu prijatelje. »T nas nekad dovodi u situaciju da i jedni i drugi postajemo taocima tih odnosa«, kaže Adlešić. Govoreći o odnosu bivše i sadašnje vlasti prema novinarima, Adlešić tvrdi da »ne smijemo ponoviti ono što smo kritizirali«. Na kraju, komentirajući konkretan slučaj ministra Picule, Adlešić zaključuje da je »teško zamisliti da je u pitanju bahatost, vjerojatno je riječ o premorenosti«.
Ratko Maričić, SDP-ov zastupnik u Županijskom domu Sabora, kaže da »nema pitanja na koje radnik koji se bavi javnim poslom kao što je politika ne treba odgovoriti i nema novinara, ako iza njega stoji redakcija, koji taj odgovor ne bi mogao dobiti«. Maričić ipak dodaje da »mogu postojati i nesuglasice u osobnim relacijama i provokativna pitanja«. »Nitko se ne bi smio ljutiti na komentare o onome što kao javni radnik radi, iako komentar može biti i promašen«, smatra Maričić. Što se tiče pojedinih redakcija, na njih se ne treba ljutiti, jer one odgovaraju samo svojim čitateljima, a jedini je kriterij da ne pišu laži. »Ako se to i dogodi, na političarima je da laži demantiraju, a ako im se ne sviđaju komentari, onda te novine ne trebaju kupovati«, kaže Maričić, ističući da za HRT kao javnu televiziju ne vrijede ta pravila.
»Političari su javne osobe koje sebi ne mogu dopustiti luksuz da biraju novinare s kojima hoće i one s kojima neće razgovarati«, kaže Jadranka Kosor, članica Središnjeg odbora HDZ-a. »Apsolutno je pravo novinara tražiti odgovore i postavljati pitanja, a na političarima je da daju odgovore«, kaže Kosor i dodaje da je odabir novinara u tome »nedopustiv luksuz«. »S novinarima se ne smije razgovarati prema načelu - oni koji o meni pišu dobro, nego se moramo truditi da budemo jednako otvoreni prema svima, a na novinarima je odgovornost da ono što pišu bude objektivno«, ističe Kosor. Komentirajući primjere da nova vlast radi ono što je spočitavala staroj, Kosor tvrdi da to »samo pokazuje kako je teško biti na vlasti, jer stvari gledane iz oporbe često izgledaju posve drukčije«.
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Dragutin Lučić-Luce smatra da se to što neki političar odbija nekog novinara ne može smatrati traženjem »nove podobnosti«, već političari »jednostavno žele razgovarati s nekim tko je skrojen po njihovu ukusu«. »Svatko ima pravo, pa i političar, reći s kim će razgovarati. Ali, s druge strane mora očekivati reakciju novinara na to«. Ipak, ističe, »na strani sam novinara, jer svaka javna osoba, bila ona zadovoljna ili ne slikom koju ima u javnosti, ne smije biti osjetljiva i izbirljiva«. Političari moraju shvatiti, zaključuje Lučić, da takav povlašten položaj nosi sa sobom i rizik, a neki put i nezadovoljstvo, ali »političari nemaju pravo na taj luksuz da uskraćuju odgovore novinarima«.